Priče

Sve što je vrijedno čitanja, gledanja i slušanja podijelite s nama ili pak iznesite svoje žestoke kritike istog.
str8faith
Postovi: 6910
Pridružen/a: 21 svi 2012 21:56
Spol/rod: žensko
Ja sam: ne želim se identificirati
Status: U braku
Lokacija: Racisce

Re: Priče

Post Postao/la str8faith » 18 stu 2013 20:59

evo Stašina bilježnica nakon 20 godina :

DIJAMANTI SMRTI – 20 godina kasnije


„Dijamanti smrti“ su moj neobjavljeni i nedovršeni kriminalističko – avanturistički roman, na kome sam počela da radim sa deset godina. Naravno, moja ambicija je bila da ga izdam i zgrnem gomilu para. Svega nedelju dana kasnije, mala Staša je odlučila da je započeti roman ipak totalno sranje i digla ruke od njega.

Sveska sa rukopisom se godinama vukla po mojim fiokama i služila da zabavlja goste u trenucima dosade. Nedavno sam uzela da pročitam „Dijamante smrti“ opet i shvatila nekoliko stvari:

1. Iako sam bila solidno pismena za jedno desetogodišnje dete, imala sam puno problema sa stilom i dijalozima. O jadnim pokušajima humora i da ne govorim.

2. Bejah sramotni plagijator. Svakom ko bude čitao ovaj tekst odmah će biti jasno da su „Dijamanti smrti“ zapravo kombinacija „Šerloka Holmsa“, „Indijane Džounsa“, „Tropske vreline“, „Skubi Dua“ i „Boljeg Života“, uz primese nekih mojih ličnih detinjih opsesija i frustracija.

3. Pošto nisam našla za shodno da istražim mesta i situacije koje obrađujem u romanu, tekst je krcat materijalnim greškama i dezinformacijama.

4. Dvadeset godina nakon ovog pokušaja, u pauzi između dva posla, osećam potrebu da ispunim želju maloj meni i objavim joj roman. Nedovršen, ali ipak – donekle zabavan.

I stoga, evo „Dijamanata“ u svoj svojoj slavi i bedi, vama na čitanje. Ako ništa drugo, tako će biti najbolje sačuvan od nestajanja. Videćete, lako se čita.

(Tekst prenosim u celosti, sa svim mogućim pravopisnim i stilskim greškama – one su njegov neizostavni deo.)



DIJAMANTI SMRTI

(1994.)

1.

Ušla je u direktorovu kancelariju. Mislila je da će ponovo slušati gunđanje i pridike o njenom učenju. Ali ne! Direktor se nasmešio i rekao: – Imam slučaj za tebe!

2.

Klementin je bila retka vrsta ljudi: žene-policajci. radila je u francuskoj policiji. Bila je to vesela devojka iskričavih zelenih očiju koja je imala prekomernu dozu humora u sebi. Nije ni znala da će baš tog dana s’prvim svojim detektivskim slučajem njen život postati zanimljiv. Posle prvih šefovih reči, Klementin je poskočila i rekla:

-Šta, šta, recite!

-Mlada damo, smirite se, priča je jako duga i komplikovana. Danas nemamo dovoljno vremena, te predlažem da se nas dvoje večeras nađemo negde, pa da se natenane ispričamo. – reče šef. Dogovorili su se da se nađu u sali za koncerte gde će se te večeri svirati Mocart.

3.

Čim je ušla u svoju kuću, izljubila je sve prisutne i odletela u svoju sobu da napiše novih pet strana u svom dnevniku o tome kako je dobila slučaj! Ko drugi nego Klementin. – Posle četiri godine pravog mučenja na policijskoj akademiji, ona je dobila slučaj! – mislila je Klementin. – Kako će samo biti slavna kad ga bude rešila – uživala je ona. Samo, Klementin nije znala da se tog časa umešala u jedan od najopasnijih slučajeva u istoriji Francuske.

4.

Celom salom treštala je „Mala noćna muzika“. Klementin se nasmejala i zamolila šefa da joj ispriča celu stvar.

- U indijskom narodnom muzeju su postojala tri najveća dijamanta na svetu i još neki vrlo vredan nakit koji je pripadao nekom Beger ali Mustafi. Neki vešti mangup je to ukrao, i nakit i dijamante rasuo po celom svetu. Tvoj zadatak je da pronađeš dijamante i nakit, i da saznaš i privedeš tog mangupa. Samo, moraš da paziš, cela akcija treba da se sprovede TAJNO. Sutra ćeš u mojoj kancelariji na stolu naći karte za Nju Delhi. Ići ćeš avionom. U NJu Delhiju sačekaće te vodič, on je POLIGLOTA, te može sa tobom ići kroz svet. – to ispriča šef pa ustade od stola i ode. Klementin, sva uzbuđena ode kući.

5.

Sutradan Klementin je odletela prvim avionom u Nju Delhi. – Bljak, kako možete da pijete ovaj pokvareni sok od paradajza – Rekla je Klementin ženi koja je sedela pored nje u avionu i pila sok od paradajza odvratne crvene boje. Žena ju je pogledala, odmahnula glavom i nastavila mirno da pije sok.

6.

Avion je sleteo po najvećem nevremenu. Klementin je istrčala iz aviona ne hajući za ljubazne indijske stjuarte koji su joj na pokvarenom engleskom izjavljivali dobrodošlicu. Na aerodromu ju je čekao bledunjavi plavi momak. Teško je bilo poverovati, ali on je bio taj poliglota. Hladno je podigao Klementinine kofere i krenuo ukrućenim hodom prema maloj kućici u blizini aerodroma. – E, momak, što si tako ko iz frižidera – reče Klementin na engleskom jeziku. – Nema potrebe, gospođice da govorite na engleskom, ja znam francuski.- odgovori bledunjavi momak.

7.

Klementin je spavala te noći u nekom propalom hotelu sa polu srušenim zidom. Ujutro, negde u šest bledunjavi momak ju je probudio, i doma počeo da se pravda: – Gospođice, englez sam i zovem se Džonatan Hajd. Probudio sam vas rano, jer hoću da u narodni indijski muzej odemo neprimetno. Tamo treba da ispitate vitrine gde su se nalazili dijamanti i nakit. Ja sam vrlo dobro upoznat sa slučajem.- Klementin je brzo navukla farmerke, i njih dvoje su odmah pošli u narodni indijski muzej.

8.

- Vitrine su dobro opelješene – reče Klementin. -Po svim izgledima ovde su stajala manja dva dijamanta, a ovde onaj najveći dijamant! U ovim manjim vitrinicama stajale su ogrlice i prstenovi – počela je priču Klementin, a Džonatan je dodao – Možda je ostavio neku poruku, pogledaj!- -U pravu si, Džonatane, ovde je neki papirić! Čekaj, čekaj na njemu je neka zagonetka: „Ako želite doći do dela nakita, idite u grad na vodi u mestu gde ljudi u crnom kleče pred krstom, tamo vas čeka neki nakit i novi zadatak!“ Tako piše! – rekla je Klementin. – Znaš li, možda, koji je to grad, i koje je to mesto? – upita Džonatan. – Ne znam tačno, ali mislim da je to Venecija jer ona leži na vodi, a crni ljudi su sigurno popovi, te je tajno mesto sigurno crkva! – otkrila je Klementin.

9.

- U ovom vozu je grozno i vruće! Mrzim vozove! – primetio je Džonatan. – Ne gunđaj, uskoro ćemo otići do aerodroma gde ćemo avionom do Italije. – smirila ga je Klementin. Neki čovek koji je sedeo isprd njih je izvadio pištolj ustao i izašao iz kupea, a zatim dreknuo: – Stojte, ovo je oružana pljačka, dame i gospodo dajte mi sve što je od materijalne vrednosti. – Po svim pravilima u policiji Klementin je trebalo da reaguje na najbolji mogući način, to jest trebalo bi da ga (lopova) privede. Ali ne! To je bilo nemoguće! Em, što Klementin nije imala pištolj, em što je stranac imao pištolj! – Gospodine. -obratila se Klementin strancu. – Vidite! Mlazni avion! – i pokazala strancu na prozor. Klementin polete, otvori vrata, lupi s’ leđa stranca nekom močugom koja je bila u blizini, i onesvešćenog stranca uz pomoć Džonatana izbaci kroz vrata. Ljudi u vozu su im aplaudirali.

10.

Put avionom je bio dosadan. Džonatan je čitao neki časopis, a Klementin slušala vokmen poludremajući. – Upravo smo sleteli na aerodrom u Italiji. Nemojte još odvezivati pojaseve. Molimo da se zaspali putnici probude jer će uskoro biti iskrcavanje. – reče stjuardesa preko malog zvučnika pored prozora. Džonatan prilično jako prodrma Klementin: – Budi se, budi već jednom! Ako se ne probudiš na vreme, ovi stjuarti će da te iznesu u nosilima kao onesvešćenu osobu. .- – Mmm…dobro… dobro, saću mama. Evo saću…- probunca Klementin. Na kraju se ipak probudila i otišli su iz Rima (gde je bio aerodrom) autobusom u Veneciju.

11.

-Džonatane, pitaj ovog nakinđurenog prolaznika gde je najbliža crkva. – - Dobro, saću. – odgovori zlovoljno Džonatan Klementini. – Samo, ne znamo u kojoj crkvi se nalazi poruka i nakit?- upita Džonatan. -Veliki krst pred kojim se popovi mole se nalazi samo u… SVETOM MARKU!!!! Pa da! – seti se mlada detektivka. Ubrzo su otišli u crkvu Svetog Marka. Zatražili su dozvolu od biskupa, da malo pretraže crkvu. Kada je biskup saznao da je Klementin policajac i da je na zadatku, odmah je dozvolio da se u potpunosti pretrese crkva.

12.

-Kod ove freske nema ništa! – zabrinu se Džonatan. – Moramo se setiti da je lopov dijamanata naznačio veliki krst, dakle možemo potražiti tamo nakit. – odgovori policajka. Tamo su i našli nakit, a i novu poruku -zagonetku: „U zemlji čaja u pet u gradu sa velikim Benom i mnogo pare, u šatoru gde žena predviđa subinu naći će te ogrlicu i sledeću poruku.“ – Jao ovog ima puno, moraćemo puno da radimo! – lenjo reče Klementin. – Ima puno, ali je lako, samo malo mozgaj – odgovori Džonatan. – Pa kad je toliko lako što ti to ne izmozgaš – prkosno reče Klementin i nastavi priču: – Zemlja čaja u pet, gde s epije čaj u pet? To je… - -Moja domovina Engleska!!! Tamo sam morao da pijem čak iako ga ne volim. – seti se Džonatan. – Lako je setiti se zemlje, ali grada i mesta! To je već teško! Veliki Ben se na engleskom kaže… Big Ben! Pa da to je onaj veliki sat koji se nalazi u… Londonu. Znaš imala sam keca iz geografije. – obrati se Klementin Džonatanu. – Hmmm… Mesto gde žena prevdiđa sudbinu…. to su u stvari neki šatori… To je, ja mislim, cirkus valjda? – nesigurno reče Džonatan. – Nije valjda, nego sigurno – odgovori Klementin sasvim sigurna da se nakit nalazi u Engleskoj, u Lononu, u cirkusu.

13.

Brod je krenuo. Džonatan i Klementin su jeli u brodskom restoranu neku izgorelu gorku ribu. Bio je vetrovit dan i Temza je bila veoma tamne boje. Bilo je vrlo hladno i dosadno na brodu. Odjednom, pojavio se onaj stranac iz voza! Neprimetno je džepario jednu vrlo bogatu gospođu, ali nije znao da ga Klementin posmatra. Ona je mirno ustala došla do gospođe i rekla: – Mis, molim vas, okrenite se! – gospođa se okrenula i videla džeparoša, zatim uzela svoj skupoceni kišobran i počela da mlati stranca. Klementin i Džonatan su se nasmejali i izašli iz broda pošto su stigli u London.

14.

Trebalo je da odsednu u maloj kući u Bejker Stritu. Začudili su se kad su saznali da je u toj kući živeo pre deset godina pravi Šerlok Holms. – Laku noć i nemoj da sanjaš gluposti kao obično! – reče Džonatan i zatvori vrata Klementinine spavaće sobe ne znajući da ta noć neće biti nimalo laka. U neko doba noći neki čovek počeo je da lupa po vratima. Džonatan je sišao do vrata na donji sprat. U međuvremenu Klementin se probudila zbog buke i prvo videći pred sobom vatru u kaminu pomislila je da je izbio požar. Brzo je sišla niz stepenice i ispred vrata zatekla Džonatana kako razgovara sa nekim suvonjavim visokim čovekom. -Klementin, ovaj čovek kaže da je on Šerlok Holms i da stanuje ovde! Učini nešto! – uzbuđeno je objasnio Džonatan.

****************************

Tu se „Dijamanti smrti“ nažalost i završavaju.

Da li je Klementin uspela da nađe dijamante i uhapsi genijalnog lopova, te da li je buknula romansa između nje i bledunjavog Džonatana poliglote – nikada nećemo saznati. Ni autorka nije znala dok je pisala, to vam garantujem. Ono što je sigurno je da bi se do kraja romana pojavile reference i citati na još mnogo serija i filmova koje sam volela tokom tih godina, kao i nekolicina opisa hrane i pića koje nisam volela.

Ovim putem bih, takođe, htela da pozdravim Dena Brauna i da mu poručim da su mu zapleti na nivou desetogodišnjeg deteta.

slika
„Dijamanti smrti“ – rukopis iz 1994.
Bezi Jankec, bezi Jankec
cug ti bu pobegel

str8faith
Postovi: 6910
Pridružen/a: 21 svi 2012 21:56
Spol/rod: žensko
Ja sam: ne želim se identificirati
Status: U braku
Lokacija: Racisce

Re: Priče

Post Postao/la str8faith » 27 stu 2013 00:31

pomozi Bože nama baniranima i blokiranima

Pišem pismo tinta mi se proli.
Ne postoji portal koji mene nije barem jednom blokirao ili banirao . Evo i dragi crol me vec duže vremena trpi iako sam bila blokirana pa sigurno jedno 7-8-9 puta. (malo sam i rekla)
Ispocetka je to bilo iz gluposti , jer uopšte nisam ni gledala sto kome ,pišem . Moje mišljenje je u tom trenutku bilo tako a ako se netko uvridija jebemu mater šta ja tu mogu. Poslje je to preraslo u zajebanciju pogotovo oko crnih mačaka i starijih koka .
No mene zanima zašto su mene blokirali na YUTUBU ???
Sve što sam napravila bilo je gledala i slušala pjesmu koja ide nešto ovako :
"bez mene u krizi ko bez nikotina , i nije mi važno što misliš da sam fina
jasno ti je da si nula ali ja sam stotka ..." moja reakcija je bila :wow: neverujem !

i napišem ja lipo komentar

Ako si ti stotka , kakve su ove oko tebe?

i naravno blokiraju me i bezobrazno mi izbrišu komentar!

Druga stvar fb . i tu vise ne brojim koliko sam puta sama sebe blokirala jer zaboravim lozinku . DEBILKA

Samo čekam da me Ceca tuži pa da propadnem ko Grčka ..."Austrijski političar odlepio za Cecom!" Kontam da mu je Ceci samo rekla: VIDIMO SE, DASO!

Tražim majicu sa najvećim dekolteom da zabavim ljude dok držim prezentaciju, a onda skontam da me sluša 10 žena, 2 geja i da nemam sise. (to se Ceci sigurno nikad nije dogodilo)

ceci ispala sisa na koncertu, troje povredjenih....

Laka vam noć , ili dobro jutro uz kafu !
Bezi Jankec, bezi Jankec
cug ti bu pobegel

str8faith
Postovi: 6910
Pridružen/a: 21 svi 2012 21:56
Spol/rod: žensko
Ja sam: ne želim se identificirati
Status: U braku
Lokacija: Racisce

Re: Priče

Post Postao/la str8faith » 27 stu 2013 15:21

Za slučaj da se proslavim i počnem da kenjam o svojoj sofisticiranosti podsetite me da sam uz "Slutim" plakala više nego na babinoj sahrani.

Ups, baba mi je još živa . To znaci da se nikad necu da proslavim!

Sinoć je bila Anđela tu kod nas za stolom i baba se odmah zaljubila u njen konjski rep.
Vidiš Ana kako ona nosi ljepo kosu i vanka je ladno pa je stavila traku da zaštiti uši .U naše vrime nosila se marama priko glave . Dobro je baba, dosta!
Jesi vidila Severinu slikala se gola –kurvica .
Baba svi smo je vidila a slikala se tako da joj se ništa i ne vidi sem leđa!
Nije nije na televiziju su rekli gola .
Baba tebi je tv ispra mozak .
Tako i na seriji ona kurvica se spetljala s Mauricijom a mater je rekla svima da je peder i da ima dečka. Tako ti je Meri i u stvarnom životu inače ovo nebi ni snimali. Onda je ona sakrila ogrlicu a muž je mislio da ju je prodala , no vole se oni al se stalno deru ,nevalja taj brak.
Evo ove skričavice mi mi mi me me .
Baba ne zanima me serija , tu sam da popijem kavu i amen!
Pa šta onda svaki put sidneš za stol toćno u 12:35 kad je meni serija ? Pa moram ja tebi objasnit šta se tu dešava . To se i u susjeda sto posto dešava , tu vrata do .
Baba probila si!
Dobro , stobom se uopće ne da pričat! Aj postavi stol! Sad će čača!
Isuse, gospe, svete nedije, sto kurbi guda tek je jedan . Oni deolaze u 3 , baba u 3 .
Pa šta nek bude spremno!
( i naravno svaki jebeni dan ovako , ni kavu ne uspiješ popit u miru jer za sve su krive španske i turske sapunjare)
Bezi Jankec, bezi Jankec
cug ti bu pobegel

Ooh

Re: Priče

Post Postao/la Ooh » 27 stu 2013 19:46

http://www.mvinfo.hr/najnovije-vijesti.php?ppar=7292" onclick="window.open(this.href);return false;

preporuceno mi je i kako sam vidjela naziv price, da stavim link :) i naravno, uvijek carver treba biti asocijacija na rijec price :)

str8faith
Postovi: 6910
Pridružen/a: 21 svi 2012 21:56
Spol/rod: žensko
Ja sam: ne želim se identificirati
Status: U braku
Lokacija: Racisce

Re: Priče

Post Postao/la str8faith » 22 sij 2014 22:36

U svima nama krije se jedan psihopata dva alkoholicara I ona histericna baba sto ne da da joj se gazi po basti. OKEJ SMO
Hajde da se kuliramo nek se oci sjaje.
Bezi Jankec, bezi Jankec
cug ti bu pobegel

Avatar
sky
Postovi: 93
Pridružen/a: 10 kol 2013 20:24
Spol/rod: žensko
Ja sam: lezbijka
Status: Solo
Lokacija: u visinama

Re: Priče

Post Postao/la sky » 23 sij 2014 22:05

Monina soba: Priča

Ulazeći u stan osjetila je svježi miris jorgovana. Na polici pored radnog stola bila je mapa s fotografijama koju je dohvatila i krenula van. Jedna je fotografija ispala iz mape na pod i Mona se sagnula da ju dohvati.
"Helena" mislila je, gledajući u obrise njenog tijela.
Sjećala se njenih dlanova, prstiju umrljanih bojom, veste koju je uvijek nosila dok je slikala. Sjetila se i Marka. Svih zajedničkih dana u Pragu. "Nikad nisam razmrsila tu priču do kraja. Pobjegla sam bez pozdrava".
Prinijela je sliku licu i pomirisala ju, želeći se nakratko vratiti u taj svijet. "Koža ti je imala okus cimeta i vanilije" rekla je bezglasno, prstima prelazeći preko fotografije. Spremila ju je u mapu i krenula prema Myrinom stanu. Nje više nije bilo u hodniku, vjerovatno je sišla dole do auta. Leon je sjedio na svojoj stolici za kompjuterom i pisao. Zastala je na vratima i promatrala ga. Naglo se okrenuo i ona se trgnula. Prišla mu je i pružila mapu.
"Fotografije koje sam radila u jednom drugom životu. Voljela bi da ih opišeš. Ono što vidiš u njima." Uzeo je mapu iz njene ruke i kratko se nasmiješio. "Pišem priču" rekao je. "I ti si u njoj.""Sad moram ići. Čitat ćeš mi, zar ne?" rekla je. Klimnuo je glavom i nastavio pisati, a ona je krenula prema vratima.
Silazeći stepenicama u misli joj se opet vratila Helena. Imala je neobičnu energiju, danima bi radila bez prestanka, slikajući uzastopno nekoliko slika, najčešće prstima dovršavajući ono što joj kistom nije uspijevalo. Mona je voljela miris boje u njenom ateljeu i ponekad je satima sjedila pozirajući joj, ili bi samo pila kavu i pušila, gledajući ju dok slika.
Poljubila ju je u vrat tog jutra dok je radila autoportret ispred ogledala.
Helena se okrenula i obljubila ju na način tako nevjerojatno nježan i puten, na način sasvim ženstven i nemjerljiv svim njenim dotadašnjim iskustvima. Svuda po Moninom tijelu ostali su otisci njenih prstiju umrljanih bojom. Toga se dana po prvi put osjetila savršeno lijepom.
Izašla je na ulicu. Myra je stajala i pričala s muškarcem koji je vadio kutije iz velikog kamiona i slagao ih pored ulaznih vrata susjedne zgrade.
"Već sam zaboravila da smo nekuda krenule" rekla je Moni dok su sjedale u auto. "Zamisli, danas su se doselili u stan onog starog čudaka s trećeg kata. Nisam ni znala da je nedavno umro. To im je bio neki daljnji rođak. A da mu tek vidiš brata..." dodala je značajno se smiješeći. "Napušeni su do daske". Pogledala je Monu skidajući joj kopču iz kose. "Tako" rekla je, a onda joj lagano popravila pramenove. "Zapali mi cigaretu" rekla je Mona krečući. "Kuda?" dodala je, gledajući Myrine neopisivo lijepe oči, na kojima gotovo da i nije bilo šminke. Tek tragovi maskare koji su se primjećivali kad bi spustila pogled. "Thai?" promrmljala je Myra s cigaretom u ustima. Tako je nespretno povlačila prvi dim, što je Monu uvijek nasmijavalo. "Znamo i zašto" rekla je Mona, uzimajući cigaretu iz njenih prstiju. "Šuti i vozi" odgovorila je Myra smjiešeći se.
Nju nikada nije poželjela na način kojim je željela Helenu. Dva-tri poljupca i nekoliko zagrljaja koje su razmijenile bilo je dovoljno da osjete kako je duboko prijateljstvo koje ih veže oslobođeno svake potrebe za tjelesnošću.
Mona je skrenula desno i tog se trenutka sjetila telefonskog poziva kojeg je jutros odgodila. "Kad stignemo tamo" mislila je, povlačeći dim iz cigarete.
Gradom su se palila prva svjetla, rastjerujući tek pristigli mrak.
my needs are simple: all I want is everything

str8faith
Postovi: 6910
Pridružen/a: 21 svi 2012 21:56
Spol/rod: žensko
Ja sam: ne želim se identificirati
Status: U braku
Lokacija: Racisce

Re: Priče

Post Postao/la str8faith » 29 sij 2014 20:04

Šetala sam plažom kao i obicno . No ovog puta ispred mene bile su 4 ženske i jedna od njih se zvala Ana , kako znam ? Čula sam!
Uglavno velika pješčana plaža , s svačionicama na kraju plaže , obično bi se njihala o d tih trinaest vrata kad vi prolazila .
Ove četri kokoše došle su do kraja plaže i popele se odma , kao tu su parkirale auta , dobro ja se nikad ne penjem , jer je uzbrdo .
Ja sam ipak odlucila ici morskim putem , i nije mi đava da mira i zastanek kraj svlačionica . Pogledam i vidim noge u cipelama, ženske noge u cipelama , tijelo polegnuto i pokrivrno nekom ceradom , u svlacionici do vide se muske noge , musko truplo .
Glava mi panicari ,ono kad se ukipiš od straha , potom se pretvoriš u zombija i donja vilica ti padne te stojiš otvorenih usta! Eto tako sam izgledala , samo u kupacem kostimu i pola u moru pola na zraku . Odaljim se malo da zapamtim broj svlacionice 12 i 13.
I sjetim se da sam u vodi , nemam mobitel, da ove četri su upravo otišle idem ja zvat! E koja glupa odluka.
I tako ja vrištim po plaži Ana. Ana i u svlacionici broj 1 podignu se dvi glave . Jedan odmah uđe u more u polu krugu , no vec je bio kraj mene , .
Znaš kako ce mo? Upita
A znam jebiga !

i naravno , uhvati me za glavu i drzi ispod povrsine , naravno pokusavala sam ne mahat rukama , smirit se . MoždA ME Ana ipak cula. No da sam krenula bjezat , upucao bi me, plivat -stigo bi me . I kraj prica ugusim se!

.................................................................................................................................................................................................................
mrzim kad jednostavno odustanem i onda me ubiju , mrzim to . Prije dva dana sanjala sam mini Bojanu da je pala niza skale i polomila sve kosti , S u posjeti i u trecem krevetu moje sobe , odakle mi treci krevet nemam pojma. dan prije - kil heroina koje je trebalo dostavit a ne se predozirat - jebiga !
Bezi Jankec, bezi Jankec
cug ti bu pobegel

str8faith
Postovi: 6910
Pridružen/a: 21 svi 2012 21:56
Spol/rod: žensko
Ja sam: ne želim se identificirati
Status: U braku
Lokacija: Racisce

Re: Priče

Post Postao/la str8faith » 23 vel 2014 20:22

Šta, ko je rek’o? Ja sam rek’o!

Vratio se Zeka sa posla mrtav umoran i shvatio da mu treba nešto da se opusti posle napornog dana. Ode on lepo do lokalne šumske prodavnice da kupi vinjak, kad tamo – ogroman red. Upita on žirafu šta se dešava, a ona mu rezignirano objasni da Meda obavlja svoj nedeljni šoping . Zeka popizdi i prodere se sa kraja reda: „MEDO, STOKO DEBELA, NE SMARAJ VIŠE I PUSTI NORMALAN NAROD DA KUPUJE!!. Meda to ču, pa izviri iz radnje i zabrunda:“KO JE TO REKAO? KO JE TO REKAO, DA MU JEBEM MATER SAD?!“. Zeka se uplaši i pokunji. Naposletku, (značajno skraćujem ovaj mator vic iz razumljivih razloga), Meda je obavio šta je imao i otišao u svoju pećinu. Nakon podužeg čekanja, Zeka je konačno kupio svoju flašu vinjaka i utučeno se povukao u svoju rupu.

Sat vremena i pola litre vinjaka kasnije, Zeka je hrabro ustao iz svoje fotelje, stavio šape na bokove i gromovitim glasom rekao:“ŠTA, KO JE REK’O? JA SAM REK’O!“

***********

Pre nekoliko dana su me pohodili Naprednjaci.

Nije da nisam očekivala njihovu posetu. Već uveliko se po društvenim mrežama pričalo o tome kako članovi Srpske Napredne Stranke idu od vrata do vrata sa biračkim spiskom u rukama, te strpljivo i uredno beleže ko je sa tog spiska simpatizer, a ko ne. Koliko je to legalno, ja ne znam, ali je svakako veoma bezobrazno.

Međutim, znate kako kažu – u ljubavi i ratu su sva sredstva dozvoljena, a Izbori u Srbiji su svojevrsna kombinacija to dvoje.

Ja sam se nekako, vrlo patološki i zlurado, radovala njihovom neizbežnom dolasku. Ne zato što sam fan SNS-a (ili bilo koje druge stranke u regionu), već zato što sam želela da se malkice se sprdam na račun njihove sektaške predanosti svom zadatku. Niski porivi, priznajem. Ipak, to je odlična vežba samokontrole, a i dobra prilika da se prouči rad humanoidnih robota poslednje generacije na konkretnom primeru.

Neizbežno se dogodilo trinaestog februara predveče. Inače nemam običaj da otvaram vrata nenajavljenim gostima, ali ovog puta mi je šesto čulo reklo da napravim izuzetak. Okej, šesto čulo i to što je dečko insistirao da idem i otvorim vrata jer neko uporno zvoni već nekoliko minuta i smeta mu da svira gitaru. Ostatak događaja ću vam preneti u obliku kratkog scenarija, a vi u glavi izrežirajte svoj film.

1. ENT. STAŠIN STAN. ULAZNA VRATA. VEČE.

/STAŠA otvara vrata i na njima zatiče dvoje mladih Naprednjaka. NAPREDNJAKINJA je u svojim ranim dvadesetim, ukusno odevena i sa širokim osmehom na usnama. NAPREDNJAK je takođe jako mlad, obučen u odelo broj veće, i za razliku od svoje drugarice – veoma smušen./

NAPREDNJAKINJA: Dobar dan! Mi smo iz Srpske Napredne Stranke i došli smo da vam damo kolačić sreće u znak pažnje, jer je sutra Dan zaljubljenih!

/Staša nemo zuri u njih kao jelen u farove. Potpuno se zablokirala i samo stoji i biva besmislena./

NAPREDNJAKINJA: Biće nam jako drago da proslavite ovaj divni praznik u radosti i veselju, kao i da vas pitamo da li ćete pružiti podršku našoj stranci na predstojećim Izborima…

STAŠA: /Prekida je, u panici, i obraća se DEČKU koji je u drugoj sobi. Zabrinuta je./ Brate, došli Naprednjaci i doneli neke kolače.

DEČKO: /Dobacuje iz sobe na crnogorsko-primorskom dijalektu, pritom se bezobrazno kezi Staši./ A što će mi kolači, neka daju nekih para!

NAPREDNJAKINJA: /Smeje se usiljeno./ Ahahahaha! /Loše imitira crnogorski akcenat, zvuči kao Kursadžija./ A oklen si ti, rođače?

/Dečko dolazi do ulaznih vrata, spreman na okršaj. Staša sada zuri u svoja stopala i toliko joj je neprijatno da ne zna šta da kaže. Sramota ju je što joj ne pada nikakav vickast komentar na pamet, nego samo tako posmatra čitav događaj, kao da se dešava nekom drugom./

DEČKO: Iz Crne Gore. I ja vam nisam glasač, samo da znate.

NAPREDNJAKINJA: Ma neka, neka, mi OBOŽAVAMO Crnogorce. Da nisi možda iz Pljevalja?

DEČKO: Ne daj bože.

NAPREDNJAK: /Pokunjeno diže, pa spušta glavu./ Ja sam iz Pljevalja.

/Staši je sad već toliko neprijatno da pokušava da vizualizuje pusto ostrvo i teleportuje se tamo da gaji jednu mršavu kozu do kraja života./

DEČKO: /Naprednjaku./ Ih, pa koja te je nevolja naćerala?

NAPREDNJAKINJA: /Sprečava kolegu da odgovori i pruža još jedan promotivni „kolačić sudbine“ Dečku./ Mi izuzetno volimo ovaj divan praznik koji nam predstoji sutra! Evo, vidim da ste vas dvoje zaljubljeni i srećni, pa bih da vas pozovem na miting naše stranke…

/Naprednjakinja nastavlja da trtlja. Iako se smeši, pogled joj je potpuno mrtav. Dečko je tu i tamo prekida trolovanjem koje je isuviše suptilno da bi ga ona shvatila (ili se, pak, mudro pravi da ga ne primećuje). Pominju se razna zvučna imena, potežu se pitanja nacionalnih manjina, sve uz besprekornu i usiljenu političku korektnost od strane naših posetilaca. Naprednjak se tek tu i tamo oglašava, poput tihog ehoa svoje koleginice. Ništa od svega toga Staša ne prati, jer je sad već katatonična i preostale nerve koji nisu spaljeni transferom blama koristi za pravilno disanje i poneki zbunjeni osmeh./

FADE OUT

Nakon što smo ispratili Acine Svedoke, dečko se okrenuo prema meni i izgrdio me što sam kukavica. Kako je moguće da je meni tako prirodno lajavoj ponestalo reči? Kako je moguće da mi je neprijatno zbog dva najobičnija bota? Kako je moguće da nisam mogla barem malo da se angažujem u razgovoru sa tim zanimljivim primercima, nego sam samo tako blenula i povremeno zamuckivala? Tuga.

Tek kada mi se glava malo ohladila, u nju su počele da kuljaju ideje. Jao, pa kako smo glupi! Trebalo je da ih pozovemo unutra i zadržimo sat vremena u pokušajima konvertovanja u neku izmišljenu religiju. Dok oni pričaju o politici, mi da naprasno zaspimo. Ili da probamo da im prodamo usisivač? Možda da ih zamolimo da nam naprave sendviče kad su već tu? Ili da operu sudove, a mi ćemo sigurno glasati za SNS! Trebalo je da se pravimo da smo ozbiljni ludaci i da otvaramo i zatvaramo vrata pred njima minimum pedeset puta….

Jeste. Lako je biti general nakon bitke. Potpuno sam podbacila i kao provokator i kao šaljivdžija. Podlegla sam strahu od artificijelne inteligencije. Treba da me je sramota.

A onda me je delimično utešila jedna mala misao. Šta god da smo probali, počev od razrađenih prozivki (a dečko je zaista dao sve od sebe), pa sve do psovanja i zalupljivanja vratima ispred nosa (što nam kućno vaspitanje ne dozvoljava, zaista) njih ne bi ni najmanje pogodilo. Oni su trenirani da sve to stoički istrpe. Njihov softver je napisan tako da se svaki napad u potpunosti ignoriše. Program koji prate ima samo jedan cilj – dobiti jasne podatke o tome ko će glasati za njih, a ko ne. Vrlo je jednostavno. Jednostavno poput binarnog koda uz pomoć kojeg rade. Mi smo nesavršena ljudska bića podložna sumnjama u sve, gubitku vere i nade, letargiji i depresiji. Oni su, s druge strane, uvek savršeno vedri i nasmejani i uvek slave Dan zaljubljenih, jer u njihovom operativnom sistemu nema bagova.

Sada i ja, baš kao i Zeka iz matorog vica, puštam očajnički vapaj u praznoj sobi - „ŠTA, K’O JE REK’O?! JA SAM REK’O!“. Sada mi je savršeno jasno šta i kako, ali prekasno. Prevelika sam kukavica i nikakav borac. Ovaj tekst je moj bedni pokušaj da se iskupim.

Kazniću se izlaskom na Izbore.

100 lisica
Bezi Jankec, bezi Jankec
cug ti bu pobegel

str8faith
Postovi: 6910
Pridružen/a: 21 svi 2012 21:56
Spol/rod: žensko
Ja sam: ne želim se identificirati
Status: U braku
Lokacija: Racisce

Re: Priče

Post Postao/la str8faith » 07 vel 2016 20:23

Jezu kolko nisam ode dugo postala
Bezi Jankec, bezi Jankec
cug ti bu pobegel

str8faith
Postovi: 6910
Pridružen/a: 21 svi 2012 21:56
Spol/rod: žensko
Ja sam: ne želim se identificirati
Status: U braku
Lokacija: Racisce

Re: Priče

Post Postao/la str8faith » 07 vel 2016 20:36

Rekli su o Rijani
I ja ne znam zašto ona izgleda kao kurva. Pogledaj kako je sva pocepana. Ima li ta žena nešto čitavo da obuče? Mene bi bilo sramota, mnogo sramota da idem tako u pocepanoj odeći, ispranih boja. Važno da je cvet stavila u kosu. Džaba ti cvet kada se ne kupaš. I nemaš pribor za šivenje. Sprcala si milione u tu svoju guzicu a ne možeš da budeš uredna. M, da ti kažem ja nešto, ako mi dođeš ovako pocepana i prljava nekad, ovim rukama ću da te davim. Žena mora da vodi računa o higijeni, ne može to tako prljavo, pocepano i bahato da se izgleda. Koža jedne žene mora da bude kao ruža. Mekana, mirišljava i čista. Droga. Nemam drugo objašnjenje. Jesi gladna?

Za tjedan dana idem kod babe !!!!!
Bezi Jankec, bezi Jankec
cug ti bu pobegel

Avatar
cokolada
Postovi: 139
Pridružen/a: 06 sij 2012 17:26
Spol/rod: žensko
Ja sam: gej

Re: Priče

Post Postao/la cokolada » 07 vel 2016 23:54

Manifest broja 34


Andy: ˝Doesn't anybody eat around here?˝

Nigel: ˝Not since size two is the new four and zero is the new two.˝

Andy: ˝Well, I'm a six...˝

Nigel: ˝Aha! The new fourteen!˝


Jasno, radi se o citatu iz filma Vrag nosi Pradu. Koji bi čak bio i smiješan da nije žalostan (citat, ne film. ma, u biti, i film). Osim što je žalostan za one koji nose veličinu 46, također je žalostan i za one koji nose veličinu 34 (novi 32).

Naime što.

Iskreno, puna mi je kapa svih tih lamentiranja o broju 34 i njegovim manjim sestrama.

Primijetite kako sam odlučila prestati s nepotrebnim psovanjem, pa su mi sad pune kape, a ne kurčevi, a zatim se slobodno zapitajte 'Zašto je Jezdimiru pun kurac toga?'.


Zato što u svom tom drvlju i kamenju koje leti prema broju 34 i neprirodnoj mršavosti na granici s anoreksijom, nitko ne uspijeva primijetiti da je broj 34 u našim dućanima skoro pa Sveti Gral. Izgleda da hrvatski proizvođači i trgovci nisu dobili taj dopis prema kojem je 34 in, dva je novi četiri, a nula novi dva. I to je činjenica.

Ali kako to?! Pa svi dizajneri forsiraju mršave manekenke, a standardi vitkosti se svakog dana pomiču sve više i više prema neprirodnom, bolesnom i nedostižnom! Žena koja je visoka metar-osamdeset, a koja nosi broj 34 ili manji, definitivno zalazi u sferu ozbiljno mršavog! A sto posto nema ni sise veće od dvojke! A naša djeca? Čemu to učimo našu djecu?!


Kako svijet postaje svjesniji tiranije modne industrije, tako stupaju na snagu zabrane bolesno mršavih manekenki i počinju kampanje koje promiču 'žene stvarnog izgleda', normalno popunjene i s oblinama na svim pravim mjestima.

Čak je i Gaultier, jamačno iskreno šokiran travestijom u koju se pretvara inače plemenita i humanitarna modna industrija, zamijenio modele veličine 0 za one veličine 20.

Iako se na svijetu svaki dan povećava broj bolesno pretilih ljudi, koji se sigurno ne bi bunili da se prebace bliže broju 34, pa makar i na odstojanje od dvadesetak brojeva, u medijima danas uglavnom slušamo o tim zbilja apsurdnim standardima izgleda ženskog tijela. Svi mrze 34. 34 je zlo. 34 truje naše kćeri i njihove nedužne mozgove. 34 treba zabraniti. Zovimo egzorcista da istjera tog đavla!

A u sjeni svega toga, ovim svijetom hodaju malene osobe koje su sasvim prirodno broj 34. Visoke su, gle čuda, manje od metar-osamdeset, imaju male sise i struk 60. No dobro, 62, najviše 63.

Broj 34 je baš onaj broj u kojem izgledaju kao da NISU obukle maminu odjeću. Neke od tih osoba imaju nesreću da su odrasle, a još uvijek nose broj 34. Te osobice provode dane tražeći 34. Prvo pitanje u svakom dućanu im je 'koji vam je najmanji broj ovoga?'. Najčešće je to 38. Pa probajte si. Ne treba, fala. I doma mogu obući vreću za smeće s rupama za ruke i glavu.

Nerijetko se butici ponašaju baš kurvinski - znate kako su one izlog-lutke uvijek vitke kao da su netom s modne piste došle? E, pa, nešto što je normalno pripijeno na takvoj lutki je prilično sigurno u okolici 34. Osobicama se srce razgali kad vide takav komad robe u izlogu, ali prvo što čine kad uđu u dućan jest da, sa skepsom u očima, pogledaju lutki u leđa. U devedeset posto slučajeva mogu se odmah okrenuti i izaći, jer je na leđima pedalj dugačak komad tkanine sapet kvačicama za veš.

Radi se, dakle, o broju 38, koji je lutki, naravno, prevelik.

Zar nije apsurdno da dućan ne drži broj manji od 38, a najdeblja lutka nosi 34? Zar nije smiješno da, ako hoćeš komad robe izložiti u izlogu, isti moraš sužavati kvačicama na veličinu lutke?!

Brojeve manje od 38, eventualno negdje 36 (the 'novi 38') uglavnom imaju dućani tipa Top Shop, koji nam dolaze iz onog dijela svijeta koji je dobio dopis o tome kako je 34 in, dva je novi četiri, a nula novi dva. Ti dućani drže dosta, kako da kažem, neozbiljnu robu. Tu robu, kako da kažem, nije lijepo vidjeti u uredima gdje žene hodaju u odijelima. Ne možemo svi kupovati minice do pupka, topiće do vrata i veste koje sežu do samo do ispod sisa, a ostatak je ostao u tvornici. Ne želimo svi imati gole bubrege, jer je sad moderno da se iznad ruba traperica vide gaće, a po mogućnosti i dlake, a apsolutno je neprihvatljivo da ikoja majica ikad doista dotakne rub tih traperica.

Današnju odjeću za mlade ženske kao da konstantno pere neka gadna oseka - gornji dijelovi se povlače prema gore, donji prema dole, pa ćemo još malo hodati u čarapama natkoljenicama i šalu oko vrata.

Sva ta mladenačka sranja se uglavnom mogu naći u broju 34, 32, pa i 30.

Ali kad osoba koja nosi broj 34 želi kupiti sako, suočava se s nizom 38-ica u kojima izgleda kao Maršal Tito. A to obično nije ciljani izgled.

Uske haljine?

A-ha, sanjaj.

Suknje koje ne padnu na dno guzice?

Žao nam je.

A onda i onaj jadni pokušaj 'znate, to vam se tak danas nosi, na bokovima.' E pa nosi je ti onda bokovima, a onda se nosi i kompletno.

Zato hvala HaendM-u i Image Haddadu, koji vode računa i o svojim malim mušterijama. Da nema njih, osobice ne bi u čemu imale ići na posao, ostali dućani 34 ne priznaju, a i prodavačice vas, osim toga, malo čudno gledaju kad dođete s takvim željama. Kao da vi nemate pravo na to da vam odjeća prati figuru. Jer ste premali.

E pa nek se jebu lijepo svi ti koji zovu egzorcista da istjera broj 34 s tržišta, i poručite dizajnerima da, ako odluče promijeniti modnu industriju iz korijena i usmjeriti je na žene s normalnim oblinama, fino spakiraju sve što imaju u toj veličini i pošalju Jezdimiru! Samo da skratim hlače za cca. pola metra, pa ćete vidjeti čija mati prede savršeno pripijenu crnu vunu!!!

JA SAM BROJ 34 I OVO JE MOJ MANIFEST!!!

Kaj se kuži da sam gledala Vrag nosi Pradu? Anti-recenziju pročitajte na Bestseleru...



Priča je preuzeta sa blog stranice poznate i čitane autorice Jezdimir Uskoković:
http://jezdimir.blog.hr/


Zamjećujem da na ovom topicu vlada blagi autorski kaos, naime nije jasno tko je autor pojedinih priča? Neke su djelo pojedinih forumašica, a neke su evidentno kopipejstane iz drugih izvora, jer je razvidno da stil, leksika, te ostala obilježja pripadaju nekim drugim osobama. Dojma sam da bi trebalo jasno označiti autora i izvor, u suprotnom je riječ o plagijatu i prijevari.

Inače, Jezdimir Uskoković je moja osobna virtualno-spisateljska simpatija, velika, ako ne i najveća i nikad prežaljena, budući da su osjećaji bili uzajamni. (Što je dokumenitarano tako što smo stavile jedna drugu na službenu listu simpatija.) No da, bilo je i drugih sjajnih autorica i moje je poliamorično srce često pokleknulo pred iskušenjima. Ali, literarno nadarena, poliglotna juristkinja Jezdimir ostala je u njemu nakon gotovo cijelog desetljeća. I ostat će, zauvijek. Tako da znadeš, Jezdi, ako kojim sluačejem ovo pročitaš. Još uvijek si čitana, kopipejstana i voljena, kao u vrijeme naših prvih susreta. :giveflower:
slika

str8faith
Postovi: 6910
Pridružen/a: 21 svi 2012 21:56
Spol/rod: žensko
Ja sam: ne želim se identificirati
Status: U braku
Lokacija: Racisce

Re: Priče

Post Postao/la str8faith » 18 ožu 2016 20:53

kalaj mi kacigu sa stola!

Ulazim kroz vrata,starci doma!
Stara gleda nejvi na tv u ,stari drijema na kaucu!
Ostavljam kacigu na stolu,skidam torbu , skidam jaketu!
Kalaj tu kacigu nosi ju u sobu!
Icu opet nase s motorom!
Uzmi auto ,nemoj da te moramo skupljat po cesti!
(Otac otvori oci i samo suti)


Ajde uzmi nesto jest!
Evo sad cu! ( uzmem burek od sira iz Splita)

Nakon 3 min..
Uf najela sam se!
Pasu tovare sta si jela ?
Tanja mi donila burek iz grada oko podne isto sam po izila!
Jedi to zalipit cu ti samar!
( ostavin ja to po bureka nase i pojdem po robu u sobu i pod tus)

Pasu boga kolko se to tusiras ,dok ne ispraznis bojler?
Jebiga volim vrilu vodu !

A stace ti te ocale usrid noci?
Da me ne vidis kad dojdem izvana!
Jebi si mater mala!
( otac i dalje se pravi da drijema)

Kad da te probudim ?
Kad se dignem!

Ajde idi pamet u glavu!
Bezi Jankec, bezi Jankec
cug ti bu pobegel

str8faith
Postovi: 6910
Pridružen/a: 21 svi 2012 21:56
Spol/rod: žensko
Ja sam: ne želim se identificirati
Status: U braku
Lokacija: Racisce

Re: Priče

Post Postao/la str8faith » 07 tra 2016 17:37

Teheranska invazija crvenih paprika .....
Tamo di Dino Merlin piva laku noc moja mala papriko, razvila se Teheranska invazija crvenih paprika, temperatura je bila abnormalno brutalna tog dana.
Sve je fatala neka fjaka i nikom se nije dalo oprat suđe, tog dana zena je za obid izvadila zamrznute crvene paprike, cekala da se bokun odlede na suncu ,bacila na gradela i okrenila dvaput.
Zalila ih maslinovim ujem ali nije znala da je maslinovo ulje kineske proizvodnje s poboljsanjem klijanja.

Kako su posli obida popili koju casicu nikom se nije dalo ustat , glava kljuca,stomak pun, najradije bi ubit oko uru dvi, fjaka.
Zeno poj oprat sudje!
Necu!
A kad neces pasu tovare itit cu ih kroz punistru!

Baci on sve pijate kroz punistru.
Ubili oni oko nakon boce vina.

Ujutro kad su ustali vidjeli su brdo crvenih paprika.
A ti meni da operem sudje !!!
Nu krvi ti isusove , bolje restu nego u Sinju!

Milane to su crvene paprike!
Milunka nuc tamo da nebi i ti izresla u crljenu papriku!

Zaliva Mico svoje paprike dok god ko dinje nisu izresle!

Milunka nu deder zovi huljiceve da skladaju pismu za evrosong!
Milane afrika paprika je vec bila na evrosongu!
Jebo mater di cu ja s ovim paprikama! Milunka 321kuhaj!
Bezi Jankec, bezi Jankec
cug ti bu pobegel

Bash
Postovi: 6512
Pridružen/a: 07 kol 2009 12:56

Re: Priče

Post Postao/la Bash » 09 kol 2016 22:12

Writing prompts tema s reddita: Humans have discovered how to live forever, allowing them to die when they feel ready to do so. But it is considered bad form to live for too long. You have lingered much longer than is polite and those around you are trying to convince you to die.

Najpopularnija priča :touched:

Scrambled eggs, breakfast potatoes, crispy bacon, and an English muffin with raspberry jam. I loaded the tray with Margaret's favorite breakfast foods and brought them to her in bed. The wood floor of our old house creaked as I entered the room, causing her to stir under the sheets. Still half-asleep, she gave a blissful smile at the smell of the food.

She sat up against a wall of pillows and I set the tray in her lap. "Today's the day," I reminded her, brushing a few stray strands of hair out of her eyes. She still looked exactly the same after all these years.

"I know." She took a bite of her English muffin, and a gob of jam clung to her upper lip. It was adorable. But the smile that came across my lips was more painful than anything I'd ever felt.

We had chosen to die today. It was a decision several centuries in the making, but the time had come. Nearly all of our friends had long since made the choice to end their lives, but we'd held out. Gentle pushing from our children, and our grandchildren, and our great-great-great-great-great grandchildren had become not so gentle in recent years. We resisted even at the cost of becoming social pariahs. Some of our more ungrateful descendants were even threatening to have our assets seized, claiming that we'd delayed their inheritance for too long. Brats. Finally Margaret and I relented, and scheduled our termination date. Today.

I took a slice of bacon off her plate and bit into it. I'd certainly miss bacon. There would be a lot of that today: my last everything. Last bite of bacon. Last shower. Last walk with our dog Fisher, who would go stay with our great-great-granddaughter and her family after we passed on.

Margaret and I decided to make a day of it. If it was to be our last, it was to be our best. We started with a long drive through the forest, like the ones we'd taken when we first fell in love. Dappled sunlight filtered through the dense green leaves of the canopy, and a warm breeze shook the branches. Then we arrived at the lake and dug our old toes into the sandy beach at the shore. Cold water lapped at our feet, sending chills racing up our bodies. Rather than shrink from it, I dove headfirst into the water. It was cool and refreshing against the summer heat. Margaret followed me in, emerging a few seconds later with rivulets running from her hair. At shoulder depth, we embraced and kissed. Just like when we'd first started dating.

The sun began to dip behind the trees, painting the sky red and orange. We dried off on the dock and drove to Palmero's for dinner. It had long since gone out of business, and some other restaurant was there in its place. But the dining patio was still open, and we managed to get a table in the very same place that we had hundreds of years ago when I'd first dropped to one knee and placed a diamond ring on Margaret's finger. Over dinner, we reminisced about all of those good times. We were both deliberately ignoring our watches as our appointment grew ever closer.

Finally we couldn't avoid it anymore. Goodbye messages from our family and few remaining friends began rolling in. "Best of luck!" they said, as though we were departing for a long journey instead of fading into oblivion. Though filled with loving language, all I could read from the messages was 'you can't back out now!'

Margaret and I got back into the car and headed down the highway to the doctor's office where we'd end our lives. The sign loomed over the highway, pointing the way toward the end. I'd been reading up on the subject recently, and most people only described relief as the end neared. Like climbing into a warm bed at the end of a long day. But I didn't feel that at all. It felt like I'd swallowed a load of molten lead. But I had to stay firm for Margaret. We'd agreed that we were in this together, and I wasn't about to let her down now.

"I had a great day," she told me, giving my hand a squeeze.

"Me too." The turn was coming closer and closer. Neither of us wanted to say what the other was thinking.

"You know, we forgot dessert," she finally told me. "We used to always go out for ice cream."

I gave a giddy laugh. I've never felt such relief. "You know, you're right. One can't die without a proper dessert."

She beamed back. "Well I guess we'll have to reschedule!"

We sped by the exit toward the doctor's. The lights were still on in the office, but there was no one else in the parking lot. I wondered briefly how long they'd wait for us before realizing that we'd decided not to show.

"Tomorrow," Margaret said firmly with a sundae in her hand. "We'll reschedule for tomorrow."

"Right." I licked my ice cream cone. Dulce de leche, my favorite. "Tomorrow." Just as we'd said so many times in the past.

Avatar
slapa
i'm watching u
Postovi: 16056
Pridružen/a: 19 ruj 2011 11:34
Spol/rod: žensko

Re: Priče

Post Postao/la slapa » 10 kol 2016 07:43

^
:touched:
mi imamo sve što nam treba,
prostor od zemlje pa do neba...

Faith123
Postovi: 1232
Pridružen/a: 14 kol 2016 21:22
Spol/rod: žensko
Ja sam: lezbijka
Status: Solo

Re: Priče

Post Postao/la Faith123 » 05 lis 2016 09:01

Baba i guljenje kapule

Evo me opet kod babe nakon godinu ipo dana.
Znaci utekla sam na godinu ipo dana da ju ne ubijem .
Doma sam vec dan ipo i vec sam isplanirala kako je baciti kroz balkon no na balkonskoj ogradi imamo zicu za susit robu pa mi propao plan.
Planirala sam joj reci da skuha rucak jer znam da ce ostavit upaljen plin pa bi upalila cigaretu ,no mater me preduhitrila pa je plinsku bocu izbacila iz stana ...
Baba je vec jednom odvrnila plin i zaboravila kad smo usli u stan dan danas se cudim kako nismo odletili svi ko laste na jug...
Iako psa zovem Hitler jer mi pojede svaku krafnu koju kupim ,koliko se on druzi s babom mislim da je baba pokupila nadimak njegov. Baba Hitler.

8 h ujutro
Meriiiiii skuhala ja kafu pa ustani da pijemo.
Evo sad cu .
9 h
Meri kafa ti se oladila .ocu ugrijat il skuhat novu
Baba pusti me da spavam . kad se dignem ja cu je ugrijat.
Ajde dite triba mi utrat konac u iglu za masinu..
Evo sad cu
- znas ti kako je on posolija ribu stavija je kilo soli pa je stavija pec pa neki imak pa jos po kila pa kad je izvadija...
A grube kapule ...ko se uzljutija vako... Pa je izvadija stavija jos po kila a kad je bila gotova skinija kozicu pa komadi lipi. A soli ko u Stonu.
Skuhat cu ja toc pa cu ja vidit za pet dana ocu radit manistru ili gulas.

Baba zasto za pet dana?

To je kad ti mater i otac dojdu. Nije to danas.
A ljute kapule nemos ni plakat koliko pece.
E netko te zva ali nisam stigla fo telefona dignut slusalicu ,ja digla ono poklopi . cekam ja da drugi put zazvoni pa ono nista. Oces ti sendvic malo sira salame.

Baba rekla sam ti da kruv ne jedem.

Nece ti sestra rec da ne jede ,vidi je kolika je ko da nije ni radila ,dovela je kuci onu pisulju od psa a nesmin rec da je ruzna.a je ruzan pas i boji se svega . nije to nas Gizmo gizmo je odmah sve naucija .
Da je moj Gizmo ode sad bi on cuo da ja rizen meso na daski.
Kad ti ides u centar ?

Sad u 11 sam narucena.

Nemoj se sisat ,ma malo se osisaj ionako ti ta repica ne valja, a sta si pisala po tin rukama ( tezovaza) ko je vidija pisat po rukama samo drogasi to rade.
Koji je danas dan ?

Srida baba srida

A srida ,a jo...neznam jel srida il cetvrtak ,peti jel tako.

Znaci ni se ugasila od jutros ....i tako cili dan na ripit os jest sendvica ,nisi nista jela,ima ti sira, sta si pisala po rukam....
Boze ako ne uzmes nju uzmi mene prvu bit cu ti zahvalna....aj kvragu tamo ti i kapula
Privilegirana

Faith123
Postovi: 1232
Pridružen/a: 14 kol 2016 21:22
Spol/rod: žensko
Ja sam: lezbijka
Status: Solo

Re: Priče

Post Postao/la Faith123 » 28 ožu 2018 22:36

U svima nama krije se jedan psihopata dva alkoholicara I ona histericna baba sto ne da da joj se gazi po basti. OKEJ SMO
Hajde da se kuliramo nek se oci sjaje.
Babe te vole
Privilegirana

Odgovorite