dnevni boravak u kom je off dignuo noge na stolicu i coolira

Podforum za dogovore oko izlaska, sportskih dogadjanja, pijanki, izvjesca o tome, prepricavanje itd te sve ostale interne i privatne fore i razgovore.
Odgovorite
Ooh

Re: dnevni boravak u kom je off dignuo noge na stolicu i coo

Post Postao/la Ooh » 26 kol 2014 22:31

nisam moglla shvatiti privlacnost slikarki i onda sam shvatila da bi mozda bilo zanimljivo voditi ljubav sa slikarkom o onda je nastalo ovo...to je jedino sto mi je imalo smisla...

Putem platna
Treba krenuti. Tako je nekako i bilo. Krenuh. Moja paznja je slikare svrstavala u poznato. Trag kista nije uspio naslikati zaljubljenost u meni. Slatko je gledati zaljubljivanje u slikare, muzicare i pisce. Prigrliti takvu zaljubljenost nisam znala . U glavi bi se naslikali dani necijeg rada pred platnom, ispisali redovi pozadine tekstova one koja pise, nesto bi otkucalo muzicare i na kraju su opet van svog djela i rada koji iskljucuje sve osim stvaranja opet bili ljudi s kojima ne bih znala sta da radim. Najcesce bez vremena, dosta neuhvatljivi, njihovo stvaranje je vise vrijedilo od njih samih. Zato mi nisu bili zanimljivi oni nego njihov rad. Cinilo se da je vodjenje ljubavi s njihovim djelima zanimljivije od vodjenja ljubavi sa njima. Oni su vodili ljubav stvarajuci, a drugi u njihovoj tastini bi posluzili kao samo jedno od dijela.
Biti necija muza ne zvuci privlacno. Kada ponestane insiracije mijenjas muzu i dobijes novi materijal za stvaranje-vidjeno.
Ne postoje bez svojih kisteva, instrumenata, slova...a ja kada nekoga zelim ne zelim nista od toga nego samo postojati tu i sada, ne sama nego s tom nekom koja to moze. I bilo je i ima ljudi koji se nisu bacali pred zahtjeve rada po svaku cijenu i koji su znali i koji znaju da potrositi zivot na bilo sto drugo osim na predaju i da dati prednost bilo cemu drugome znaci ne dosegnuti nista i ostati ogoljen.
Pustila bih da najljepsi trenuci ostanu nezabiljezeni. I ako bih vec morala nesto otkriti, otkrila bih nesto sto ne vrijedi puno da nam jednom bude lijepo sjediti bez icije usmjerenosti na nas. Pustiti slikarice da slikaju, muzicarke da sviraju, pisce da pisu, a da mi ostanemo van svih materijala i obrada, da nas ne potrosi tudja inspiracija u zajednickom disanju.
Zato sam izbjegavala slikare, muzicare i pisce- prije ili kasnije ispili bi me svojom inspiracijom, preradili i pretvorili u nesto drugo. Zato nitko od njih nije spadao u moje ljubavnice. Mogla sam reci, da to je dobro ili ne to nije dobro, ali me vec dugo vremena muci misao o kradji ljudi i koristenju. Htjela sam ostati van toga.
Ova je slikala. Nije krala, niti preradivala. Nije je bilo tu kada je slikala. I zato sam se zaljubila u nju. Ona je bila ukradena i ja sam je pozeljela ukrasti. Tako je pocelo. Nisam nikada nikoga ukrala slikanju, a slikanjem su ukradeni mnogi . Do nje mi nije palo na pamet. Bila je neuhvatljiva. Nisam mogla uci u trag njenim navikama, njenim mislila, nicemu. I kada je bila prisutna, pricala je, komunicirala, ali ne kao drugi ljudi. Bila je tu, a nije bila tu. Na koje god pitanje da sam potrazila odgovor u svojoj glavi, nisam ga mogla dosegnuti. Kako pristupiti zeni koju gledam a ne vidim? Trebalo mi je toliko vremena da shvatim da o njij ne znam nista i da njena prisutnost samo ostavlja dojam poznatosti, da nije poznata. Bila je prisna sa okolinom, vedra, bila je topla...i zbog te prisnosti nije bila vidljiva, a cinilo se kao da je drugi poznaju. Meni se cinilo da je poznajem. Bjese to prvi rebus koji rijesih nakon sto pozeljeh vise znati o njoj. Polako, neprimjetno- tako je trebalo s njom. Polako i neprimjetno, bez da je budim. Shvatih, ja sam ta koja se mora oblikovati prema njoj ako hocu da znam, a ja sam htjela znati sve i nadjacati njeno izmicanje u pristojnosti.Htjela sam biti spremna vidjeti nevidljivo. I sve to je ucinilo nevaznom moju percepciju slikara, muzicara i pisaca. Nije bilo vazno sto je slikala. Odjednom je meni postalo vazno to sto slika i cime slika. Htjela sam inverziju, da ona bude u svom svijetu i da bude dosezna mojim izricajem. De je u kljucnom trenutku preuzmem od distanciranosti svijetova. Da je ukradem slikanju i privolim sebi na nacin koji razumije u tokovima u kojima pliva, u koje uskocih da je uhvatim. To je bio jedini nacin na koji sam mogla taknuti slikarku.
Ne znam kako se desilo. Sanse su postojale s drugim ljudima jer ih je bilo moguce proracunati. Ovdje ih nije bilo, radilo se o sreci. Bila sam sretna. Ne znam drugi odgovor i svaki drugi je neprihvatljiv.
Sada je kradem, ja nju. Ne znam zasto to radim niti da li ce unistiti nase vrijeme? Drugacije je kada se desi. Mozda samo zelim sacuvati, a ne ukrasti. Kradem ili cuvam, ne znam. Postojim.
Moguce je namjestiti situacije pogleda...izazvati blizinu, ali ono sto je u pogledu, ono sto je u blizini nije. Napravila sam to. Bila blizu, blize nego sto je uobicajeno stajeti nekom, sasvim namjerno, sasvim neprimjetna kao sto je bila ona, da bih je uspjela „uhvatiti“. Nije bio trik, zeljela sam znati da li ako je budem imala to moze biti dobro. Povrsno?
Mislila sam o njenom tijelu zbog onog cime je slikala i zbog toga sto njeno tijelo nije dolazilo do izrazaja ispod skromnosti, lijepih rijeci. S takvim ljudima ne mislis o seksu. Dijelis nesto sto je gotovo nevino. Jos jedna nevidljivost. Puno dublje dijelile smo iste strasti i jednako disale tijela. Nekom treba biti dosta blizu da znas. Trebalo mi je da shvatim da jebila toliko blizu, a toliko daleko i da zbog toga sto je daleko ne vidjeh izvrsnu ljubavnicu, ali naposlijetku sam uvidjela da imam srece sto nitko drugi nije gledao vec neko vrijeme u nju i sto se nije potrudio postaviti pitanja i pronaci odgovorima nju, pravu nju koja me obuzima zestinom i nepokolobljivoscu, ustrajnoscu i predanoscu.
Provodila sam puno vremena blizu nje, neprimjetno. I dalje nisam znala odgovore, ali je postajalo jace. Do jasnosti. Povezale smo se. Nakon toga sam tocno znala kako je ukrasti slikanju.
Tamno- cokolada.
Zeleno-pasirani kivi.
Zuta-banana s medom.
Plavo- koncentrat za koktele.
Tamno crvena- sok od malina

Slikala sam po njoj. Tako sam je ukrala slikanju. Nikada nisam mislila da cu voljeti slikarku i da cu znati svaki pokret njenog tijele prije nego je budem imala. Znala sam sto zelim raditi, ukrasti je. I jesam. Ukrala sam je kontroli, otela sam je pameti onim cime je mislila da zna upravljati bolje nego ja- kistom. Mozda stvari trebaju ici same od sebe, mada predumisljaj mi se ponekada svidja. Osvajanje mi se ponekada svidja. Toplo-hladno mi se svidja. Topla cokolada iz fonduea, sok od malina iz frizidera. Sati rada i izvijanja tijela. Bez dodira. Nisam je htjela dirati prije nego oslikam hladnim sokom malina znacajne zivcane zavrsetke, dok ne predjem linije bedara, torza, dok bradavice ne dobiju moj omiljeni premaz...i sve je bilo ukusno. Stopala od banane, dezen na trbuhu, sok od malina i njen sok, cokolada i kivi, njene grudi. I svaka slika za koju mi je posluzila i boje koje je vidjela su bili nevidljivi poslije, bilo kome. Njeno tijelo voli toplu cokoladu i hladan sok od malina, a ja volim sve sto voli ona. Tako sam je upoznala i tako sam je ukrala slikanju- slikanjem. Nevidljivim slikanjem, nju meni umalo nevidljivu za uvijek. Sreca nekada nabaci pokoji obris, kao svjetlost izgubljenom pitniku do aha trenutka. Muze ipak nose srecu.

Ooh

Re: dnevni boravak u kom je off dignuo noge na stolicu i coo

Post Postao/la Ooh » 26 kol 2014 23:49

bikini kill hvala. meni stvarno kreativke nisu napete...napeto mi je da netko stvara i razvija potencijale, ali plin privlacnosti seksualne ne postoji, vise mi je minus nego plus po tom pitanju.
onda sam pokusala shvatiti sta je to sto moze biti lijepo i gdje bi bila potencijalno dodirna tocka sa nekim tko slika i skuzim da je to seks...senzibilitet cije ostvarivanje ima smisla ako nekoga otrgnes iz stvaralastva...pa mi se cini da se to zenama koje slikaju moze uciniti slikanjem po njima, da to bude smisleno i "ona" komunikacija koja bi s nekim drugim bila na nivou mazanja slagom stvarno bude neprevodiva u rijeci.

tako da, hvala sto mi je ovo palo na pamet...:) i skratila sma ovaj opis materijala za slikanje i potencijalno erotkih scena...spava mi se...

da imam curu koja slika...vjerovatno bih joj ovo napravila, ali s obzirom na moje slikarske potencijale, mislim da bi i ona i ja licile na prasad i da bi se erotska dimenzija i senzibilitet naprosto zagubili, a ribanje zidova danima bi bila nemoguca misija, bas kao i pranje kose. cokolade bi mi falilo nakon sto bih napravila tri poteza po stomaku, a od lizanja ne bi bilo nista jer sam u medjuvremenu pojela i bananu i kivi i cokoladu dok ona jadna crkava od dosade...

pa eto ako ti se cini zanimljivim i imas potencijala iti malo, mozda mozes iskoristiti ovakav pristup. da ja slikam i da mi netko to napravi, voljela bih.

Ooh

Re: dnevni boravak u kom je off dignuo noge na stolicu i coo

Post Postao/la Ooh » 29 kol 2014 11:59

ulazi lik na 6 kat policije u dorcolu i pita gdje je za prekrsaje?

sjedim i gledam jel to minja?
"pravo minja, druga vrata" nakon njegovog odlaska policajac kometira "stalno radi neke preksrsaje. voli brzo da vozi. stocetrdeset, stopedeset. stalno je pijan i dolazi. i puno pusi, voli duhan, lulu."

i da bjese to minja, pripiti minja u policijskoj postaji :D

idemo u afriku da sadimo papriku. :D

obooozavam ovakve epizode.

zenia
Postovi: 4559
Pridružen/a: 13 stu 2007 15:29
Spol/rod: žensko
Ja sam: lezbijka
Status: U vezi

Re: dnevni boravak u kom je off dignuo noge na stolicu i coo

Post Postao/la zenia » 31 kol 2014 11:19

Stižem.

Sad uskoro.
Samo da još mrvicu odspavam.

Imam slike u glavi. Puno njih.
I priče. I boje i neboje.

Samo da skupim mrvu energije. I promijenim zrak.
“What am I living for and what am I dying for are the same question.”
― Margaret Atwood, The Year of the Flood

Ooh

Re: dnevni boravak u kom je off dignuo noge na stolicu i coo

Post Postao/la Ooh » 31 kol 2014 12:23

pooolako zenia...:)

nista na silu!

doduse, jeste mi palo napamet da prestanem tipkati pricice i da ih stavljam na crol, jer nema smisla da ih tipkam i stavljam kada te nigdje. mada ocito je po komentaru da si to skuzila. BRAVO! :D

sada mi je lakse.

i ako si iscrpljena nemoj pretjerati s crtanjem. odmaraj. nece biti dobro ako se iscrpis na puno strana- kolapsirat ces. bolje pricekaj da budes odmorna.

tako da, bolje spavaj i jedi nesto fino da dodjes k sebi i ojacas...

imam par fotkica drine. samo ih ne mogu prebaciti prije sutra, fali mi citac kartica. to je onako malo da imamo drinu. mocna je to rijeka. cak ne znam da li da radim tekst? mozda samo kroz dozivljaj, a to bi dala i loricama, ako budem zadovoljna.

e i jos nesto, mene je malo bacilo na kuhanje i maske za lice i kosu i onda ne pisem bas :D sada mi je ovo napeto...cisto da znas...nema potrebe da zuris sa crtamnjem.

ideje za pricice samo stavi, razmotrit cu i raduckati :) samo nemoj da forsiramo, cisto se nekada ne treba trositi zivota radi. men se cini da ti sada i nisi za rad, da ce te iscrpiti...nije to smisao! spavaj i jedi! odmori glavu...bitno je to...

zenia
Postovi: 4559
Pridružen/a: 13 stu 2007 15:29
Spol/rod: žensko
Ja sam: lezbijka
Status: U vezi

Re: dnevni boravak u kom je off dignuo noge na stolicu i coo

Post Postao/la zenia » 31 kol 2014 17:06

Ma samo glava treba odmor.
Bogu hvala sad imam vremena.
Valja mi dangubiti par dana čisto tako da se opustim.
Onda ću valjda moći crtati štogod.
Mogu i sad, ali ne mogu.
Sad je još malo bučno a ja nemam volje da izvučem jednu kristalnu
nit i držim je se.
A nije lijepo kad crtam buku, to nikad nema smisla. Čak ni meni.

Nego, mnogo sam sretna što sutra nema alarma u 5:30. :giraffe:
Čak razmišljam da ga upalim samo da ga mogu ugasiti i nastaviti spavati :D
“What am I living for and what am I dying for are the same question.”
― Margaret Atwood, The Year of the Flood

Ooh

Re: dnevni boravak u kom je off dignuo noge na stolicu i coo

Post Postao/la Ooh » 31 kol 2014 17:21

samo odmori prvo, da ne pregoris. kada te potegne, treba da si odmorna da ne pregoris. ozbiljno. tek tada smijes ozbiljno raditi, mislim na crtanje. nije to glava, to je neki treci dio, sve ukljucuje. kada to dodje na svoje, kada si odmorna onda ima + efekt i siri i lijepo je- stvaranje opcenito.

dobro je biti disciplinirana po tom pitanju. ja nisam :/

ne navijaj sat uzivaj... :)

zenia
Postovi: 4559
Pridružen/a: 13 stu 2007 15:29
Spol/rod: žensko
Ja sam: lezbijka
Status: U vezi

Re: dnevni boravak u kom je off dignuo noge na stolicu i coo

Post Postao/la zenia » 31 kol 2014 17:43

Što bi napravila kad bih te tražila priču s mirisom limuna?
Ne treba da bude o limunu. Samo da kad je pišeš da u tvojoj glavi
zvoni miris limuna.
O čemu bi pisala?
“What am I living for and what am I dying for are the same question.”
― Margaret Atwood, The Year of the Flood

Ooh

Re: dnevni boravak u kom je off dignuo noge na stolicu i coo

Post Postao/la Ooh » 31 kol 2014 18:01

trebalo mi je 15 sekundi :) napisat cu pricu pa ces znati :)

zenia
Postovi: 4559
Pridružen/a: 13 stu 2007 15:29
Spol/rod: žensko
Ja sam: lezbijka
Status: U vezi

Re: dnevni boravak u kom je off dignuo noge na stolicu i coo

Post Postao/la zenia » 31 kol 2014 18:03

Kul :)
“What am I living for and what am I dying for are the same question.”
― Margaret Atwood, The Year of the Flood

Ooh

Re: dnevni boravak u kom je off dignuo noge na stolicu i coo

Post Postao/la Ooh » 31 kol 2014 22:47

dakle...ovo je trebalo biti nesto drugo. mislim da znam na sto si mislila. i imala sam u glavi kako, ali sam otisla na pice i jednostavno je ispalo ovo. nije lijepo, ali je islo ovim smjerom, nije niti razradjeno. ne znam sto je...ali je ispalo ovako. :) u stvari znas sta je pitanje...kada procitas pricicu na sto mirisi?

sta proizvedu rijeci, crtezi, muzika nije ono sto spominjes...nego sto dozivi onaj tko konzumira. najcesce to nije direkran opis. mislila sam da spominjanje limuna nije fer play. ali sada je pitanje da li je taj miris postoji igdje? kao nesto sto je jace od careve smrti-miris limuna ili je jaci miris krvi? nekako mi je ta komparacija isla skupa.


Limun i krv

Careva utvrda bila je sigurna. Biti siguran ne znaci biti sretan. Biti car ne znaci biti sretan. Prijestolje i kruna su nasljedjena vlast. Vlast treba odrzati, ona se hrani krvlju.
Citav njegov zivot mirisao je na krv, cak i purpurne odaje bile su rad maceva. Nemalo puta bitke su se vodile pod zidinama. Nemalo puta zrak je mirisao na krv. Njegove ruke mu se nisu cinile bijelima. Njegov narod je bio krvav. Njegova tvrdjava besmislena, njegova vlast bila je besmislena.
Nauci se s vremenom ubijati ljude. Ljude lako okrenes da se ubijaju. Naredbom ih je pobio na hiljade. Jedan pecat pokoja hiljada manje ovih ili onih, samo da je tvrdjava na mjestu. Ako bi joj zafalio kamen izbijen u sukobu, lako bi ga nadomjestili, uvijek je netko unutar tvrdjave tko mora ici van zidina za dobro svih po novi kamen. Ici tamo gdje nije sigurno i gdje ce naredba nekog drugog cara smaknuti njega jednog, ali sta je to naspram hiljada, nista. Taj jedan se i ne racuna.
U posljednoj bitci car je pobijedio. Ako je gubio, nikada nije izgubio svoju glavu. A vaznije od njegove glave bila je pobijediti suparnike. Pobjedjivao je. Slavio je, slavili su ga. Nisu ga voljeli samo mrtvi, koji su mrtvi zato stoga nisu voljeli. Drugacije bi zidine pale iz unutra. Najveca pretnja je iz unutra. Kao kamenje, mijenjao bi i ljude. Kada bi ih tvrdjavi zafalilo, dovodio je nove da unutra rade i cine obranu. Tako se cuva kruna, odstrelom i zamjenom streljanih.
Svaki car mora tako. Ako ne moze, ne moze biti car. Godine cine svoje. Nije bio manje sposoban, niti je bio manje surov. Nije bio zao, samo je bio car. Krv je bila svukuda. Odjednom joj nije zelio sluziti. Od zidina tvrdjave bilo je vaznije nebo. Naredbe nije izdavao s ciljem, nego da se rijesi. Nije planirao kako ce pokoriti nove prostore, nove narode. Pasali su mu vrtovi, boravljenje na hodnicima zidina s kojih je imao pogled na prostranstva uokolo.
Kao i svaka sirina i ova mu je postavljala pitanja. Biti car nije lako, donosis odluke i samo donosis odluke, a sada je gledao sto je lijepo, sve sto mu nije bilo dostupno. Kako mirise nesto drugo osim krvi, zapitao se. Nije mu ostalo puno zivota, cijeli mu je protekao isto- tezinom prestolja- uzor, krvnik, spasitelj i tiranin. Bio je sve, a htio je biti nista. Povlastice su ga mnogo kostale, to mu je uzvratio pogled u prostranstva. Najednom je bio malen.
Prosavsi pored konjusnice, zagledao se u konje. Sve do jednog bili su osedlani. Sluge su nosile vodu da ih napoje, popodne bi ih vojnici jahali radi uvjezbavanja za bitke. U jednom dijelu njegove utvrde stvari su se odvijale kao da on ne postoji. Sloboda za kojom je ceznuo. U svakom trenutku je bio taj za koga svi znaju. U svakom trenutku poruke se stizale, dousnici su radili svoj posao. Neki dousnici, mozda su isti bili dousnici drugima.
Jeo je carski, jeo je kao car jer je bio car, ali je promijenio 10 kusaca hrane u zadnje dvije godine, samo zato sto su jeli ono sto je bilo namjenjeno njemu, pojeli su njegovu smrt. Njihovu smrt je podnosio teze od smrti vojnika, otrovani krepavaju u mukama umjesto njega. Vojnici su krepavali u mukama umjesto svih drugih, mada i ti drugi su krepavali zbog nekoga. Sve je to islo u krug, njegov zivotni krug iz koga je pozelio izaci shvativsi da je ostatak zivota vredniji od carevanja.
Obrijao je bradu, u ostavi posluge pronasao smedje odijelo i jedno jutro sa vrecom prebacenom preko ledja napustio tvrdjavu.
Zaputio se u toplije krajeve, tamo gdje ne mora nositi debelu odjecu, gdje moze sjediti bez da mu je hladno i gdje moze spavati bez da se pokriva. Ostavio je debele kamene zidove, tepihe, vrceve...ljude koje je stitio, ciji je krvnik bio, ostavo je sve.
Vlast se pretvorila u podanistvo. Trpeza, ma koliko da je zatrovana, sada, oslobodjena od otrova svela se na kruh i ponekada neki komad mesa. Nekada je rat bio rad, a sada je rad bio rat za prezivljavanje dok su se ratovi vodili. Nekda je znao gdje i kada ce se voditi, a sada nije znao nista. Bio je isti svima. Ruke su mu i dalje bile krvave. Bijele, a krvave. Ponekda su imale drugi miris. Ruke su mu i dalje bile krvave, ne samo tudjim zivotima, nego i vlastitim zuljevima. Te zuljeve nagrizala je kiselina voca. Boljelo je. Kisilelina je nagrizala krv i lagano je skidala. Svako vecer prije spavanja pomirisao bi ruke od saka prema laktovima i sve bi mirisalo na voce. Bilo mu je lakse da bude krvav vlastitom krvju od rada, nego tudjom od carevanja. To mu je donije starost. I kao svaki dobar strateg na vrijeme je prepoznao pravu strategiju. Mucnu, ali pravu. Koliko je tijelo bilo premoreno i nenaviklo na rad, toliko su sokovi zgnjecenog voca otvarali nevidjene prizore u njegovoj masti. Mastati van krvi je nova mladost za odbjeglog cara.
U kucicama seljaka cije su plantaze nosile plodove agruma carstvu, zabacene od zbivanja i poprilicno sigurne od haranja kojekakvih vojski nasao je i car svoj krevet. U nemilosrdom radu, njegovo ime nije bilo vazno, jednako kao niti on. Zivoti radnika su bili gori od onih koji ih nisu vise imali- zakljucio je. Medjutim ruke su mu i dalje bile krvave i vonj krvi nije napustao nosnice unatoc mirisa agruma.
Bio je suncan dan. Prepoznali su ga ubiraci poreza- cara koji je ostavio carstvo. Pukao je glas da je car ziv i da radikod seljaka. Bio je to njegov kraj. Njegova vjesala. Isti onaj glas koji je objesio dousnike, isti onaj glas koji je pokretao bitke, samo sada negove usi nisu preradjivale glas u cin. Ubiti cara van utvrde nije tesko, pogotovo ne onog koga je netko zamjenio na prijestolju. Dok su ga vodili na vjesala ispred zidina utvrde radi izdaje naroda, ruke su mu mirisale na limun, ne na krv. Oprati krv s ruku nakon sto je prolijevas, znaci platiti vlastitom. Sasvim miran prije otvaranja dasaka pod nogama znao je da je uspio.

Ooh

Re: dnevni boravak u kom je off dignuo noge na stolicu i coo

Post Postao/la Ooh » 31 kol 2014 23:05

p.s. znam da je zahtjev bio drugaciji...ali ispalo je ovo. nedavno sam mislila o tom kako predociti mirise u prici, a da ne spomenes izvor mirisa. mislim da se moze samo postici prozracnost nekog mirisa osjecajem koji izazoves. npr ako je nesto mucno to je neki miris koji izaziva mucninu- miris krvi, trulezi, pokvarenih jaja.ista kategorija.

jorgovan je zasitan, tezina satena otprilike. to je ta ista nijansa. ako slikas onda je miris jorgovana boja trule visnje. jednaka zasitnost. s rijecima je nezgodno jer nose znacenja zivotnosti. sa sjecanjima je drugacije, ako pises za razlicite kontinente mora se drugacije postaviti da bi se prenio smisao.

limun...jednako je jace nijanse zute, zbog kiselosti...vise prema drecavosti da izazove pomalo neprobavljivos i mrstenje face. sve to ako gledamo sa pozicije ljudskih dozivljaja i usmjeravanja djelovanja onoga sto se stvara.

dakle sada sam miris limuna iskoristila kao motiv, nisam ga docarala. nisam ucinila ono sto si trazila. jasno mi je. netko tko nije probao limun bi trebao da zna o cemu pisem, a da ne radim usporedbe s necim i da ga ne spominjem, ne znam da li je to moguce? mada u sferi dozivljaja stvarno misim da se ne radi o tom, nego o uspostavi komunikacije...za sto je limun ili bilo sto drugo nepotrebno.

zenia
Postovi: 4559
Pridružen/a: 13 stu 2007 15:29
Spol/rod: žensko
Ja sam: lezbijka
Status: U vezi

Re: dnevni boravak u kom je off dignuo noge na stolicu i coo

Post Postao/la zenia » 01 ruj 2014 09:59

Dobro je. To je tvoj limun. Moj i tvoj limun nikako ne mogu biti isti.
Meni je samo zanimljivo da vidim kuda je tebe tvoj limun odveo.

Mene limun sjeća na ljubav, mir... Ja ga osjećam kad mislim na Nju. Pod prstima je
poput mekanog crnog šala. Nema veze sa žutom. Kad zatvorim oči vidim vrt i ljuljačke
i osjećam sigurnost. To je moj limun.

Tvoj miriši na iskupljenje. Crven je, malo težak, peče.


Zanimljivo je čupkati tako asocijacije iz ljudi. Puno više naučiš o njima nego kad
ih pitaš kako se zovu i što rade.
“What am I living for and what am I dying for are the same question.”
― Margaret Atwood, The Year of the Flood

Ooh

Re: dnevni boravak u kom je off dignuo noge na stolicu i coo

Post Postao/la Ooh » 01 ruj 2014 11:27

e viiiids...tu je kvaka. npr sada o meni mozes na osnovu ovog komentara nauciti :) u preletanju svega onoga sto limun moze znaciti, nisam htjela iste slike, isti pristup. nije mi trebao miris limuna koji podsjeca na nesto lijepo i onda je sve vezano za limun lijepo. rekoh hajd da ga malo obrnem, pa da bude niti jedno niti drugo, ali da na kraju ipak miris bude nesto lijepo, nesto sto ostaje unatoc svemu mucnom- vjesanje, nagrizanje zuljeva, pokolji, utvrde, seljacki rad...sve je bas nabijeno mucnim i na kraju je i sam limun mucan jer je njegov sok u funkciji nagrizanja rana/ ali dok su rane nagrizane..ipak kada prodje bol dorektnog nagrizanja, navecer ima nesto -miris, ugodan i to je to. kao da pobrise mucninu.

u prvoj, nezabiljezenoj verziji price, car je dosao negdje gdje je brao limun i taj mirs bi je podsjecao na nju, koja je npr limun koristila za njegovanje kose. taj miris ga je podsjecao i na njenu kozu i to je sve u njegovom zivotu nekako promijenilo na bolje...la la la lala la la la...prozracnost, citrus itd.

i onda sam shvatila, da je to dosadno. da to ne zelim.

ako pogledas...asocijacije ljudi na limun su iste. pitaj druge ljude kako bi napisali pricu o limunu. ako nije vezano za hranu, vezano je za nesto lijepo. rijetko kada je to kiselost, uvijek je neki miris, parfemi...rijetko u kontekstu teskog, nagrizajuceg... nikada nisam cula nekoga da kaze limun na ranu, a mislim da je gore od soli na ranu. paralela limuna i krvi mi je bila zasitna. i onda ako stavim u kontrast njegovu smrt i miris njegove krvi s limunom onda miris limuna koji sve prati, ma koliko da mu je nagrizao ruke i ma koliko da je gadna scena kao prizor dobije na znacenju kao koristan, smisleno lijep. krvavi zuljevi od neke korpe koje pece sok zgnjecenog limuna. e pa na kraju taj miris limuna ostaje kao nesto sto ostaje, mirise, light motiv...lijepe stvari nisu nuzno ugodne u procesima spoznaje lijepog. nesto je na sto je mirisao on prije kraja, te iste ruke kojima je izdavao naredbe pecatima...i cak nije rijec o iskupljenju, nego o potrebi da zivis miris limuna, a ne miris krvi, jer je shvatio da nema smisla :) vise je rijec o kazni koja stize onda kada uspijes mirisati na limun, jer si nekada prolijevao krv i koju s mirom, sasvim svjesno i zahvalno primis. to je otprilike pricica. ne kazem da kazna stize zlocine, nego da onda i kada se promijenis ako se zelis promijeniti, dolazi na naplatu, bez razrjesenja.


meni je limun sladoled, ali ne volim sladoled od limuna i one preslatke limunade koje isto ne volim, ali me veseli i jedno i drugo. i ne volim parfeme citronela tipa ....:D cak mi je i miris limuna naaak, naaak :D jak je..ali da ga tako ne dozivljavam, nikada mi ne bi poredba krv-limun pala na pamet.

i jos jedna stvar, prije neki dan sam bila u malom zvorniku gdje je utvrda. sada cu staviti po koju fotkicu...zato car...zato tvrdjava. samo komponiranje onoga sto mi je bilo zadnje u glavi. a krvava drina, nece biti motiv opisa fotografija..niti ratovi. to je dosadno, npr mucno i tu mucnina je nepotrebna i izlizana. kada kazes drina opozicija leseva i ljepote rijeke je usadjena u glave nas balkanaca, koji pamtimo rat. drina je neovisna od nas ljudi i ratova. i zelim je izvaditi iz konteksta, da se makne od konstrukta rata. ona je lijepa.

ne znam koliko kuzis. pitanje sklapanja nije odraz mene...samo sklapanja :) moze i neka druga pricica o limunu. nije problem :D

Ooh

Re: dnevni boravak u kom je off dignuo noge na stolicu i coo

Post Postao/la Ooh » 01 ruj 2014 13:28

rijeci , rijeci, rijeci...


kada dosade onda ide ovo :)

drina...27.08.2014.

http://postimg.org/gallery/t2esbdr8/e2a7f59f/" onclick="window.open(this.href);return false;

zenia
Postovi: 4559
Pridružen/a: 13 stu 2007 15:29
Spol/rod: žensko
Ja sam: lezbijka
Status: U vezi

Re: dnevni boravak u kom je off dignuo noge na stolicu i coo

Post Postao/la zenia » 01 ruj 2014 15:31

Ne treba druga priča, ova je sasvim dobra. Tvoja je.
I komentar je tvoj.
Moj limun je moj limun, tvoj je tvoj. Mene je samo zanimao tvoj.
On je splet trenutnih okolnosti. Da je bio drukčiji dan možda bi priča ispala drukčija.

A meni je osobit gušt inspirirati cijelu priču jednim limunom.
“What am I living for and what am I dying for are the same question.”
― Margaret Atwood, The Year of the Flood

Ooh

Re: dnevni boravak u kom je off dignuo noge na stolicu i coo

Post Postao/la Ooh » 01 ruj 2014 15:34

oooouuukiiii dooooouki ....

dusa mi spava...jedva cekam doci u stav i spavati...tako ne volim ovaj prititsak...

zenia
Postovi: 4559
Pridružen/a: 13 stu 2007 15:29
Spol/rod: žensko
Ja sam: lezbijka
Status: U vezi

Re: dnevni boravak u kom je off dignuo noge na stolicu i coo

Post Postao/la zenia » 01 ruj 2014 15:36

Ja sam danas lijepo spavala. Posebno me usrećilo što nisam morala
na posao po ovom nevremenu.
Mrzila sam ići tamo po kiši jer su rupe na cesti i onda me svaki glupan
ispršće kad proleti onuda autom.
“What am I living for and what am I dying for are the same question.”
― Margaret Atwood, The Year of the Flood

Ooh

Re: dnevni boravak u kom je off dignuo noge na stolicu i coo

Post Postao/la Ooh » 01 ruj 2014 18:06

ja sam fino jela, neku juhicu i neko meso...popila pivicu i odmah mi je bolje...

Ooh

Re: dnevni boravak u kom je off dignuo noge na stolicu i coo

Post Postao/la Ooh » 03 ruj 2014 23:33

tri ladjara je lokal u zemunu u kome jazzeri sviraju. old school jazzeri. sviraju iz gusta. svakog utorka. mjesto koje je jedinstveno...prostor u koji dolaze ljudi decenijama. isti ljudi. nekadasnja prvakinja europe u plesu svakog utorka je tamo sa svojim muzem na plesu, bas kao i jos par zanimljivih ljudi trece zivotne dobi i puno mladjih ljudi koji utorke ne propustaju. ne ostaje se do kasno, jer konobari kada je fajront samo izgase svjetlo i zna se da je gotovo. popili pivo ili ne, pojeli hranu ili ne...gotovo je. svaki puta repertoar se zavrsava istom pjesmom i to je znak da je gotovo. mijenja se kojih 15- 16 muzicara, dolaze ljudi s raznih krajeva svijeta i sviraju.

snimila sam par trenutaka u nedostatku fotoaparata. cisto kao nesto sto bi mrav off mogao slusati. ako se pruzi prilika, mozda napravim koji klip ili fotograafiram moje favorite. to je vise za mene, ali mozda stavim u temu...vrijedno je spomena. naime jedan slican klub postoji u milanu...i moguc je dokumentarac o tom mjestu u skorije vrijeme. ovdje se ne radi o informacijama nego o neforsiranom uzivanju u zivotu i uzivanju u muzici koja nije napadno opravdavanje vrhunskog muzickog ukusa. ovdje nitko za to ne mari, samo se uziva u sviranju, u slusanju u drustvu.

mjesto za posjetiti utorkom. tri ladjara- zemun!


http://www.wikiupload.com/BK4F5HE7FQADMBS" onclick="window.open(this.href);return false;

Ooh

Re: dnevni boravak u kom je off dignuo noge na stolicu i coo

Post Postao/la Ooh » 03 ruj 2014 23:44

iii da...ako prezivim narednih par dana imat cemo intervju s curom koja je napravila haljine od cepova...mlada je...meni zanimljiva fora iako preuzeta od nekog drugog...ne u kompletu, ali ima nesto...neobicno :)

i sada zvanicno idem zakrepati...do usranog alarma...

Ooh

Re: dnevni boravak u kom je off dignuo noge na stolicu i coo

Post Postao/la Ooh » 05 ruj 2014 11:23

Treci

u ovoj seriji je treci. Bilo je lijepo odmoriti od rata. Onim oziljcima barem sam naucila gledati serije i filmove ratne tematike i reci...ovo je dobro, ovo nije. Tudjim oziljcima na koje polazem pravo jer mi bojaju zivot, umjesto lijepim nijansama i dozivljajima naucih hodati vjerom. To je zajebano. Hodati vjerom znaci da nemas nista drugo i da te nitko ne pita da li zelis ili ne. To znaci da ne pribjegavas olaksanju, nego jedinom olaksanju. Sazalim se kada mi dosade analizama bezvjernici. Njima je lako. Misle da se sve moze i ne zalazu se. ne dira ih nista- to znaci ne imati vjere. Samo kada se desavaju sranja, ona prava vjeru ne bih prodala za nista. S vremena sam naucila gledati serije, uzivati u svemu onom sto neki zovu glupim. Trebalo mi je da odmorim. uvidjela sam da nesto zovem glupim, jer ne znam biti poletna...jer nije bilo mjesta da budem glupa, nije bilo prpasile bi me. I zahvalna sam im na svim niskobudzetni stvarima, svima koji rade serije za glupe ljude, za ljude bez vjere i zaglupe ljude koji misle da je vjera krst, mesec, 4s ili kriz. Medjutim, ne mogu zatvarari oci da ne placem, ne mogu sutjeti ako vristim. Moram gledati tamo gdje treba...jer šprije ili kasnije neki nevjernici ce nas ubiti. A mi ne osudjujemo, niti se ne bunimo. Mi bi samo da bude bolje i da shvate i ako ce im pomoci da shvate nase glave i ja cu u sljedecu seriju- ja cu sama sebi odsjeci glavu i tako postati fenomen. samo da shvate...
kampovi, trupe, ljudi...izvlacenja zivih glava. micanje mrtvih glava da ne bi traumatizirale zive. siri dobro vjerom, pristupom. novinari i mirotvorci. najvise me bole.
Naravno da ce ga ubiti. odsjeci ce mu glavu. Puno je glava odsjeceno. Njegova je jos samo jedna. Mislimo isto. Svi mi mislimo isto. Nama ne smeta sto nam ce nam glava biti na tlu. Niti nas plasi vrijeme koje ce proci do tog trenutka otkada znamo. Mirili smo se sa tezim stvarima, a to su tudje glave na tlu. I zato ako im nesto znaci da nase budu na tlu, nama nije problem. Mi nih ne bismo rijesili bombama, niti nozevima kao oni zbog koih nas ubijaju. Mi bismo ih rijesili drugacije mirom. mada, njima je bitno nasilje. kada po njihovim kriterijima mir bude postojao, izmislit ce nasilje.
Ove lokale, plasljive supcine koje gledaju samo svoj interes i ginu na nogometnim utakmicama za gol casti su mi bile zanimljive oduvijek. Nikako nisam mogla shvatiti zasto Svedjanina npr. smatraju strancem ili nekog belgijanca. Nikada mi nije bilo jasno zasto im je ta Syrija daleka. I danas zahvaljucuci vijesti da je netko tko je bio tu, za nas tu...izbjegle, prognane, iznevjerene od susjeda ili komsija mrtav za dva tjedna, shvatila sam zasto. Nikada nisu uspjeli voljeti druge. toliko su maleni da moraju raditi selekciju. u njihive misli stanu samo njihove potrebe. isti su, svugdje su isti. tako i mi...koji nemamo granice, nacionalnosti smo isti. i kada nas ubijaju na ova ili onaj nacin osjecamo solidarnost i dajemo potporu, ne ispod stola...
U ovoj seriji on je treci. To je moja serija, samo je pitanje vremena. I tako ponekada kada nas neka providnost makne, svijesno smo da je to samo odmor za neko vece sranje koje zahtjeva postavljanje.
i kako god da mu jeste, znam da se postavio odavno. I sve price o zeni i djecu su sada nevazne. Islamistima trebam zahvaliti, jer naprosto jedna nova verzija smrti-najavljena je novo u mojoj kolekciji. najavljena je, a nije bolest. Nikada ne bih shvatila da je Syrija moja drzava. Nikada prije mi nije palo na pamet da tom istom granicom umjesto njega nastavim. Jer granice " nasih" devedesetih su par sati od granice gdje ga je skupio maskirani napadac. Maskirano ce do kraja nekih zivota imati nastavak uniforme. Ovakve ili onakve, ali uniforme. Ne znam zasto se skrivaju? I tu je ta kljucna razlika, oni se skrivaju iza svojih djela, a mi ne mozemo djelovati skriveni, jer ne vjerujemo u ubijanja, silovanja, paljenja.
Maknut ce video ova druga strana nasilja. A ja bas zelim vidjeti, kako iskljucivo njemu netko nozem otkida glavu, da vidim kako nema sta skriti i da vidim to sto nas veze- mir. Mir u svakom pogledu. I kada ti glavu stave na tijelo, njima je to odradjen posao. Vecina "zapadnjaka" to gledamo kao tragediju, a oni kao posao. Ja to vidim kao posao. ne pristajem na pravdanje njihovih zrtava tvojom krvlju. Samo da kazem hvala sto si mogao glavu izgubiti i prije, tu negdje u "mom kraju" dok nisam shvatila da moj kraj ne postoji. Tvoje tijelo je samo poruka i mozda ces se cak sam ubiti da te ne iskoriste. Ja bih to napravila. Ne bi im dozvolila. Ovi politicari sto prete bombama ne razumiju nista- ne razumiju kolika je vrijednost ljudskih zivota. Naravno da ti oni skidaju glavu s ramena. Isti su. Oni su isti i mi smo isti. zato kada sjebu, mi se i dalje tudimo oko ljudi i pokusavamo naci nacine da zivoti na zemlji budu zivoti, a oni i dalje ratovima misle da ih mogu stvoriti zivotima. Eto, tu je razlika izmjedju vjernika i nevjernika. I ne da mi se svaki puta ljudima koji ne spadaju u nevjernike niti u vjernike, koji ne mogu ciniti zlocine niti se izloziti objasnjavati da me vredjaju kada me stave u krscane i kada me indiraktno pljuju kada kazem da vjerujem.
Cinilo bi se da je komplicirano, ali nije. Ubit ce te. Ne uspjevaju me muciti time...samo su me vratili u pravu seriju. Prokinulo me je, ali ti si taj kome ce odsjeci glavu. Samo me podsjetilo koliko nisam spremna i koliko sam postala osjetljiva na "normalno", a to je sve sto se desava. I da nisu pomaknute granice u poredbi sa stvorenom normalnosti, nikada te ne bi uhvatili na granici s Turskom, jer bi negdje pio caj- engleski caj.
Eto zasto Pink Floyd...i zasto ne mogu odgovoriti koju muziku slusam? Onu koja mi sluzi da se pripremim.

http://www.independent.co.uk/news/world ... 12916.html" onclick="window.open(this.href);return false;

http://www.dailymail.co.uk/news/article ... -life.html" onclick="window.open(this.href);return false;

Ooh

Re: dnevni boravak u kom je off dignuo noge na stolicu i coo

Post Postao/la Ooh » 05 ruj 2014 15:03

koji usran dan i uz to ne mogu komentirati u ovci off...iskace mi obavijest da je stranica zarazena malware virusom.


dakle i koza je krepala...sva sreca pa je janna cuva za vikend. mislim da cemo je morati preseliti...hvala janno i pozdrav petkom!

hajmo i kozu u dnevni...

mozda je mozemo cuvati i u dnevnom...mada nece biti zanimljivo toliko.


kako se zove? koza miladinka...ili cemo je nekako nazvati drugacije. ne znam kako se koze zovu?

Ooh

Re: dnevni boravak u kom je off dignuo noge na stolicu i coo

Post Postao/la Ooh » 08 ruj 2014 12:02

baka i naocare

kada je nakon racunanja silnog
s precizno proracunatom kosarom stigla do tete na kasi,
nije uspjela dovoljno da pazi.
kada je htjela u novcaniku potreziti pare,
cvike s futrolom su iz ruku na pod pale.
i ode kutija christian diora,
s naocarama koje nosiri mora,
a cvike je financirala socijalna sluzba...
kutiju sigurno nije uzela od muza.
mozda od unuke,
mozda od snahe.
nekako mi je bilo zao bake.
i sagnuh se da joj naocare dignem,
prije nego se sagnuti stigne.
i raspala se kutija na par komada,
ali cvike ne.
pogleda tako baka u mene i rece hvala...
a ja bih joj jos jedne cvike dala...
kao i odmor od egzistencijalne matematike...
i cekanja po redovima trgovina i bolnica...
pa da to hvala makar ima tezinu,
ali snovi, pusti snovi...
i nekako jos uvijek mi to njeno hvala u usima zvoni.
to je ono pravo hvala,
koje dugo nisam cula...
za koje bih se jos milijun puta sagnula.

Ooh

Re: dnevni boravak u kom je off dignuo noge na stolicu i coo

Post Postao/la Ooh » 09 ruj 2014 10:02

necu na rucak...
necu na rucak...
necu necu necu necu i necu...

necu da sjedim jos 3 sata,
cekati konobare i kuhare...
necu necu necu necu...

hocu nazad u grad...
zivo mi se jebe za glad...
i hocu svoje planove,
a ne krivudanje izmedju lijepih rijeci..
sutnu me jace neko opijati,
ja bih samo bez vas u svoj ritam da se vratim.

ne mogu ja toliko dugo,
piciti tudjom prugom.
i vama na namjerama hvala...
ali za badava.

trebam tudje drustvo,
da se raspojasam,
a ne da sjedim kao da nemam pravo glasa.
jer glas nema pravo,
kada kazes nesto sto ti se ne cini u poredbi s tobom pravo.

i rado bih ja o privredi,
ali ne vredi.
klap klap...
trap trap trapava sam i zaspem na pola vase recenice,
dok vucem gutljaj neke prepecenice.


i sta da vam kazem
izmedju obroka?
da u stvari zurim.
i da odoh drugim putem...
da sam shvatila da zivot znaci minute.
i da me svaki zalogaj tromosti kosta,
da mi je zderanja nakon sastanaka dosta..

i da ce me oprati kasnije ili prije,
sve ono sto radim,
a dio mene nije.

i tako samo polako...
prijatno vam bilo,
necu na rucak,
necu na rucak...


necu necu necu necu necu

na taj...


gluuuuupi rucak.


svaki bas svaaaaki put...

neeeeeeeeeeeeeeeeeeeeecu!

jeeebote viiiiiiseeeee....

ici cu kada ja hocu!
danju ili nocu...
u svoje vrijeme...

kurceva kurtoazija mi izaziva cir na mozgu i dupetu i slobodnom vremenu...

zenia
Postovi: 4559
Pridružen/a: 13 stu 2007 15:29
Spol/rod: žensko
Ja sam: lezbijka
Status: U vezi

Re: dnevni boravak u kom je off dignuo noge na stolicu i coo

Post Postao/la zenia » 09 ruj 2014 17:32

A na kebab?
“What am I living for and what am I dying for are the same question.”
― Margaret Atwood, The Year of the Flood


Ooh

Re: dnevni boravak u kom je off dignuo noge na stolicu i coo

Post Postao/la Ooh » 10 ruj 2014 21:43

isla sam malo s balkona pogledati grad, da odmorim. pada kisa. htjedoh uhvatiti zraka.

kada je mrak onda zgrade izgledaju kao puno televizija. masu puta kada se navecer presvllacim i kada mi je upaljeno svjetlo, svjesna sam da me netko mozda vidi odnekuda. nije me briga.

tako sam maloprije u jednoj od televizija vidjela zenu koja je nakon tusiranja bila naga...taman kada je mazala grudi nekim losionom i oblacila spavacicu. poslije se jos okrenula prema ormaru. nesto je trazila. izgasila je svjetlo da ode leci. kasnije se opet ustala, jer je nesto zaboravila, upalila svjetlo. izgasila svjetlo i otisla spavati.

meni je to jako lijepa epizoda. zivotna. prelijepa ustvari. nikada nisam gledala sa strane neciji odlazak u krevet. nisam niti sada htjela, ali se bas divim...prekrasno.

Ooh

Re: dnevni boravak u kom je off dignuo noge na stolicu i coo

Post Postao/la Ooh » 15 ruj 2014 11:05

potrudit cu se skoro napisati neku pricicu, medjutim...bojim se da mi ne ide zbog nekih "zanimljivih" informacija...

raseljena lica s kosova trebaju dobiti nove stambene objekte i zvali su da pitaju kada ce se moci useliti da znaju kada ce zaklati pjevca na pragu kuce? moraju na pragu proliti krv pjevca, poslije od njega trebaju skuhati rucak. takav je obicaj prilikom useljenja.
stvarno mi nije jasno kako useljenje na kome prolijevas bilo ciju krv moze biti pocetak sretnog zivota? to prvo klanje na kucnom pragu im ocito nije posluzilo kada su prognani.

i taman kada pomislim da zivimo u civiliziranom svijetu, shvatim koliko je to iluzija.

zato sada citam... doduse s mislju da nema smisla pisati, skladati....jer je puno siri prostor mase kojoj to ne treba i koja pritisce primitivizmima, pa se cini besmisleno...tj ugrozavaju.

evo ti nesto zanimljivo. meni je legao odmah:

http://www.knjizara.com/Sedam-Sunaca-i- ... mago-15099" onclick="window.open(this.href);return false;

odmara me i dobar je. sanjiv i probija realnost. nekako mi se cini da bi ti pasao. malo mi je krivo sto sam komentarima zadnje vrijeme prekinula nit...ali probiju me neke stvari i hhhbga.

i sada ce crolov rodjendan, a mala croli pase travu negdje u materini.

Ooh

Re: dnevni boravak u kom je off dignuo noge na stolicu i coo

Post Postao/la Ooh » 15 ruj 2014 11:26

kako sada ne pisem pricice mislim da je slican feelig citati njega, samo sto je on vrh :)

http://www.knjizara.com/Price-s-ovog-i- ... ago-140952" onclick="window.open(this.href);return false;

sada mogu dati samo tekstove teze tematike, koji nisu zanimljivi za crtanje...clanke vise...:/

pa je ovo vise kao zamjena...

izvini sto nisam prisutna! onako prisutna...

Odgovorite