Robovi tehnologije, mišljenja sam da smo to postali već odavno. Malo koga znam da je sposoban na život bez struje, bez bankovne kartice, bez mobitela (pošto već najmanje deset godina potrebno je svima biti dostupan bilo gdje i u bilo koje doba), bez e-maila (koji se danas od vas traži još više nego adresa stanovanja). To su samo neki od primjera. E sad, na nama ostaje odrediti do kojeg stupnja ćemo biti ovisni o tehnologiji, mi sami moramo reći kada je dosta. Gotova sam sigurna da je upravo u tom grmu leži zec. Kao što je rekla J.Fe, djece više nema po parkovima i mislim da je već to velik pokazatelj aktualnog stanja. U moje vrijeme (svjesna sam da sada zvučim kao prolupala penzionerka s tržnice) provodili smo cijele dane vani, često neovisno o vremenskim uvjetima - ne kažem da je to nešto posebno pohvalno, ali je u svakom slučaju zdravije djetinjstvo. Igrali smo lovice, ledene babe, ludog doktora, gumi-gumi, gradili smo baze od stiropora i kartona, igrali smo se plastičnim vojnicima i autićima, gradili smo kule u pješčaniku, zbilja bilo je svega i svačega. Danas mi je teško nagovoriti prijatelje čak da odemo na obično bicikliranje, rolanje ili malo duže besciljno šetanje.
Žalosna su ova vremena. Nemam Facebook i često ljudi smatraju da to nije normalno: zasigurno onda niti ne postojim i naravno ne postoji niti jedan drugi način za kontaktirati me - stoga na kraju najlakše i najradije odstanu od toga da me uključe u svoj (socijalni) život
![Very Happy :D](./images/smilies/biggrin.gif)
Jer eto, Facebook to je poput nekadašnje reklame za Nokia uređaje "connecting people".
Računalo koristim i više nego što bih željela: za gledanje filmova (nemam doma TV, a kino mi je skup sport), slušanje glazbe, čitanje raznih novina i traženje raznih informacija. Veoma rijetko igram, ionako me hvata morska bolest od toga. Iako se možda tako ne čini, pokušavam što manje buljiti u monitor bez da si stavljam budilicu koja bi me podsjetila u toliko i toliko sati da je vrijeme za odlijepiti se od tog čudesnog izuma.
Smeta mi kad netko pomnije prati što se događa na mobitelu ili nekom drugu čudu tehnologije, nego u trenutnoj konverzaciji. Osobito što se tiče mobitela, imam isti mobitel već šest godina i mrzim kad se ljudi zgražavaju "pa kako to nemaš iPhone? pa kako to nemaš neki touchscreen? pa kako to nemaš internet na mobitelu?" i slično. Kao prvo i osnovno, ne treba mi internet na svakom koraku - probat ću podvaliti priču kako sam paranoična i da ne želim da Vlada i tajne službe znaju sve što radim u svom životu. Osobno, touchscreen mi djeluje izrazito nespretno za korištenje te smatram da mi je ekran već ovako dovoljno uprljan. Ne vidim korist od iPhonea i ostalih "pametnih" mobitela, pošto jedino što mi je potrebno su pozivi i poruke.
Resistance is futile... You will be assimilated.