Hidden_soul je napisao/la:Siromastvo? Zasto je krscanstvo oduvijek bilo religija siromasnih? Zasto je uspijevalo toliko napredovati, cak i onda kada su autoriteti bili na suprotnoj strani - u vrijeme Rimskog Carstva kada se jos branilo krscanstvo, pa sve do danas kad je najrasirenija religija uoppce?
Bez ikakvih autoriteta, samo zato sto je lakse vjerovati da je za sve ljude ovo "dolina patnje i suza", i cekati da se kasnije na temelju niceg bude nagradjen, nego biti odgovoran
zato što im je pružalo nadu u neki bolji svijet, a bogatima je ionako i na ovom bilo dobro. kršćanstvo je zagovarlao (zagovara) skromnost i nerazmetljivost, a bogatstvo duha. (zar ne ide ono nešto kao 'blago bogatima duhom, oni će baštiniti kraljevstvo nebesko'? ili 'blago siromašnima'?) a danas, danas vjernici smatraju da je ok da je crkva bogata jer misle da je u redu da bude- ta oni su sveti ljudi, ljudi od boga, oni mogu. ljudima je lako vjerovati kako će im se svi grijesi oprostiti ako se pokaju, ali po meni je to krajnje licemjerno jer ne spriječavaju grijehe nego se povode za tim da će im se ionako oprostiti. u vezi boga-gospodara, ljudima je lako vjerovati i to kako netko ima plan za njih i da nije sve besmisleno i uzaludno, da ih netko vodi kroz život- nešto kao dijete i roditelj. nije da se dijete ne bi snašlo bez roditelja, ali je lakše s njim. možda da je meni život bio teži, možda bih i ja bila vjernica. i možda nisam bogata, ali sam i daleko od siromašva. hm.. u biti, što ljude čini ateistima na kraju krajeva, ako je baš tako prirodno biti vjernik kao što je Bash napisala?Hidden_soul je napisao/la:Napravili ste krivu stvar i savjest vas muci - udjite u ispovjedaonicu, ispricajte sve, izmolite ocenasa koliko vam se kaze i oprosteno je. I to je lakse nego se naci odgovornim,.Pocev od tzv. indulgencija u srednjem vijeku, gdje su se doslovno kupovale "oprostajnice od grijeha" pa do danas. Mislim da je covjekova savjest je taj unutarnji faktor koji naprosto trazi da je ideja o "visem bicu" istinita. I sam Nietzsce je rekao: "Kad je bog umro, covjek je najodgovorniji za svijet". Vecini ljudi veci su veci strah oni sami sebi, kada trebaju bit odgovorni, nego "vise bice" gdje se mogu potpuno rijesit odgovornosti.Znas kako Hitchens kaze: "Bog nije stvorio nas... mi smo stvorili Boga".Da se razumijemo, uopce ne ulazim u pitanje postojanja tog viseg bica, vec zasto smo skloni vjerovanju da postoji.
neki bi rekli da kršćanstvo i nije monoteistička vjera u pravom smislu te riječi, s obzirom na trojednog boga na prvom mjestu, ali onda i sotona, demoni, anđeli, sveci itd.. mene samo zanima, ako mi tko može ukratko objasniti, zašto je to tako da se baš monoteizam smatra naprednijim? zašto nam to više odgovara? zbog izbjegavanja neke disperzije obožavanja?Hidden_soul je napisao/la:Kako objasnjavas to da je monoteizam na koncu pobijedio politeizam? Zar u mnogobostvu nisu postojali autoriteti? Zar stari Rim nije kaznjavao krscane? Zar, zacetkom Islama, nisu proganjani prvi muslimani i tjerani da se pokore tadasnjim figurama bogova? Nije li se i tada vjerovalo u milost tih bogova?
Mislim da se radi o tome da smo sami zamijenili jedan drustveni proizvod (politeizam) za drugi koji je bio napredniji i odgovarao nam vise, iz razno raznih razloga (monoteizam).
Autoriteti nisu mogli nikad jurisati na ono sto je odgovaralo covjekovim potrebama.
možda su autoriteti i nastali kao nuspojave vjere, ali i oni sami tada nameću misao o vjeri. recipročno.Hidden_soul je napisao/la:Znam sad da je ovo juris macem na tenk (itekako cijenim snagu tvojih argumenata ), ali da, ocekujem da mi objasnis sto to smatras pod "pritiskom autoriteta izvana"? Jesu li to roditelji? Ili malo vise uopceno - zajednica u kojoj se individua razvija? Ili je to cisto sama okolina koja stvara pritisak da se vjeruje u nesto vise?
Jer ako je okolina, onda ne mogu za to reci da je autoritet niti da postoji ikakav pritisak, osim opet ponoviti - da nasoj savjesti odgovara koncept vise sile. I da nema Boga, trebalo bi ga izmisliti. Mi jesmo.
Nekako sam sklona vjerovati da, ako i postoje neki autoriteti, mi smo ih sami izmislili kao nuspojavu vjere, a ne obrnuto, da autoriteti namecu misao o vjeri.
--> <-- tako nešto. valjda. mozak mi baš ne radi trenutno
spoznaje o životu i smrti stvaraju vjeru i autoritete koji potom djeluju na nas, stvaraju nove vjernike. a šta ja znam.. izgubila sam se -.- nemam pojma. slobodno me ignorirajte