Dajem ti verse: tema o poeziji.

Sve što je vrijedno čitanja, gledanja i slušanja podijelite s nama ili pak iznesite svoje žestoke kritike istog.
Odgovorite
Avatar
jpeg
Postovi: 5413
Pridružen/a: 02 stu 2005 00:10
Spol/rod: žensko

Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.

Post Postao/la jpeg » 07 vel 2018 22:11

Oh margot robi! jel mozes biti ljepsa od ljepsih? Ti si lijepsa od ljepse.
Margot. Oh Margot.



Margot.
..

Avatar
talented miss cohen
כהן גדול
Postovi: 9776
Pridružen/a: 24 srp 2010 21:00
Spol/rod: žensko

Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.

Post Postao/la talented miss cohen » 27 vel 2018 11:34

TAKO JE DOBRO BITI SAM
Stevan Raičković

Pođem kroz trave do najbliže padine.
Pronađem obli kamen, sednem, pa ćutim.
Tako je dobro biti sam: u daljini neko čeka.
Zagledam se u sunce i polako žutim.

(U glavi dodam:
Ispod nogu se igraju ribe,
teče reka.)

Tako je dobro biti sam:
U zamršenom korovu iza kamena
dve ptice se hlade od sunca.

Dve male ptice!

Jedna prhne u sunce i senkom mi išara lice.
Drugu zovem da mi sleti na ramena.

Tako je dobro biti sam: neko te voli.

Potrčiš pet koraka i staneš kao kamen.

Prav, visok, ispod sunca: ti ličiš jedino topoli!

Stojim.

Tako je dobro biti sam: u daljim neko čeka.
Ispod nogu se igraju ribe, teče reka.
Stars and stars and stars keep it to themselves.

Avatar
talented miss cohen
כהן גדול
Postovi: 9776
Pridružen/a: 24 srp 2010 21:00
Spol/rod: žensko

Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.

Post Postao/la talented miss cohen » 28 vel 2018 15:49

slika

I WENT

I showed no restraint. I gave in completely and went.
To the delights, that were half real,
half wheeling in my mind,
I went in the luminous night.
And I drank of heady wines, just
as sensuality's stalwarts drink.
Stars and stars and stars keep it to themselves.

Avatar
talented miss cohen
כהן גדול
Postovi: 9776
Pridružen/a: 24 srp 2010 21:00
Spol/rod: žensko

Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.

Post Postao/la talented miss cohen » 23 ožu 2018 20:12

No More and No Less
By Mahmoud Darwish


I am a woman. No more and no less
I live my life as it is
thread by thread
and I spin my wool to wear, not
to complete Homer’s story, or his sun.
And I see what I see
as it is, in its shape,
though I stare every once
in a while in its shade
to sense the pulse of defeat,
and I write tomorrow
on yesterday’s sheets: there’s no sound
other than echo.
I love the necessary vagueness in
what a night traveler says to the absence
of birds over the slopes of speech
and above the roofs of villages
I am a woman, no more and no less

The almond blossom sends me flying
in March, from my balcony,
in longing for what the faraway says:
“Touch me and I’ll bring my horses to the water springs.”
I cry for no clear reason, and I love you
as you are, not as a strut
nor in vain
and from my shoulders a morning rises onto you
and falls into you, when I embrace you, a night.
But I am neither one nor the other
no, I am not a sun or a moon
I am a woman, no more and no less

So be the Qyss of longing,
if you wish. As for me
I like to be loved as I am
not as a color photo
in the paper, or as an idea
composed in a poem amid the stags …
I hear Laila’s faraway scream
from the bedroom: Do not leave me
a prisoner of rhyme in the tribal nights
do not leave me to them as news …
I am a woman, no more and no less

I am who I am, as
you are who you are: you live in me
and I live in you, to and for you
I love the necessary clarity of our mutual puzzle
I am yours when I overflow the night
but I am not a land
or a journey
I am a woman, no more and no less

And I tire
from the moon’s feminine cycle
and my guitar falls ill
string
by string
I am a woman,
no more
and no less!
Stars and stars and stars keep it to themselves.

Women
Postovi: 2908
Pridružen/a: 19 ožu 2016 14:33

Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.

Post Postao/la Women » 20 lip 2018 07:57

Dođeš mi u san.
Otkopčaš poneko dugme moje duše.
Otkriješ nježnost...
Razgolitiš ranjivost...
Jutrom odeš.
A ja cijeli dan dušu zakopčavam...
Da se ne prehladi, na promaji samoće...
Druge saslušam, sebe poslušam.

Avatar
talented miss cohen
כהן גדול
Postovi: 9776
Pridružen/a: 24 srp 2010 21:00
Spol/rod: žensko

Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.

Post Postao/la talented miss cohen » 27 stu 2018 21:57

Vascijelu
noć
gledam
u nebo

I ništa
ništa
ne razumijem

Abdulah Sidran
Stars and stars and stars keep it to themselves.

Royal
Postovi: 1602
Pridružen/a: 21 vel 2017 17:43
Spol/rod: žensko
Ja sam: lezbijka

Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.

Post Postao/la Royal » 02 pro 2018 09:32

Still I Rise
by Maya Angelou


You may write me down in history
With your bitter, twisted lies,
You may trod me in the very dirt
But still, like dust, I'll rise.

Does my sassiness upset you?
Why are you beset with gloom?
'Cause I walk like I've got oil wells
Pumping in my living room.

Just like moons and like suns,
With the certainty of tides,
Just like hopes springing high,
Still I'll rise.

Did you want to see me broken?
Bowed head and lowered eyes?
Shoulders falling down like teardrops.
Weakened by my soulful cries.

Does my haughtiness offend you?
Don't you take it awful hard
'Cause I laugh like I've got gold mines
Diggin' in my own back yard.

You may shoot me with your words,
You may cut me with your eyes,
You may kill me with your hatefulness,
But still, like air, I'll rise.

Does my sexiness upset you?
Does it come as a surprise
That I dance like I've got diamonds
At the meeting of my thighs?

Out of the huts of history's shame
I rise
Up from a past that's rooted in pain
I rise
I'm a black ocean, leaping and wide,
Welling and swelling I bear in the tide.
Leaving behind nights of terror and fear
I rise
Into a daybreak that's wondrously clear
I rise
Bringing the gifts that my ancestors gave,
I am the dream and the hope of the slave.
I rise
I rise
I rise.

Avatar
talented miss cohen
כהן גדול
Postovi: 9776
Pridružen/a: 24 srp 2010 21:00
Spol/rod: žensko

Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.

Post Postao/la talented miss cohen » 02 pro 2018 23:03

The moon is yellow silver
On the things that summer brings
It's a love you'd kill for
And all the world is green


T.W.
Stars and stars and stars keep it to themselves.

Royal
Postovi: 1602
Pridružen/a: 21 vel 2017 17:43
Spol/rod: žensko
Ja sam: lezbijka

Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.

Post Postao/la Royal » 03 pro 2018 19:41

Fire and ice by Robert Frost

Some say the world will end in fire,
Some say in ice.
From what I’ve tasted of desire
I hold with those who favor fire.
But if it had to perish twice,
I think I know enough of hate
To say that for destruction ice
Is also great
And would suffice.

Avatar
omnia
Postovi: 4605
Pridružen/a: 14 sij 2012 18:36

Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.

Post Postao/la omnia » 15 pro 2018 23:11

slika

Avatar
talented miss cohen
כהן גדול
Postovi: 9776
Pridružen/a: 24 srp 2010 21:00
Spol/rod: žensko

Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.

Post Postao/la talented miss cohen » 20 pro 2018 11:04

2
Houses and rooms are full of perfumes, the shelves are crowded with perfumes,
I breathe the fragrance myself and know it and like it,
The distillation would intoxicate me also, but I shall not let it.

The atmosphere is not a perfume, it has no taste of the distillation, it is odorless,
It is for my mouth forever, I am in love with it,
I will go to the bank by the wood and become undisguised and naked,
I am mad for it to be in contact with me.

(Song of Myself, Walt Whitman)
Stars and stars and stars keep it to themselves.

adamica

Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.

Post Postao/la adamica » 12 sij 2019 12:47

Ljubavna pjesma (Rainer Maria Rilke)

Kako da dušu sputam, da se tvoje ne takne?
Kako, mimo tebe, njom da grlim stvari i daljine?
Ah, rado bih je sklonio na koje
zaboravljeno mjesto usred tmine,
u neki izgubljeni kut, u kom
neće je tvoje njihati dubine.

Al’ ipak, sve što dodirne nas dvoje
k’o gudalo nas neko spaja, koje
iz dviju struna jedan mami glas.
Na kom instrumentu?
Ko nas satka?
I koji ovo svirač drži nas?
O, pjesmo slatka.

Avatar
talented miss cohen
כהן גדול
Postovi: 9776
Pridružen/a: 24 srp 2010 21:00
Spol/rod: žensko

Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.

Post Postao/la talented miss cohen » 17 sij 2019 21:28


Do you know the warm progress under the stars
Do you know we exist
Have you forgotten the keys to the kingdom
Have you been born yet, and are you alive

Let's reinvent the gods, all the myths of the ages
Celebrate symbols from deep elder forests
Have you forgotten the lessons of the ancient war

We need great golden copulations...
Stars and stars and stars keep it to themselves.

Reginald
Postovi: 3052
Pridružen/a: 04 ožu 2010 21:19

Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.

Post Postao/la Reginald » 22 sij 2019 13:04

Ne sjeda mi poezija, ali ovo nije napisano s tom namjerom + i dalje me dotaknulo (vjerojatno jer je pisano s uključenim caps lockom), so here goes:

WE MET AT FRIENDS TAVERN NEW YEARS
WE WERE WITH OTHER PEOPLE
I REALLY WANTED TO HANG OUT MORE
BUT YOU HAD TO LEAVE
YOU TOLD ME YOUR NAME
SO HERES HOPING THIS WORKS

Anonimni autor.
<3
Izvor.
Dođe mi da napravim album s ovim snippetsima, samo app sintisajzera i neki program za čitanje teksta za slabovidne.

Avatar
talented miss cohen
כהן גדול
Postovi: 9776
Pridružen/a: 24 srp 2010 21:00
Spol/rod: žensko

Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.

Post Postao/la talented miss cohen » 22 sij 2019 14:05

reginald je napisao/la:
22 sij 2019 13:04
i dalje me dotaknulo...
I don't think poetry is debatable, at least not within these realms, but imho THIS is exactly what makes these hyperopic lines a piece of poetry.

To me, the lines of this desolate soul speak passionately OUT LOUD with a sensual decrescendo in the finishing small caps line. Almost as if whispered to my ear. Daringly close to my ear.
Stars and stars and stars keep it to themselves.

adamica

Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.

Post Postao/la adamica » 30 sij 2019 07:43

She walks in beauty, like the night
Of cloudless climes and starry skies;
And all that's best of dark and bright
Meet in her aspect and her eyes:
Thus mellowed to that tender light
Which heaven to gaudy day denies.

One shade the more, one ray the less,
Had half impaired the nameless grace
Which waves in every raven tress,
Or softly lightens o'er her face;
Where thoughts serenely sweet express
How pure, how dear their dwelling-place.

And on that cheek, and o'er that brow,
So soft, so calm, yet eloquent,
The smiles that win, the tints that glow,
But tell of days in goodness spent,
A mind at peace with all below,
A heart whose love is innocent!

Lord Byron

Avatar
Coffeemug
Postovi: 4236
Pridružen/a: 02 lis 2018 16:12
Spol/rod: žensko
Ja sam: ne želim se identificirati

Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.

Post Postao/la Coffeemug » 04 vel 2019 10:24

nije poezija... iako u mojim ocima je :)

...
"Why little Bobby didn't come to school today?"
On the real, I was doin' anything to run away
And that's the same reason kids join gangs every day
'Cause they wanna be accepted, but at home they too neglected
Meanwhile, white America quick to call him a thug
But all he ever wanted was a father to give him some love
Tell him that he love him, that he need him
Promise he won't ever leave him
Never smoke crack, never lie, and will never beat him
It feel like all my life I been needing a break
Looking at my family, I ain't wanna make the same mistake
And I know that shit sound fucked up but they not all doin' great
Oh my God please, can I have a conversation with a
Member of my family without it endin' asking me for five G's
To pay they bills or they lawyer fees (huh)
I learned something, I ain't giving y'all a dime
I'll give you something worth more, that's my time
I ain't dropping stacks, I'm dropping knowledge
Unless it's for my nieces and nephews to go to college
And hit me on the phone, hit me up
Like "Uncle Bob, where you at?
Yeah I know your pockets fat but I don't give a fuck 'bout that
I'm glad we family"
...

Logic- Last Call

Avatar
talented miss cohen
כהן גדול
Postovi: 9776
Pridružen/a: 24 srp 2010 21:00
Spol/rod: žensko

Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.

Post Postao/la talented miss cohen » 06 vel 2019 23:49

Lo que me gusta de tu cuerpo es el sexo.
Lo que me gusta de tu sexo es la boca.
Lo que me gusta de tu boca es la lengua.
Lo que me gusta de tu lengua es la palabra.

[Julio Cortázar]
Stars and stars and stars keep it to themselves.

adamica

Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.

Post Postao/la adamica » 06 ožu 2019 10:29

Uvukla si se
do kostiju
ostaješ
pod kožom
i ja bežim
i ja lomim vrat
na tvoje reči
i nisi za mene
i nisam za tebe
pa mi nismo
ni sami za sebe
ovako
ponosni
praznoglavi
pogubljeni
ovako
kada si mi
stena na želucu
kost u grlu
ovako
kada imaš ključ
kada znaš izlaz
ostaješ
previše dugo
u malom mozgu
boraviš
još duže
pod kapcima
pa te pravim
od
svetla
mraka
senki drugih žena
pa mi probadaš zenice
pa ti režem snove
sklupčala si se
ispod rebara
ostala si
neplanirano dugo
iznenađujuće kratko
pa te kriju
Bulevar
Slavija
pa te tražim
po džepovima
Ustaničke
Dobračine
pa te iznedri
neki oktobar
baci te pred mene
kao poslednju kartu
kao krajnje rešenje
kuda ćeš
tako ničija
kada si se već
uvukla do kostiju?

Nađa M. Lazarević

Avatar
talented miss cohen
כהן גדול
Postovi: 9776
Pridružen/a: 24 srp 2010 21:00
Spol/rod: žensko

Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.

Post Postao/la talented miss cohen » 06 tra 2019 23:36

slika


MARINA OF THE ROCKS
Odysseas Elytis


A taste of the storm on your lips — but you,
You wandered all day the harsh dream of stone and sea.
The eagle-bearing wind laid bare the hills;
Stripped your desire to the bone:
Your eyes, the chimera’s eyes,
Scoring memory with the spume of the sea.
There, in short September’s waning,
As you played in the red earth you looked down the long bean-rows
To where the other girls, your friends, leſt armfuls of rosemary.
—But you wandered
All night the harsh dream of stone and sea.
I told you to measure its bright days as you lay
In the naked water: to welcome the dawn of things
Or again to wander yellow plains
Clover-light on your breast, iambic heroine.
A taste of the storm on your lips
And a blood-red robe
Deep in the gold of summer,
The scent of hyacinth — but you wandered
Down to the pebbled shores
The cold salt seaweed
But, deeper, the hurt that bled.
Astonished, you opened your arms, spoke its name,
Gently rising through the clear deep
Where your own star shone.
Listen: words are the wisdom of the old
And time a passionate sculptor of men
And the sun stands above, wild thing of hope
And you, nearer, cling to a love
With the bitter taste of the storm on your lips.
It is not for you to consider, blue to the bone,
another summer
For the rivers to change their course
And take you back to their mother;
Not for you to kiss, again, other cherry-trees
Nor to ride the North-West Wind
High on the rocks, no yesterday, no tomorrow,
Perilously, on the rocks, combed by the storm,
You will leave at last your enigma.
Stars and stars and stars keep it to themselves.

Avatar
talented miss cohen
כהן גדול
Postovi: 9776
Pridružen/a: 24 srp 2010 21:00
Spol/rod: žensko

Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.

Post Postao/la talented miss cohen » 23 tra 2019 22:21

slika


THE KING OF ASINI
George Seferis


’Ασíνην τε. . . — Iliad

All morning long we looked around the citadel
starting from the shaded side there where the sea
green and without lustre — breast of a slain peacock —
received us like time without an opening in it.
Veins of rock dropped down from high above,
twisted vines, naked, many-branched, coming alive
at the water’s touch, while the eye following them
struggled to escape the monotonous see-saw motion,
growing weaker and weaker.

On the sunny side a long empty beach
and the light striking diamonds on the huge walls.
No living thing, the wild doves gone
and the king of Asini, whom we’ve been trying to find for two years now,
unknown, forgotten by all, even by Homer,
only one word in the Iliad and that uncertain,
thrown here like the gold burial mask.
You touched it, remember its sound? Hollow in the light
like a dry jar in dug earth:
the same sound that our oars make in the sea.
The king of Asini a void under the mask
everywhere with us everywhere with us, under a name:
‘’Ασíνην τε. . .’Ασíνην τε. . .’
and his children statues
and his desires the fluttering of birds, and the wind
in the gaps between his thoughts, and his ships
anchored in a vanished port:
under the mask a void.

Behind the large eyes the curved lips the curls
carved in relief on the gold cover of our existence
a dark spot that you see traveling like a fish
in the dawn calm of the sea:
a void everywhere with us.
And the bird, a wing broken,
that flew away last winter
— tabernacle of life —
and the young woman who left to play
with the dog-teeth of summer
and the soul that sought the lower world gibbering
and the country like a large plane-leaf swept along by the torrent of the sun
with the ancient monuments and the contemporary sorrow.

And the poet lingers, looking at the stones, and asks himself
does there really exist
among these ruined lines, edges, points, hollows and curves
does there really exist
here where one meets the path of rain, wind and ruin
does there exist the movement of the face, shape of the tenderness
of those who’ve waned so strangely in our lives,
those who remained the shadow of waves and thoughts with the sea’s boundlessness
or perhaps no, nothing is left but the weight
the nostalgia for the weight of a living existence
there where we now remain unsubstantial, bending
like the branches of a terrible willow tree heaped in unremitting despair
while the yellow current slowly carries down rushes uprooted in the mud
image of a form that the sentence to everlasting bitterness has turned to stone:
the poet a void.

Shieldbearer, the sun climbed warring,
and from the depths of the cave a startled bat
hit the light as an arrow hits a shield:
‘’Ασíνην τε. . .’Ασíνην τε. . .’. If only that could be the king of Asini
we’ve been searching for so carefully on this acropolis
sometimes touching with our fingers his touch upon the stones.
Stars and stars and stars keep it to themselves.

Royal
Postovi: 1602
Pridružen/a: 21 vel 2017 17:43
Spol/rod: žensko
Ja sam: lezbijka

Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.

Post Postao/la Royal » 02 srp 2019 19:48

“Tears Fall in My Heart” - Paul Verlaine

Tears fall in my heart
rain falls on the town;
what is this numb hurt
that enters my heart?

Ah,the soft sound of rain
on roofs, on the ground!

To a dulled heart they came,
ah, the song of the rain!

Tears without reason
in the disheartened heart.

What? no trace of treason?

This grief's without reason.

It's far the worst pain
to never know why
without love or disdain
my heart has such pain!

Royal
Postovi: 1602
Pridružen/a: 21 vel 2017 17:43
Spol/rod: žensko
Ja sam: lezbijka

Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.

Post Postao/la Royal » 15 srp 2019 17:19

Balada iz predgrađa - Dobriša Cesarić

....I lije na uglu petrolejska lampa
Svjetlost crvenkastožutu
Na debelo blato kraj staroga plota
I dvije, tri cigle na putu.

I uvijek ista sirotinja uđe
U njezinu svjetlost iz mraka,
I s licem na kojem su obično brige
Pređe je u par koraka.

A jedne večeri nekoga nema,
A moro bi proć;
I lampa gori,
I gori u magli,
I već je noć.

I nema ga sutra, ni prekosutra ne,
I vele da bolestan leži,
I nema ga mjesec,
I nema ga dva,
I zima je već,
I sniježi...

A prolaze kao i dosada ljudi
I maj već miriše-
A njega nema, i nema, i nema ,
I nema ga više

I lije na uglu petrolejska lampa
Svjetlost crvenkastožutu
Na debelo blato kraj staroga plota
I dvije, tri cigle na putu.

obod
Postovi: 5
Pridružen/a: 15 srp 2019 19:20

Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.

Post Postao/la obod » 15 srp 2019 20:04

premda još nisam pročitala čitavu temu, pojavljivanje pjesama sidrana, rilkea, dragojevića, cummingsa i sličnih (što god bilo to "slično" u stihovima navedenih) me ponukalo da nešto dodam temi. ako se ponovi isto, isprika. ne znam tko je ova nađa m. lazarević, ali podijeljena pjesma me podsjeća na vaska popu. jest da su njegove pjesme daleko kraće, ali dijele sličan senzibiltet, "klupčaju se", "borave u kapcima", a kod vaska "bdiju u bori između veđa" i "zmija su sklupčana u dnu ogledala". općenito, podsjeća me na cijelu "daleko u nama" iz koje je onda red da nešto i stavim. pjesme u ciklusu, ako ga mogu tako nazvati, su numerirane. ova je broj II.

II
Evo to je to nepozvano
Strano prisustvo evo ga

Jeza je na pučini čaja u šolji
Rđa što se hvata
Na rubovima našega smeha
Zmija sklupčana u dnu ogledala

Da li ću moći da te sklonim
Iz tvoga lica u moje

Evo ga treća je senka
U našoj izmišljenoj šetnji
Neočekivani ponor
Između naših reči
Kopita što tutnje
Pod svodovima naših nepaca

Da li ću moći
Na ovom nepočin-polju
Da ti razapnem šator od svojih dlanova


preferiram čitati čitave zbirke, zaokružiti priču barem motivima i osjetiti ritam kojim pjesnik piše, pa ako netko od vas ima zbirku za preporučiti, osobito ako je napisana na hrvatskom ili nekoj od balkanskih iteracija, samo dajte, jer mi se čini da prijevod ipak proguta materinju glazbu pjesme. osim toga, ako netko ima teorijskih knjiga vezanih za poeziju, bilo versifikaciju općenito ili pak analizu pjesama, primam i to. imam još 30ak želja, prohtjeva i molbi, no da zalogaj ne bude prevelik, neka je za sada to to. pozdrav svima i hvala onima koji su skupili hrabrosti i prepisali vlastite stihove.

Avatar
talented miss cohen
כהן גדול
Postovi: 9776
Pridružen/a: 24 srp 2010 21:00
Spol/rod: žensko

Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.

Post Postao/la talented miss cohen » 18 srp 2019 18:59

Dobrodošla, obod. Ova se tema osjeća posebno što je ugostila tvoj prvi post na forumu. Prelijepe si stihove prinijela, pravi je gušt upijati Vaskove metafore - rumene kao ovaj zalazak u toku.

preferiram čitati čitave zbirke, zaokružiti priču barem motivima i osjetiti ritam kojim pjesnik piše, pa ako netko od vas ima zbirku za preporučiti, osobito ako je napisana na hrvatskom ili nekoj od balkanskih iteracija, samo dajte, jer mi se čini da prijevod ipak proguta materinju glazbu pjesme.
U pravu si valjda za materinju glazbu pjesme, iako prevoditeljica u meni malo negoduje. No, da - Tin Ujević? Kolajna? Rukovet?


Pomogni mi s ovim dijelom, tako da te mogu u potpunosti razumijeti:
osim toga, ako netko ima teorijskih knjiga vezanih za poeziju, bilo versifikaciju općenito ili pak analizu pjesama, primam i to. imam još 30ak želja, prohtjeva i molbi, no da zalogaj ne bude prevelik, neka je za sada to to.
Jesu li te želje, ti prohtjevi i te molbe vezani za poeziju? Pričaj nam malo kaj ćeš s ovom narudžbom gore? Quo vadis, obode.
Stars and stars and stars keep it to themselves.

obod
Postovi: 5
Pridružen/a: 15 srp 2019 19:20

Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.

Post Postao/la obod » 19 srp 2019 00:39

talented miss cohen je napisao/la:
18 srp 2019 18:59
Dobrodošla, obod. Ova se tema osjeća posebno što je ugostila tvoj prvi post na forumu. Prelijepe si stihove prinijela, pravi je gušt upijati Vaskove metafore - rumene kao ovaj zalazak u toku.


ako je tako, tema smije znati da je i odabir imena rezultat progona glave pod njime, pored kojeg bilo koja druga nije imala šanse. kako nije riječ o favoritu među pjesmama marka pogačara, već zarazi ušnim crvom, samo ću ukratko navesti uvod pjesme o kojoj govorim:

ŠTO JE TO OBOD?

Obod je kategorija. izraz tradicije, čvrsti
rub kojeg ne valja prijeći. njegovu riječ ne
osujećuju: pod obodom je najčešće glava,
kuća, rijetko i drsko ništa.

slažem se, vasko je vrlo koncizan. kaže sve, a da ne kaže previše, pa su mu i metafore vrlo jasne. jasne onoliko koliko to osjećaj može biti. da ne koristim neke nove stihove, jer bi zaključak bio isti, "zmija sklupčana u dnu ogledala" odmah stvara grč u želucu i dojma sam da u svakom želucu "jednak". nažalost, danas nisam vidjela zapad, ali dobro da si me podsjetila da je on ljeti najljepša strana svijeta. sutra ću na njega obratiti pažnju.
talented miss cohen je napisao/la:
18 srp 2019 18:59
U pravu si valjda za materinju glazbu pjesme, iako prevoditeljica u meni malo negoduje. No, da - Tin Ujević? Kolajna? Rukovet?


nije li u opisu stručnjaka da negoduje? unutar materije, intimno, jedan na jedan na jedan, a pred drugima prikladno drugi način, ali svakako negoduje. pod ovim obodom nije stručnjak, ali svakako netko prepun pitanja, pa ću biti vrlo sretna i zahvalna ako dopustiš toj prevoditeljici pokoju rečenicu javnog negodovanja. vidim da me piti odvodiš na izvor. reći ću može jer sam tina čitala samo kroz "nostalgiju svjetlosti", što je zbirka odabranih pjesama, pa iz kolajne zapravo znam samo hitove, dok za rukovet nisam sigurna jesam li uopće susrela.
talented miss cohen je napisao/la:
18 srp 2019 18:59
Pomogni mi s ovim dijelom, tako da te mogu u potpunosti razumijeti:
Jesu li te želje, ti prohtjevi i te molbe vezani za poeziju? Pričaj nam malo kaj ćeš s ovom narudžbom gore? Quo vadis, obode.
jesu. guštam i u romanima, ali kod njih je znatiželja daleko slabija u odnosu na poeziju. nedavno sam na poklon dobila "abc of reading" ezre pounda, pa to čitam, svojevremeno pročitala što god mi je došlo pod ruku, a bilo vezano za analizu poezije. ipak, takvim pristupom pročitam mnogo beskorisnih knjiga. s jedne strane, volim ja vidjeti i loše jer mi pomaže u detektiranju dobrog, ali s druge strane, ako se netko, recimo prevoditeljica na forumu, može sjetiti korisne knjige za razumijevanje poezije, bolje prelistati tako nešto. nemam poseban cilj, ali volim čitati poeziju i pisati, a izvore prikupljam usput. sadržaj i jezik, što je izgovoreno i kako je izgovoreno su mi jednako bitni, a preneseni osjećaj kombinacija jednog i drugog. kamo idem? možda zaista u novo raspeće, ali ružičasto kao kod millera.

obod
Postovi: 5
Pridružen/a: 15 srp 2019 19:20

Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.

Post Postao/la obod » 19 srp 2019 00:41

i da malo ublažim ovu tiradu odozgo, a pogačaru se štuca, eto jedne njegove jednostavne i nevjerojatno lijepe.

LIJEPO JE

Lijepo je disati proljetni zrak na Soči
i pri tom ne biti mamuran.
upijati kapljice s izvora i onda u njima teći.
lijepo je dobro se osjećati. imati snage
za bilo kakav oblik vjere koja ne naudi drugome,
dakle, ne imati.
također je lijepo živjeti u Bosutskoj
i vjerovati da ona postoji.
svakog jutra ući u trgovinu i kupiti kruh, jesti ga
nad novinama koje si našao u pošti.
lijepo je kad te pošta pronalazi i kad ti možeš pronaći poštu.
pronalaženje je, općenito, lijepo.
pronaći poznato lice kada prolaziš pored stadiona
ili lošeg sveučilišta. podsmijeh je lijep.
lijepo je pronaći točku.
nož za mazanje koji si odavno izgubio i sad je svilen.
bataljun paradnih anđela spušta željezne uši
i to već graniči sa strašnim. sve graniči sa strašnim,
i to je također lijepo.
odlijepiti žvakaću s đona lagane cipele, zlo koje ti
poremeti ravnotežu i objasni gravitaciju.
Newton je lijep. Brodski je lijep.
barikade su srce umjetnosti i to je nepotkupivo.
kad svira savršen punk kad se ugleda Anna Karina kad se
pomrači mjesec kad se podignu zastave kad se
razdijeli mrtvo more. šetati je lijepo. utopiti se.
što je za mene lijepo za druge je opasno.
teško disati jer je zrak zasićen borovima. govoriti hrvatski.
klizati. također vrijedi i obrnuto.
lijepi su prozori koje možeš otvoriti
i kroz njih dotaknuti oblake. Mosor je lijep.
lijepo je hodati, penjati se i vjerovati u vrh, znati
koje je godine završio rat kada je dan oslobođenja poštovati
dan žena majčin dan voljeti ljubičice,
skidati se. padati. biti siguran da padaš, a onda se prenuti.
buditi se. rezati. ispucavati nepotrebno duge rafale tvog imena,
biti sustavno tragičan.

Marko Pogačar

Avatar
talented miss cohen
כהן גדול
Postovi: 9776
Pridružen/a: 24 srp 2010 21:00
Spol/rod: žensko

Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.

Post Postao/la talented miss cohen » 21 srp 2019 17:01

Ahaaam, kužim sad, hvala ti puno. Ja ti nažalost nemam što proslijediti od relevantnog materijala budući da suludo ignoriram teoriju. Meni je poezija sagorijevanje i pepeo. A srce je bolja peć od mozga.

A, Cavafy? Jesi primijetila njega tu? Što misliš?
Stars and stars and stars keep it to themselves.

obod
Postovi: 5
Pridružen/a: 15 srp 2019 19:20

Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.

Post Postao/la obod » 21 srp 2019 21:44

vapaj je poslan u svemir, pa kao u misao na vječnost, možda jednom negdje naleti na nekoga tko će imati preporuku, pa ja to slučajno vidim. do tada zaista guštam u ovoj temi, osobito u tvojim crticama jer si očito obrazovana i voljna podijeliti znanje i pokoju misao s drugima. na kraju krajeva, lako je doći do pjesme, teže do komentara na nju. poezija apsolutno je(st) sagorijevanje, ali mozak je zapravo srce. srce puno uvrnute logike, a i u slučaju korektne, uz pravilno pogrešne pretpostavke, uvrnuti zaključak. u svakom slučaju, smatram da se mozgu nepravedno oduzima srce i obrnuto. pogledaj samo nešto "jednostavno" kao ornament, očito impresivan na prvu. tek što si na njega bacio pogled, već sagorijevaš, a kamoli nakon upoznavanja svih preslikavanja ravnine koja se iza njega nalaze. čak kao pepeo nakon svega znaš da još uvijek postoji nešto neobjašnjivo (bez ikakvih mističnih implikacija) što ti oduzima dah, vjerojatno još snažnije nego prije. evo, baš neki dan sam slušala intervju s annie clark, koja je na sreću toliko zanimljiva osoba da se isplati patiti od njezine vrlo očito simetrične ljepote, u kojem kaže da s upoznavanjem glazbe, misleći pritom na seciranje i teoriju, za nju njezin misterij samo raste. inače, nakon što sam pročitala nekoliko nasumičnih stranica, vratila sam se na početak teme, a kako sam općenito vrlo spora, nisam daleko dogurala, taman tamo negdje do one vrlo zabavne anegdote o majakovskom, ali s cavafyem sam se susrela nedavno. s obzirom na to da ti je korisničko ime to koje već jest, mislim da ti ne moram ni govoriti kako smo nas dvoje došli u kontakt, pa je the god abandons antony pjesma koju sam višestruko prožvakala. prekrasna je, kida mi se srce od nje. općenito, takav pogled na ljubav mi je istinski ideal i nešto što u praksi ne vidim često i razumijem zašto, čak i na svojoj koži, ali barem kao ideal me oduševljava. dalje ga nisam istraživala, ali računam da ću uz temu, kad na njega unutar nje naletim, pa ako želiš mogu dodatno komentirati. dok to čekamo, slobodno podijeliš i ti nešto. inače, na početku teme sam vidjela da si postavila pitanje vezano za čitanje poezije u prijevodu, u kojem si povukla analogiju s replikom slike, pa bih samo rekla da premda se u nekom smislu slažem s napisanim, ne smatram da je prijevod replika (recimo da repliku poistovjećujem s kopijom), već najčešće nova slika, nova pjesma; osoba za koju kad ju upoznaš zaključiš da ima "istu" interpretaciju "života", tj. intuitivno prepoznatljivu interpretaciju. zapravo mi je i ova cohenova verzija pjesme sve što i njezin original jest, kao prijevod s engleskog na engleski. ništa joj nije oduzeo; spomenuta ljubav iz pozadine pjesme je ostala netaknuta.

obod
Postovi: 5
Pridružen/a: 15 srp 2019 19:20

Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.

Post Postao/la obod » 21 srp 2019 21:53

u temi dosad nisam vidjela rumunjskog pjesnika imena Nikita Stanesku, na kojeg me asocirao šimić s početka teme, pa ću prepisati tri pjesme. sve tri su iz zbirke "jedino moj život", ali iz različitih ciklusa. istovremeno je vrlo težak i duhovit, a uglavnom apstraktan. prijevod iz kojeg prepisujem je srpski, mislim da hrvatski ni ne postoji.


IV Vremenski tesnac

Kao kad bi se grob raskrilio
i istekla rekom
sva mu misterija...

A još i lakše,
on, pogled, drži nas
na jednom svom kraju, kao plodove.

Usisava nas sve dok može,
kao da nam pokazuje anđele drveća
i drugih predela.

Drveće vidi nas,
al'ne i mi drveće.

Kao kad bi se list otkinuo
i iz njega istekla
bujica očiju zelenih.

Mi smo urodili plodom. Visimo
na kraju jednog pogleda
koji nas usisava.





Elegija četvrta

II


A svud u meni - lomače
i iščekivanje
i široke, mračne procesije
s oreolom bola.
Bol od cepanja sveta nadvoje
da mi osvoji oči, dvoje.
Bol o cepanja nadvoje
zvukova na svetu
kako bi mi tukli bubne opne, dve.
Bol od cepanja nadvoje
mirisa na svetu,
kako bi mi nozdrve dotakli, dve.

A ti, o ti preobražaju u nutrinu,
ti, poklapanje polovina, nalik na
zagrljaj muškarca sa ženom mu,
o, ti, i ti, i ti,
blistavo niknuće
iskidanih polovina,
s plamenom blagim, blagim da
ko život čitav traje
dizanje njegovo, to
paljenje lomače, iščekivano,
predosećano, spasonosno
paljenje lomača.





Trojanski konj

Samom sam sebi Trojanski konj.
Moje sopstveno rame osvaja moje sopstveno rame,
moje sopstveno oko hara moje sopstveno oko.
Otkucaji mog srca
ne mogu se čuti
zbog otkucaja moga srca,
moj glas koji doziva nebo
smrvljen je
od moga glasa koji doziva nebo.
Moj život više ne može živeti
od moga života.
Moja ljubav vuče moju ljubav
za konjem moje ljubavi
uokolo tvrđave.
Zarivam sečivo mog noža u sečivo mog noža
u času kada sekunda koja najavljuje moje rođenje
ogluvi zbog sekunde koja najavljuje moje rođenje.
Ljut sam na sopstvenu moju ljutnju,
raduje me sopstvena moja radost.
Nadam se sopstvenoj mojoj nadi,
sopstvenu mi suzu oplakujem
i jesam sve dok postojim
i više me nema kad me nema.

Odgovorite