razmišljam... podijelit ću misli nekog bistrog momka, vrijedi ih širiti
![Smile :)](./images/smilies/smile.gif)
:
Pri izboru ljubavi postoje dvije stvari, ono što odgovara našoj duši, i ono što odgovara našem egu. Naša duša obično traži jedno, a ego, naše umišljeno Ja, očarano se vezuje za jednu izmaštanu sliku i to proglašava ljubavlju, i zaljubljenošću. Duša zna da to nije to, jer se ne osjeća ispunjeno s tom osobom, ali ego, mjerač svih onih vanjskih utisaka, društveni kod koji smo usvojili, ubeđuje nas da to jeste to. Otuda silna zavodljivost pri susretima, blještavilo, titule, hvalisanja, a suštinski gledano praznina koja odjekuje iz ogromne većine koju susrećemo.
Ljudi se maskiraju da bi odgovarali ljudima u ego smislu, a ne u smislu duše. I zato bezbroj lažnih spojeva koji se vrlo brzo raspadnu jer ih ne povezuje ništa suštinsko, ništa što bi moglo da opstane na duže staze. Ostanu samo uvrede, međusobni napadi, prozivke... Čovjek pri susretu sa drugim čovjekom ne nudi dušu, otvorenost, nego ego, svoju umišljenu sveznajuću ličnost, i tu vrlo brzo dolazi do raskola. Duša je onaj unutrašnji glas koji voli, koji je čist, iskren, koji oslobađa i spaja, a ego je onaj gordi, sujetni i podmukli koji sve gleda sa visine, i bira istu takvu osobu za sebe. Duša bira da voli, raduje, usrećuje, a ego bi da kritizira, podsmjehuje i pobjeđuje. Kada se dvije sujete prezasite dolazi do borbe za dominaciju koja se završava raspadom sistema, a kada se spoje dvije duše događa se spoj koji ujedinjuje. Dvije duše se nadopunjuju, zajedno rastu, pronalaze zajednički smisao, tada ljubav postaje pjesma, suština, lakoća, spontanost. Čovjek se u silnim skrivanjima i maskiranjima toliko pogubi da naprosto više ni ne zna šta želi, niti šta mu odgovara. Seks postaje zamjena za ljubav, a stalno mijenjanje partnera nadoknada za pravu ljubavnu vezu.
Treba prepoznati unutrašnje stanje osobe, a ne gledati je samo u kontekstu njenih navodnih uspjeha, titula, društvenog statusa, novca i ostalog. To su samo priče koje podižu cijenu, ali suština je u duhovnom spoju kada dva bića osjete istinsku potrebu da se posvete onom drugom. To ne mora da traje vječno, ali dok traje znači da je istinsko. Takve odnose treba njegovati, sve ostalo je foliranje, hranjenje vlastitog ega, a i ega onog drugog.