Dajem ti verse: tema o poeziji.
- Temperance
- Postovi: 2572
- Pridružen/a: 23 stu 2011 01:27
- Spol/rod: žensko
- Status: U vezi
- Lokacija: Pokretna
Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.
I am in need of music that would flow
Over my fretful, feeling fingertips,
Over my bitter-tainted, trembling lips,
With melody, deep, clear, and liquid-slow.
Oh, for the healing swaying, old and low,
Of some song sung to rest the tired dead,
A song to fall like water on my head,
And over quivering limbs, dream flushed to glow!
There is a magic made by melody:
A spell of rest, and quiet breath, and cool
Heart, that sinks through fading colors deep
To the subaqueous stillness of the sea,
And floats forever in a moon-green pool,
Held in the arms of rhythm and of sleep.
Over my fretful, feeling fingertips,
Over my bitter-tainted, trembling lips,
With melody, deep, clear, and liquid-slow.
Oh, for the healing swaying, old and low,
Of some song sung to rest the tired dead,
A song to fall like water on my head,
And over quivering limbs, dream flushed to glow!
There is a magic made by melody:
A spell of rest, and quiet breath, and cool
Heart, that sinks through fading colors deep
To the subaqueous stillness of the sea,
And floats forever in a moon-green pool,
Held in the arms of rhythm and of sleep.
Some music needs air. Roll down your window.
Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.
Nešto čitav dan mislim na ovo...
Kako je teško biti slab,
kako je teško biti sam,
i biti star, a biti mlad!
I biti slab, i nemoćan,
i sam bez igdje ikoga,
i nemiran, i očajan.
I gaziti po cestama,
i biti gažen u blatu,
bez sjaja zvijezde na nebu.
Bez sjaja zvijezde udesa
što sijaše nad kolijevkom
sa dugama i varkama.
–O Bože, Bože, sjeti se
svih obećanja blistavih
što si ih meni zadao.
O Bože, Bože, sjeti se
i ljubavi, i pobjede
i lovora i darova.
I znaj da Sin tvoj putuje
dolinom svijeta turobnom
po trnju i po kamenju,
Od nemila do nedraga,
i noge su mu krvave,
i srce mu je ranjeno.
I kosti su mu umorne,
i duša mu je žalosna,
i on je sam i zapušten.
I nema sestre ni brata,
i nema oca ni majke,
i nema drage ni druga.
I nema nigdje nikoga
do igle drača u srcu
i plamena na rukama.
I sam i samcat putuje
pod zatvorenom plaveti,
pred zamračenom pučinom,
i komu da se potuži?
Ta njega nitko ne sluša,
ni braća koja lutaju.
O Bože, žeže tvoja riječ
i tijesno joj je u grlu,
i željna je da zavapi.
Ta besjeda je lomača
i dužan sam je viknuti,
ili ću glavnjom planuti.
Pa nek sam krijes na brdima,
pa nek sam dah u plamenu,
kad nisam krik sa krovova!
O Bože, tek da dovrši
pečalno ovo lutanje
pod svodom koji ne čuje.
Jer meni treba moćna riječ,
jer meni treba odgovor,
i ljubav, ili sveta smrt.
Gorak je vijenac pelina,
mračan je kalež otrova,
ja vapim žarki ilinštak.
Jer mi je mučno biti slab,
jer mi je mučno biti sam
(kada bih mogao biti jak,
kada bih mogao biti drag),
no mučno je, najmučnije
biti već star, a tako mlad!
Kako je teško biti slab,
kako je teško biti sam,
i biti star, a biti mlad!
I biti slab, i nemoćan,
i sam bez igdje ikoga,
i nemiran, i očajan.
I gaziti po cestama,
i biti gažen u blatu,
bez sjaja zvijezde na nebu.
Bez sjaja zvijezde udesa
što sijaše nad kolijevkom
sa dugama i varkama.
–O Bože, Bože, sjeti se
svih obećanja blistavih
što si ih meni zadao.
O Bože, Bože, sjeti se
i ljubavi, i pobjede
i lovora i darova.
I znaj da Sin tvoj putuje
dolinom svijeta turobnom
po trnju i po kamenju,
Od nemila do nedraga,
i noge su mu krvave,
i srce mu je ranjeno.
I kosti su mu umorne,
i duša mu je žalosna,
i on je sam i zapušten.
I nema sestre ni brata,
i nema oca ni majke,
i nema drage ni druga.
I nema nigdje nikoga
do igle drača u srcu
i plamena na rukama.
I sam i samcat putuje
pod zatvorenom plaveti,
pred zamračenom pučinom,
i komu da se potuži?
Ta njega nitko ne sluša,
ni braća koja lutaju.
O Bože, žeže tvoja riječ
i tijesno joj je u grlu,
i željna je da zavapi.
Ta besjeda je lomača
i dužan sam je viknuti,
ili ću glavnjom planuti.
Pa nek sam krijes na brdima,
pa nek sam dah u plamenu,
kad nisam krik sa krovova!
O Bože, tek da dovrši
pečalno ovo lutanje
pod svodom koji ne čuje.
Jer meni treba moćna riječ,
jer meni treba odgovor,
i ljubav, ili sveta smrt.
Gorak je vijenac pelina,
mračan je kalež otrova,
ja vapim žarki ilinštak.
Jer mi je mučno biti slab,
jer mi je mučno biti sam
(kada bih mogao biti jak,
kada bih mogao biti drag),
no mučno je, najmučnije
biti već star, a tako mlad!
I feel like a thousand years have passed
I'm younger than i used to be
I feel like the world is my home at last
I know everyone that i meet
I'm younger than i used to be
I feel like the world is my home at last
I know everyone that i meet
Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.
POVRATAK
Ti i ne slutiš
moj povratak i moju blizinu
U noći kada šumi u tvom uhu tiha mjesečina
znaj:
ne koraca mjesečina oko tvoje kuće
Ja lutam plavim stazama u tvojem vrtu
Kad koracajući cestom kroz mrtvo svijetlo podne
staneš
preplašena krikom čudne tice
znaj:
to krik je moga srca s blizih obala
I kad kroz suton vidiš crnu sjenku što se miče
s onu stranu mrke mirne vode
znaj:
ja koracam uspravan i svečan
kao pored tebe
Ti i ne slutiš
moj povratak i moju blizinu
U noći kada šumi u tvom uhu tiha mjesečina
znaj:
ne koraca mjesečina oko tvoje kuće
Ja lutam plavim stazama u tvojem vrtu
Kad koracajući cestom kroz mrtvo svijetlo podne
staneš
preplašena krikom čudne tice
znaj:
to krik je moga srca s blizih obala
I kad kroz suton vidiš crnu sjenku što se miče
s onu stranu mrke mirne vode
znaj:
ja koracam uspravan i svečan
kao pored tebe
- talented miss cohen
- כהן גדול
- Postovi: 9776
- Pridružen/a: 24 srp 2010 21:00
- Spol/rod: žensko
Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.
NOĆ U KOJOJ PLJUŠTE ZVIJEZDE
Tin Ujević
Noćas se zvijezde ore iz vječna mira svoda.
Kamo se ruše zvijezde? Za lov im nemam mreže —
progutat će ih eter i beskonačna voda.
Ruše se zvijezde u prostor svijeta bez ravnoteže.
Ko da ga veže?
Što biva od mrtvih zvijezda? Idu u dim, u paru?
Ne će li nove zore pojesti opća tama?
Ne će li tkivo svijeta propasti u požaru?
Ili će zvijezde stići u ognjen sudar s nama?
Iskre, gdje je jama?
Gube se mahnite zvijezde u tajne svemirske rupe.
Ja molim pravo na najmanje parče meteora.
Da ove strasne vatre u lubanju me lupe,
da leš moj plane u svetu lomaču odozgora,
smrt zvjezdanoga stvora.
Ojađeno zvono, 1933.
Stars and stars and stars keep it to themselves.
- talented miss cohen
- כהן גדול
- Postovi: 9776
- Pridružen/a: 24 srp 2010 21:00
- Spol/rod: žensko
Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.
Ho una solitudine
così affollata
che posso organizzarla
come fosse un corteo
per colori
misure
e promesse
per epoche
per tatto
e per sapore.
Mario Benedetti
così affollata
che posso organizzarla
come fosse un corteo
per colori
misure
e promesse
per epoche
per tatto
e per sapore.
Mario Benedetti
Stars and stars and stars keep it to themselves.
- talented miss cohen
- כהן גדול
- Postovi: 9776
- Pridružen/a: 24 srp 2010 21:00
- Spol/rod: žensko
Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.
From bitter searching of the heart
we rise to play a greater part...
we rise to play a greater part...
Stars and stars and stars keep it to themselves.
Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.
These rivers are rain from a summer gone by
dragging the rubbles to sea
they're pointing their guns towards a northern sky
still none of them call themselves free
afraid to collide, you fall out of your mind
to kiss concrete ground with your teeth.
But with two cigarettes and your letter, combined
this air is too heavy to breathe
this air is too heavy to breathe
in order to stop them you cry out a spell
that withers in rubbles overseas
"take all your fluid words, kiss me farewell
and give me peace
give me peace"
dragging the rubbles to sea
they're pointing their guns towards a northern sky
still none of them call themselves free
afraid to collide, you fall out of your mind
to kiss concrete ground with your teeth.
But with two cigarettes and your letter, combined
this air is too heavy to breathe
this air is too heavy to breathe
in order to stop them you cry out a spell
that withers in rubbles overseas
"take all your fluid words, kiss me farewell
and give me peace
give me peace"
mi imamo sve što nam treba,
prostor od zemlje pa do neba...
prostor od zemlje pa do neba...
Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.
Aleksa Šantić - Emina
Sinoć, kad se vratih iz topla hamama,
Prođoh pokraj bašte staroga imama;
Kad tamo, u bašti, u hladu jasmina,
S ibrikom u ruci stajaše Emina.
Ja kakva je, pusta! Tako mi imana,
Stid je ne bi bilo da je kod sultana!
Pa još kad se šeće i plećima kreće...
- Ni hodžin mi zapis više pomoć neće!...
Ja joj nazvah selam. Al' moga mi dina,
Ne šće ni da čuje lijepa Emina,
No u srebren ibrik zahitila vode
Pa po bašti đule zalivati ode;
S grana vjetar duhnu pa niz pleći puste
Rasplete joj one pletenice guste,
Zamirisa kosa ko zumbuli plavi,
A meni se krenu bururet u glavi!
Malo ne posrnuh, mojega mi dina,
No meni ne dođe lijepa Emina.
Samo me je jednom pogledala mrko,
Niti haje, alčak, što za njome crko'!...
Sinoć, kad se vratih iz topla hamama,
Prođoh pokraj bašte staroga imama;
Kad tamo, u bašti, u hladu jasmina,
S ibrikom u ruci stajaše Emina.
Ja kakva je, pusta! Tako mi imana,
Stid je ne bi bilo da je kod sultana!
Pa još kad se šeće i plećima kreće...
- Ni hodžin mi zapis više pomoć neće!...
Ja joj nazvah selam. Al' moga mi dina,
Ne šće ni da čuje lijepa Emina,
No u srebren ibrik zahitila vode
Pa po bašti đule zalivati ode;
S grana vjetar duhnu pa niz pleći puste
Rasplete joj one pletenice guste,
Zamirisa kosa ko zumbuli plavi,
A meni se krenu bururet u glavi!
Malo ne posrnuh, mojega mi dina,
No meni ne dođe lijepa Emina.
Samo me je jednom pogledala mrko,
Niti haje, alčak, što za njome crko'!...
mi imamo sve što nam treba,
prostor od zemlje pa do neba...
prostor od zemlje pa do neba...
- talented miss cohen
- כהן גדול
- Postovi: 9776
- Pridružen/a: 24 srp 2010 21:00
- Spol/rod: žensko
Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.
Tengo miedo a perder la maravilla
de tus ojos de estatua y el acento
que de noche me pone en la mejilla
la solitaria rosa de tu aliento...
'Soneto de la dulce queja'
SONNET OF SWEET COMPLAINT
Federico Garcia Lorca
Never let me lose the marvel
of your statue-like eyes, or the accent
the solitary rose of your breath
places on my cheek at night.
I am afraid of being, on this shore,
a branchless trunk, and what I most regret
is having no flower, pulp, or clay
for the worm of my despair.
If you are my hidden treasure,
if you are my cross, my dampened pain,
if I am a dog, and you alone my master,
never let me lose what I have gained,
and adorn the branches of your river
with leaves of my estranged Autumn.
de tus ojos de estatua y el acento
que de noche me pone en la mejilla
la solitaria rosa de tu aliento...
'Soneto de la dulce queja'
SONNET OF SWEET COMPLAINT
Federico Garcia Lorca
Never let me lose the marvel
of your statue-like eyes, or the accent
the solitary rose of your breath
places on my cheek at night.
I am afraid of being, on this shore,
a branchless trunk, and what I most regret
is having no flower, pulp, or clay
for the worm of my despair.
If you are my hidden treasure,
if you are my cross, my dampened pain,
if I am a dog, and you alone my master,
never let me lose what I have gained,
and adorn the branches of your river
with leaves of my estranged Autumn.
Stars and stars and stars keep it to themselves.
- LittleRedRidingHood
- Postovi: 3484
- Pridružen/a: 15 ožu 2011 20:53
- Spol/rod: žensko
- Ja sam: ne želim se identificirati
- Status: U vezi
- Lokacija: Juzno
Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.
POSLAO SAM LEPTIRA
Poslao sam leptira s nijemom viješću:
dolazim.
Primila si vijest leptirsku,
jer si cvijet.
I došao sam,
ali sam došao niotkuda:
bio sam miris,
tvoj vlastiti.
Ostanimo tako zajedno:
leptir, miris, cvijet.
Vesna Krmpotić
Poslao sam leptira s nijemom viješću:
dolazim.
Primila si vijest leptirsku,
jer si cvijet.
I došao sam,
ali sam došao niotkuda:
bio sam miris,
tvoj vlastiti.
Ostanimo tako zajedno:
leptir, miris, cvijet.
Vesna Krmpotić
I motali smo u vodi moju dušu na njenu i njenu dušu na moju. I prvi put sam shvatio da je ovo, što činimo, mnogo veće od ljubavi. Da plivamo kroz vječnost.
Bolje kuna na suncu, nego dvi u hladu.
Bolje kuna na suncu, nego dvi u hladu.
- Temperance
- Postovi: 2572
- Pridružen/a: 23 stu 2011 01:27
- Spol/rod: žensko
- Status: U vezi
- Lokacija: Pokretna
Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.
Jedno umjeće
Elizabeth Bishop
Umijeće gubljenja nije teško naučiti;
Toliko je stvari, čini se, ispunjeno namišlju
Da budu izgubljene. I da njihov gubitak nije nikakva katastrofa,
Izgubi nešto svaki dan. Prihvati smetenost zbog
izgubljenih ključeva, uzaludno potrošenog vremena.
Umijeće gubljenja nije teško naučiti.
A onda uvježbaj gubljenje dalje, gubi brže:
Mjesta, i imena, i prostora gdje si trebao putovati.
Nijedan od ovih gubitaka neće donijeti katastrofu.
Izgubila sam mamin sat. I gledaj! Moja zadnja, ili
predzadnja, od tri voljene kuće je otišla.
Umijeće gubljenja nije teško naučiti.
Izgubila sam dva grada, i voljene. I, protračila,
neka kraljevstva koja sam posjedovala, dvije rijeke, i jedan kontinent.
Nedostaju mi, ali nije katastrofa.
Čak i gubljenje tebe (tvog glasa koji me zeza, kretnji koje
volim) Nisam trebala lagati. Očigledno je,
umijeće gubljenja nije teško naučiti.
Iako ono može izgledati (Zapiši to!) kao katastrofa.
Elizabeth Bishop
Umijeće gubljenja nije teško naučiti;
Toliko je stvari, čini se, ispunjeno namišlju
Da budu izgubljene. I da njihov gubitak nije nikakva katastrofa,
Izgubi nešto svaki dan. Prihvati smetenost zbog
izgubljenih ključeva, uzaludno potrošenog vremena.
Umijeće gubljenja nije teško naučiti.
A onda uvježbaj gubljenje dalje, gubi brže:
Mjesta, i imena, i prostora gdje si trebao putovati.
Nijedan od ovih gubitaka neće donijeti katastrofu.
Izgubila sam mamin sat. I gledaj! Moja zadnja, ili
predzadnja, od tri voljene kuće je otišla.
Umijeće gubljenja nije teško naučiti.
Izgubila sam dva grada, i voljene. I, protračila,
neka kraljevstva koja sam posjedovala, dvije rijeke, i jedan kontinent.
Nedostaju mi, ali nije katastrofa.
Čak i gubljenje tebe (tvog glasa koji me zeza, kretnji koje
volim) Nisam trebala lagati. Očigledno je,
umijeće gubljenja nije teško naučiti.
Iako ono može izgledati (Zapiši to!) kao katastrofa.
Some music needs air. Roll down your window.
Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.
Non disprezzare il poco, il meno, il non abbastanza
L’umile, il non visto, il fioco, il silenzioso
Perché quando saranno passati amori e battaglie
Nell’ultimo camminare, nella spoglia stanza
Non resteranno il fuoco e il sublime, il trionfo e la fanfara
Ma braci, un sorso d’acqua, una parola sussurrata, una nota
Il poco, il meno il non abbastanza
L’umile, il non visto, il fioco, il silenzioso
Perché quando saranno passati amori e battaglie
Nell’ultimo camminare, nella spoglia stanza
Non resteranno il fuoco e il sublime, il trionfo e la fanfara
Ma braci, un sorso d’acqua, una parola sussurrata, una nota
Il poco, il meno il non abbastanza
mi imamo sve što nam treba,
prostor od zemlje pa do neba...
prostor od zemlje pa do neba...
Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.
Posle igre
Najzad se ruke uhvate za trbuh
Da trbuh od smeha ne pukne
Kad tamo trbuha nema
Jedna se ruka jedva podigne
Da hladan znoj sa čela obriše
Ni čela nema
Druga se ruka maši za srce
Da srce iz grudi ne iskoči
Nema ni srca
Ruke obe padnu
Besposlene padnu u krilo
Ni krila nema
Na jedan dlan sad kiša pada
Iz drugog dlana trava raste
Šta da ti pričam…
Odjekivanje
Prazna soba stane da rezi
Uvucem se u svoju kozu
Tavanica stane da skici
Hitnem joj jednu kost
Uglovi stanu da kevcu
I njima hitnem po jednu kost
Pod stane da zavija
hitnem i njemu jednu kost
Jedan zid stane da laje
I njemu hitnem jednu kost
I drugi i treci i cetvrti zid
Stane da laje
Hitnem svakom po jednu kost
Prazna soba stane da urla
I sam prazan
Bez ijedne kosti
U stostruki se odjek
Urlika pretvaram
I odjekujem odjekujem
Odjekujem
Odlazak
Nisam vise tu
S mesta se nisam pomerio
Ali tu vise nisam
Neka udju
Neka pregledaju neka pretraze
Vodenica u senci rebara
Zrelu prazninu melje
Opusci jeftinih snova
U pepeljari se dime
Nisam vise tu
Privezan camac njise se
Na crvenim talasima
Par nedozrelih reci
U oblacnom grlu visi
Nisam vise tu
S mesta se nisam pomerio
Ali vec sam daleko
Tesko da ce me stici.
Divni Vasko Popa.
Najzad se ruke uhvate za trbuh
Da trbuh od smeha ne pukne
Kad tamo trbuha nema
Jedna se ruka jedva podigne
Da hladan znoj sa čela obriše
Ni čela nema
Druga se ruka maši za srce
Da srce iz grudi ne iskoči
Nema ni srca
Ruke obe padnu
Besposlene padnu u krilo
Ni krila nema
Na jedan dlan sad kiša pada
Iz drugog dlana trava raste
Šta da ti pričam…
Odjekivanje
Prazna soba stane da rezi
Uvucem se u svoju kozu
Tavanica stane da skici
Hitnem joj jednu kost
Uglovi stanu da kevcu
I njima hitnem po jednu kost
Pod stane da zavija
hitnem i njemu jednu kost
Jedan zid stane da laje
I njemu hitnem jednu kost
I drugi i treci i cetvrti zid
Stane da laje
Hitnem svakom po jednu kost
Prazna soba stane da urla
I sam prazan
Bez ijedne kosti
U stostruki se odjek
Urlika pretvaram
I odjekujem odjekujem
Odjekujem
Odlazak
Nisam vise tu
S mesta se nisam pomerio
Ali tu vise nisam
Neka udju
Neka pregledaju neka pretraze
Vodenica u senci rebara
Zrelu prazninu melje
Opusci jeftinih snova
U pepeljari se dime
Nisam vise tu
Privezan camac njise se
Na crvenim talasima
Par nedozrelih reci
U oblacnom grlu visi
Nisam vise tu
S mesta se nisam pomerio
Ali vec sam daleko
Tesko da ce me stici.
Divni Vasko Popa.
I feel like a thousand years have passed
I'm younger than i used to be
I feel like the world is my home at last
I know everyone that i meet
I'm younger than i used to be
I feel like the world is my home at last
I know everyone that i meet
- talented miss cohen
- כהן גדול
- Postovi: 9776
- Pridružen/a: 24 srp 2010 21:00
- Spol/rod: žensko
Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.
Aja je napisao/la: ...
S mesta se nisam pomerio
Ali vec sam daleko
Tesko da ce me stici.
Divni Vasko Popa.
Stars and stars and stars keep it to themselves.
- Temperance
- Postovi: 2572
- Pridružen/a: 23 stu 2011 01:27
- Spol/rod: žensko
- Status: U vezi
- Lokacija: Pokretna
Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.
PJESNICI U ŽIVOTU
A.B.Š.
Mi nosimo pjesmu u pogledu
s kojim susrećemo nepoznata čovjeka
što kraj nas zauvijek mine
il one s kojima se svaki dan viđamo
Mi pružamo pjesmu u osmijehu
Dajemo je u riječi
svom bratu, majci, neznancu na cesti.
U čemu od nas nije pjesma kad smo s našom dragom -
pokreti su našega tijela u tom času neprekinuta nijema pjesma
kojoj mirujući osluškujemo jedno pokraj drugoga.
Koja je pjesma kao ona
kad se dvije ruke stisnu?
A.B.Š.
Mi nosimo pjesmu u pogledu
s kojim susrećemo nepoznata čovjeka
što kraj nas zauvijek mine
il one s kojima se svaki dan viđamo
Mi pružamo pjesmu u osmijehu
Dajemo je u riječi
svom bratu, majci, neznancu na cesti.
U čemu od nas nije pjesma kad smo s našom dragom -
pokreti su našega tijela u tom času neprekinuta nijema pjesma
kojoj mirujući osluškujemo jedno pokraj drugoga.
Koja je pjesma kao ona
kad se dvije ruke stisnu?
Some music needs air. Roll down your window.
- talented miss cohen
- כהן גדול
- Postovi: 9776
- Pridružen/a: 24 srp 2010 21:00
- Spol/rod: žensko
Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.
Quello che si dice l’amore,
quel ruvido scoprirsi e cercarsi,
quell’aspro sapore uno dell’altro,
tu sai,
l’amore.
Italo Calvino
quel ruvido scoprirsi e cercarsi,
quell’aspro sapore uno dell’altro,
tu sai,
l’amore.
Italo Calvino
Stars and stars and stars keep it to themselves.
Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.
mi imamo sve što nam treba,
prostor od zemlje pa do neba...
prostor od zemlje pa do neba...
- Temperance
- Postovi: 2572
- Pridružen/a: 23 stu 2011 01:27
- Spol/rod: žensko
- Status: U vezi
- Lokacija: Pokretna
Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.
Music, when soft voices die,
Vibrates in the memory—
Odours, when sweet violets sicken,
Live within the sense they quicken.
Rose leaves, when the rose is dead,
Are heaped for the belovèd's bed;
And so thy thoughts, when thou art gone,
Love itself shall slumber on.
Vibrates in the memory—
Odours, when sweet violets sicken,
Live within the sense they quicken.
Rose leaves, when the rose is dead,
Are heaped for the belovèd's bed;
And so thy thoughts, when thou art gone,
Love itself shall slumber on.
Some music needs air. Roll down your window.
Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.
Nothing twice
Nothing can ever happen twice.
In consequence, the sorry fact is
that we arrive here improvised
and leave without the chance to practice.
Even if there is no one dumber,
if you’re the planet’s biggest dunce,
you can’t repeat the class in summer:
this course is only offered once.
No day copies yesterday,
no two nights will teach what bliss is
in precisely the same way,
with precisely the same kisses.
One day, perhaps some idle tongue
mentions your name by accident:
I feel as if a rose were flung
into the room, all hue and scent.
The next day, though you’re here with me,
I can’t help looking at the clock:
A rose? What could that be?
Is it a flower or a rock?
Why do we treat the fleeting day
with so much needless fear and sorrow?
It’s in its nature not to stay:
Today is always gone tomorrow.
With smiles and kisses, we prefer
to seek accord beneath our star,
although we’re different (we concur)
just as two drops of water are.
Nothing can ever happen twice.
In consequence, the sorry fact is
that we arrive here improvised
and leave without the chance to practice.
Even if there is no one dumber,
if you’re the planet’s biggest dunce,
you can’t repeat the class in summer:
this course is only offered once.
No day copies yesterday,
no two nights will teach what bliss is
in precisely the same way,
with precisely the same kisses.
One day, perhaps some idle tongue
mentions your name by accident:
I feel as if a rose were flung
into the room, all hue and scent.
The next day, though you’re here with me,
I can’t help looking at the clock:
A rose? What could that be?
Is it a flower or a rock?
Why do we treat the fleeting day
with so much needless fear and sorrow?
It’s in its nature not to stay:
Today is always gone tomorrow.
With smiles and kisses, we prefer
to seek accord beneath our star,
although we’re different (we concur)
just as two drops of water are.
Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.
I cannot even describe the house
which knows all my escapes and my returns
though so small it stays under my shut eyelid
nothing can render the smell the green curtain
the creak of stairs I ascend carrying a lit lamp
nor the greenery over the gate
In fact I want to write of the house's gate latch
of its rough handshake and its friendly creaks
but although I know so much about it
I use only a cruelly common litany of words
So many feelings fit between two heartbeats
so many objects can be held in our two hands
Don't be surprised we can't describe the world
and just address things tenderly by name
Zbigniew Herbert
which knows all my escapes and my returns
though so small it stays under my shut eyelid
nothing can render the smell the green curtain
the creak of stairs I ascend carrying a lit lamp
nor the greenery over the gate
In fact I want to write of the house's gate latch
of its rough handshake and its friendly creaks
but although I know so much about it
I use only a cruelly common litany of words
So many feelings fit between two heartbeats
so many objects can be held in our two hands
Don't be surprised we can't describe the world
and just address things tenderly by name
Zbigniew Herbert
Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.
Netko sa svojim bolom ide
Ko sa otkritom ranom: svi neka vide.
Drugi ga cvrsto u sebi zgnjeci
I neda mu prijeci u suze i rijeci.
Radje ga skriva i tvrdo zgusne
U jednu crtu na kraju usne.
Zadrce, zadrsce u njoj kadikad,
Ali u rijeci se ne javi nikad.
Dusa ga use povuce i smjesti
Na svoje dno: ko more kamen
U njega bacen. More ga prima
Dnom, da ga nikad ne izbaci plima.
Ko sa otkritom ranom: svi neka vide.
Drugi ga cvrsto u sebi zgnjeci
I neda mu prijeci u suze i rijeci.
Radje ga skriva i tvrdo zgusne
U jednu crtu na kraju usne.
Zadrce, zadrsce u njoj kadikad,
Ali u rijeci se ne javi nikad.
Dusa ga use povuce i smjesti
Na svoje dno: ko more kamen
U njega bacen. More ga prima
Dnom, da ga nikad ne izbaci plima.
Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.
Ogromna sjena viljuške
nad nama oklijeva;
mi smo dva drhtaja zalogaja mesa
na hladnoj okrugloj ravni
pod jastrebima pogleda
strelovitih.
I dok nepoznata ruka nešto premišlja,
na brzinu živimo i ljubimo se.
Vesna Krmpotić
nad nama oklijeva;
mi smo dva drhtaja zalogaja mesa
na hladnoj okrugloj ravni
pod jastrebima pogleda
strelovitih.
I dok nepoznata ruka nešto premišlja,
na brzinu živimo i ljubimo se.
Vesna Krmpotić
- talented miss cohen
- כהן גדול
- Postovi: 9776
- Pridružen/a: 24 srp 2010 21:00
- Spol/rod: žensko
Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.
In the Desert
By Stephen Crane
In the desert
I saw a creature, naked, bestial,
Who, squatting upon the ground,
Held his heart in his hands,
And ate of it.
I said, “Is it good, friend?”
“It is bitter—bitter,” he answered;
“But I like it
“Because it is bitter,
“And because it is my heart.”
Stars and stars and stars keep it to themselves.
Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.
SAMO
sam si i samo je sve tvoje
dok lampe svijetle
dok ljudi hodaju
dok kišobrani gube ravnotežu
i mravi začuđeno gledaju
kako im je maklo kuću
i odnijelo živicu
sam si i samo je sve tvoje
štogod se pričalo
kamogod se kretalo
i kakogod se bivalo
sam si i samo je sve tvoje
tvoj strah, tvoja radost
tvoja jutra i tvoja košulja
koja se sama suši
na ovom toplom popodnevnom suncu
koje je isto samo
i koje ti neće olakšati
Evelina Rudan
sam si i samo je sve tvoje
dok lampe svijetle
dok ljudi hodaju
dok kišobrani gube ravnotežu
i mravi začuđeno gledaju
kako im je maklo kuću
i odnijelo živicu
sam si i samo je sve tvoje
štogod se pričalo
kamogod se kretalo
i kakogod se bivalo
sam si i samo je sve tvoje
tvoj strah, tvoja radost
tvoja jutra i tvoja košulja
koja se sama suši
na ovom toplom popodnevnom suncu
koje je isto samo
i koje ti neće olakšati
Evelina Rudan
mi imamo sve što nam treba,
prostor od zemlje pa do neba...
prostor od zemlje pa do neba...
Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.
Na ovo jednom oplakah.
Budim te u tri ujutro
Samo da ti kažem koliko te volim
Jer tko zna
Hoće li biti vremena
I hoću li moći
To sve sutra da ti kažem
Budim te u tri ujutro
Da ti vidim oči pospane
Jer tko zna
Ako me sutra nestane
Pa onda da žalim
Što nisam poludio
Pa te u tri ujutro probudio
Da ti u očima ostavim
Sve svoje što imam
Samo da ti kažem
Mišu moj pospani
Kad poželiš nekome
Nešto lijepo reći
Ne čekaj sutra
Jer mnogi su tako zakasnili
I zato te budim
U neko doba gluho
Da ti šapnem na uho
Jer sutra i može biti
A i ne mora doći
I sve u trenu može proći
I zato te budim
U tri te ujutro grlim sjetno
I kažem
Molim te Bože
Daj da ovo moje malo
Klupko ljubavi bude sretno
Pa me ostavi da kraj nje
Što duže mogu hodati
I ako treba
Sve ću svoje prodati
Jer samo jedno od svega
Najviše želim
Da se iz tvojih očiju nikad ne iselim
Budim te u tri ujutro
Samo da ti kažem koliko te volim
Jer tko zna
Hoće li biti vremena
I hoću li moći
To sve sutra da ti kažem
Budim te u tri ujutro
Da ti vidim oči pospane
Jer tko zna
Ako me sutra nestane
Pa onda da žalim
Što nisam poludio
Pa te u tri ujutro probudio
Da ti u očima ostavim
Sve svoje što imam
Samo da ti kažem
Mišu moj pospani
Kad poželiš nekome
Nešto lijepo reći
Ne čekaj sutra
Jer mnogi su tako zakasnili
I zato te budim
U neko doba gluho
Da ti šapnem na uho
Jer sutra i može biti
A i ne mora doći
I sve u trenu može proći
I zato te budim
U tri te ujutro grlim sjetno
I kažem
Molim te Bože
Daj da ovo moje malo
Klupko ljubavi bude sretno
Pa me ostavi da kraj nje
Što duže mogu hodati
I ako treba
Sve ću svoje prodati
Jer samo jedno od svega
Najviše želim
Da se iz tvojih očiju nikad ne iselim
Don't talk about life, live it.
- talented miss cohen
- כהן גדול
- Postovi: 9776
- Pridružen/a: 24 srp 2010 21:00
- Spol/rod: žensko
Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.
A ova legenda je bio nadahnuće za moju zbirkicu pjesama.
Ho una solitudine
così affollata
così piena di nostalgie
e di volti di te
di congedi passati
o baci benvenuti
alla prima occasione
e in ultimo termine
ho una solitudine
così affollata
che posso organizzarla
come fosse un corteo
per colori
misure
e promesse
per epoche
per tatto
e per sapore
senza esitare
mi abbraccio alle tue assenze
che vengono e mi assistono
col mio volto di te
sono pieno di ombre
di notti e desideri
di molte risa e qualche
disappunto
i miei ospiti accorrono
giungono come sogni
con i loro rancori
l'assenza di purezza
io metto una scopa
dietro la porta
perché voglio stare solo
col mio volto di te
ma il volto di te
guarda da un'altra parte
con gli amorosi occhi
che non m'amano più
come viveri
che cercano la fame
guardano e guardano
e spengono il mio giorno
i muri se ne vanno
resta la notte
la nostalgia va via
non resta nulla
il mio volto di te
ormai chiude gli occhi.
Ho una solitudine
così affollata
così piena di nostalgie
e di volti di te
di congedi passati
o baci benvenuti
alla prima occasione
e in ultimo termine
ho una solitudine
così affollata
che posso organizzarla
come fosse un corteo
per colori
misure
e promesse
per epoche
per tatto
e per sapore
senza esitare
mi abbraccio alle tue assenze
che vengono e mi assistono
col mio volto di te
sono pieno di ombre
di notti e desideri
di molte risa e qualche
disappunto
i miei ospiti accorrono
giungono come sogni
con i loro rancori
l'assenza di purezza
io metto una scopa
dietro la porta
perché voglio stare solo
col mio volto di te
ma il volto di te
guarda da un'altra parte
con gli amorosi occhi
che non m'amano più
come viveri
che cercano la fame
guardano e guardano
e spengono il mio giorno
i muri se ne vanno
resta la notte
la nostalgia va via
non resta nulla
il mio volto di te
ormai chiude gli occhi.
Don't talk about life, live it.
- talented miss cohen
- כהן גדול
- Postovi: 9776
- Pridružen/a: 24 srp 2010 21:00
- Spol/rod: žensko
Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.
SERENATA
Federico Garcìa Lorca
The night soaks itself
along the shore of the river
and in Lolita's breasts
the branches die of love.
The branches die of love.
Naked the night sings
above the bridges of March.
Lolita bathes her body
with salt water and roses.
The branches die of love.
The night of anise and silver
shines over the rooftops.
Silver of streams and mirrors
Anise of your white thighs.
The branches die of love.
Federico Garcìa Lorca
The night soaks itself
along the shore of the river
and in Lolita's breasts
the branches die of love.
The branches die of love.
Naked the night sings
above the bridges of March.
Lolita bathes her body
with salt water and roses.
The branches die of love.
The night of anise and silver
shines over the rooftops.
Silver of streams and mirrors
Anise of your white thighs.
The branches die of love.
Stars and stars and stars keep it to themselves.
Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.
Njegovo prijeteće lice u oblaku nad vodama djetinjstva
(tako rijetko je u rukama držao moju toplu glavu)
u njega se vjerovalo grijehe nije praštao
krčio je naime šume ispravljao puteljke
visoko je nosio fenjer kad bismo ušli u noć
mislio sam da ću sjesti njemu s desna
i da ćemo odvajati svjetlo od tame
i suditi našim živima
- dogodilo se drukčije
njegovo prijestolje vozio je na kolima prodavač starina
i hipotekarni izvadak naših zemljišnih posjeda
rodio se po drugi put sitan vrlo krhak
prozirne kože s vrlo slabom hrskavicom
smanjio je svoje tijelo kako bih ga mogao uzeti
u nevažnom mjestu sjena je pod kamenom
on sam raste u meni jedemo naše poraze
prasnemo u smijeh
kad govore da malo treba
za pomirenje
Zbigniew Herbert
(tako rijetko je u rukama držao moju toplu glavu)
u njega se vjerovalo grijehe nije praštao
krčio je naime šume ispravljao puteljke
visoko je nosio fenjer kad bismo ušli u noć
mislio sam da ću sjesti njemu s desna
i da ćemo odvajati svjetlo od tame
i suditi našim živima
- dogodilo se drukčije
njegovo prijestolje vozio je na kolima prodavač starina
i hipotekarni izvadak naših zemljišnih posjeda
rodio se po drugi put sitan vrlo krhak
prozirne kože s vrlo slabom hrskavicom
smanjio je svoje tijelo kako bih ga mogao uzeti
u nevažnom mjestu sjena je pod kamenom
on sam raste u meni jedemo naše poraze
prasnemo u smijeh
kad govore da malo treba
za pomirenje
Zbigniew Herbert
- talented miss cohen
- כהן גדול
- Postovi: 9776
- Pridružen/a: 24 srp 2010 21:00
- Spol/rod: žensko
Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.
THE GOD ABANDONS ANTHONY
Constantine P. Cavafy
When suddenly, at midnight, you hear
an invisible procession going by
with exquisite music, voices,
don’t mourn your luck that’s failing now,
work gone wrong, your plans
all proving deceptive—don’t mourn them uselessly.
As one long prepared, and graced with courage,
say goodbye to her, the Alexandria that is leaving.
Above all, don’t fool yourself, don’t say
it was a dream, your ears deceived you:
don’t degrade yourself with empty hopes like these.
As one long prepared, and graced with courage,
as is right for you who proved worthy of this kind of city,
go firmly to the window
and listen with deep emotion, but not
with the whining, the pleas of a coward;
listen—your final delectation—to the voices,
to the exquisite music of that strange procession,
and say goodbye to her, to the Alexandria you are losing.
Stars and stars and stars keep it to themselves.