doživio sam, dakle jesam

[backspace]

potaknuta pitanjem iz pitaj me, i člankom na tu temu, evo pitam ja vas na što volite trošiti svoj novac? kako raspolažete njime?
ima li članak niže smisla?
kako si to objašnjavate, postoje li ciklusi, i je li jedan oblik 'bolji' od nekog drugog? tipa, više je 'kul' trošiti na putovanja nego na auto/kredit za stan?

http://www.tportal.hr/vijesti/svijet/41 ... ustva.html

ajde da vidimo, žene ste, trošiti dakle volite sigurno

[Kroacija]

potaknuta pitanjem iz pitaj me, i člankom na tu temu, evo pitam ja vas na što volite trošiti svoj novac? kako raspolažete njime?
ima li članak niže smisla?
kako si to objašnjavate, postoje li ciklusi, i je li jedan oblik 'bolji' od nekog drugog? tipa, više je 'kul' trošiti na putovanja nego na auto/kredit za stan?

http://www.tportal.hr/vijesti/svijet/41 ... ustva.html

ajde da vidimo, žene ste, trošiti dakle volite sigurno

wow, da milenijalci. -.- pari bolest.

apsolutno ću sve pare prije potrošit na momente nego na materijalno.

zašto ne stan u hrvatskoj? zato jer je kupnja kredita u hrvatskoj jednaka stavljanju omče oko vrata. ne želim uzet kredit i gledat hoću imat za dukatovo ili S Budget mlijeko. to je naš rvacki mindset, jer moraš, eli, imat SVOJ krov nad glavom, a i auto je dobro imat, onda si eto, odrasla osoba i punokrvni rvat.
zašto ne auto? zato jer nemam potrebu za istim. zato jer ga mogu kupiti bilo kada. zato jer je zagreb divno umrežen.

zašto, umjesto svega toga, putovanja? ne zato jer je kul, ne zato jer mi je maja šuput uzor, nego zato jer mi to "puni baterije", zato jer se osjećam ispunjenijom osobom i jer je iskustvo neprocjenjivo, jer sam wanderlust, jer smatram da je putovanje jeben trening za inteligenciju, kako emocionalnu tako i običnu, i jer sam fizički i financijski i sposobna za to sada i u ovom trenutku. još uvijek nisam vezana za djecu ili obitelj, posao je takav da mogu na godišnji kada i koliko želim. ne vidim bolje prilike nego SADA, jer kasnije - tko zna. putovanja su moja najveća strast, moram priznati.

općenito navodno baš i ne znam raspolagat novcima, ali praksa je pokazala suprotno jer bih uz ovo što država i banke malim poduzetnicima rade (a žderu nam svaku kunu) inače odavno bankrotirala.
ne štedim na hrani - ne pijem vranac, ne kupujem mlijeko "Mlijeko", trudim se uzeti kvalitetne namirnice i tu mi cijena ne igra ulogu.

u svakom slučaju, apsolutno mi nije žao dat zadnju paru u svrhu zajamčenog doživljaja/iskustva ili kvalitete.

[Complex]

Moji prioriteti su uvijek:
1. stan
2. auto
3. štednja
4. edukacija

pa onda sve ostalo. Stan daje sigurnost i dugoročno gledano manje životne troškove; da ne govorim o samozadovoljstvu koje osjetiš kad ušetaš u svoje. Auto je komfor koji sam trebala sebi ranije priuštiti, čuvala sam za skuplji, i na kraju me tata nagovorio da uzmem jeftiniji i ostavim novce na štednji. Jer imamo sličan pristup financijama. Za auto sam zapravo uštedjela trajnim nalogom u investicijski fond prije par godina, srednje konzervativan kao i moj pristup

Kad čovjek ima uvjete da troši stihijski, nakon gore navedenih stavki, onda svakako da. Ono što uštediš možeš potrošiti i za 10-20 godina, i to znatno veće količine novca nego da ih potrošiš na ono što bi htio isti taj tren za Instagram fotku ili hip faktor.

Taj pristup novcu funkcionira, zato ga i ima većina ljudi. Završiš dobar fakultet, uštediš, pokupuješ, pa onda ideš trošiti na prljave užitke. Putovanja neće pobjeći, do sada sam proputovala većinu Europe osim skandinavskih zemalja, doduše na ograničenom budžetu, i ne bih više, hvala. Želim doći na razinu na kojoj su stariji članovi moje obitelji, da otputuju gdje hoće, kad hoće, koliko dugo hoće i da ne moraju misliti čim će to napraviti i čemu će se vratiti. Putovanja su njima došla doduše s poslom, i meni će tako, to je neizbježno.

Imam svoje troškove koje eto napravim jer nisam robot, volim dobar kompjuter, popiti i slično, ali sve to nakon što dovoljno odvojim sa strane. I iako su šanse tanke za to, voljela bih i potencijalnoj djeci nešto ostaviti, ako ne njima, ima tko će naslijediti jednoga dana.

[zenia]

Ja sad po prvi put u zivotu imam pristojnu kolicinu novaca i stabilne prihode pa se jos nekako ucim trositi.
Cini se da ispadam racionalna jer jos imam dve tri place na racunu.
Nekako sam usmjerila dosta toga u stednju jer se hocu stambeno osigurati a i auto ce mi trebati za koji mjesec.
Nastojim biti sto racionalnija jer sad bas imam mogucnosti da neke stvari rijesim.
Ne namjeravam doduse dizati stambeni jer imam filing da se necu trajno nastaniti na jednom mjestu jos duze vrijeme.
A sto se gusta tice, ovo s iskustvima je istina. Meni je veca fora ulupati na dogadjanja nego na stvari. Vise mi znaci neko putovanje, dobar izlazak izlet nesto takvo, nego recimo roba gadgeti i slicno. Al kao sto rekoh, ja se jos ucim raspolagati pa cemo vidjeti jos kakve cu financijske navike steci.

[Moloko]

Hmm.. nekad mi se čini da ne znam s novcem a opet, nekad da super vladam s njim.. Ajmo reći da sam srednje uspješna onda

Na što volim davati novce.. Volim dobre košulje, parfeme, tehniku, večere/ručkove, volim poklanjati stvari ljudima koje volim /priuštiti im doživljaj.. Masaže, čizme, kaputi. Volim putovati, pogotovo u zemlje s toplom klimom.. Vječna želja mi je vidjeti jug Italije i nadam se da ću jednom i otići.

Mislim da je taj pojam "materijalnog" i "osjeta" jako usko povezan jer često iz materijalnog proizlazi taj "unuatarnji doživljaj". Tipa, ako ja nekome kupim parfem koji znam da želi, ta osoba će iskazati sreću, zahvalnost.. Ako sebi kupim košulju koju želim, dobro ću se osjećati.

Ne kupujem neke stvari da bih na van pokazala kako za nešto imam, sve to radim radi vlastite satisfakcije.

Volim također dobre provode, nikad mi kada imam nije žao okrenuti rundu, dvije,tri..
Ispunjeni trenuci su ono za što živim.

[Kroacija]

napominjem još i da je mnogo lakše ako su ti mama i tata kupili stan, financiraju faks i slično. to je druga priča i sasvim drugačije polazište.
hrvatska mladež koja nema pozadinu imućnijih roditelja i naslijeđenih vikendica ima atm ogromnih problema sa spajanjem jednog kraja s drugim.
start from scratch. e onda moš pričat.
još bih malo nadodala o putovanjima - smatram da je ovo, uz edukaciju, najbolji način trošenja novca dok si mlad. osobno sam prošle godine napravila baš navedeno, kombinirala oboje. ove godine važem između jedne veće edukacije ili većeg putovanja. not sure.

[str8faith]

Trosim kolko imam,ne ulazim u minus , uvik si odvojim sastrane za godisnji, od place sve uspijem poplacat struju,vodu,obuc se,kupit koje cipele,benzinu za cili misec,donirat za dvi terapije ,izac van, zimi bude ok dok liti bude i previse pa se pocastim putovanjem. Uglavno svaki misec znam sta moran kupit i kolko moram imat sastrane!

[Malory]

Ne mogu napraviti listu stvari na koju trošim, ali nisam baš ni osoba koja se razbacuje novcima. Rekla mi je cura da sam cicija, možda i jesam - za neke stvari. Rekla bih da sam jako racionalna u raspolaganju s novcima, ali omakne mi se trošenje na pizdarije. Uglavnom, stambeno pitanje u HR mi je osigurano. To mi apsolutno ništa ne znači jer se u rvacku ne mislim vraćati. Shodno tome, bez da trepnem, cijeli život bih iznajmljivala stan. Bolje to nego uzimati kredit na 30 godina kao što se u premiloj i predivnoj domovini radi. Hvala, ali ne hvala. Ne želim niti zamisliti što mi se sve može dogoditi u životu i onemogućiti mi otplatu kredita. Zemlje na koje pikiram nakon doktorata ionako imaju uređene odnose što se iznajmljivanja stanova tiče.
Drugo, volim potrošiti na izlete, putovanja i hranu. Tu ne škrtarim. Volim otići negdje za vikend, volim otputovati negdje na ljeto. Volim jesti finu hranu. Posao mi je takav da po Europi putujem nekad češće nekad rjeđe, ovisno o mjerenjima i konferencijama. S obzirom da mi se nakon ovog doktorata otvaraju vrata xy različitih poslova, očekujem i dobru plaću tako da ću si moći priuštiti što god poželim. Eto. Valjda se 21 godina obrazovanja mora i financijski isplatiti.
Treće, volim tehniku. Ne patim na mobitele npr., ali zato želim dobar komp. Dobar headset, dobar miš, dobru tipkovnicu. I na kraju, nije mi problem potrošiti na kompjuterske igre.

p.s. Usput i štedim, za ono "zlu ne trebalo". Nešto novaca na računu moram imati i kad platim sve gore navedeno.

[Complex]

Potvrđujem da je super kad ti roditelji nešto ostave, da je ogromna sreća u životu imati dovoljno obrazovane, samosvjesne i radišne roditelje koji su spremni svojoj djeci pokloniti nešto u životu, od njihovog se pristupa puno da naučiti, jabuke ipak ne padaju daleko od stabla.

[Kroacija]

Rekla mi je cura da sam cicija

podržavam tvoje izlete, putovanja i hranu. nisi zatvorena i zadrta u onome što radiš i kako živiš i zato te poštujem i volim.

ont_ također bih napomenula da je država prepuna mladih kojima roditelji nisu ostavili ni stan ni auto, a marljivi su, obrazovani i pošteni.

[Nirya]

zašto ne stan u hrvatskoj? zato jer je kupnja kredita u hrvatskoj jednaka stavljanju omče oko vrata. ne želim uzet kredit i gledat hoću imat za dukatovo ili S Budget mlijeko. to je naš rvacki mindset, jer moraš, eli, imat SVOJ krov nad glavom, a i auto je dobro imat, onda si eto, odrasla osoba i punokrvni rvat.

THIS.

Nit su mi roditelji kupili stan, niti auto, nisam iz obitelji koja je to mogla. Više dugovi nego prihodi, zapravo, tijekom većine odrastanja - do dana današnjeg mi nije jasno kako nas je mama uspjela iščupati iz toga. A plaćala sam i tuđi kredit do unatrag godinu dana. I radim u školi - daklem, mala plaća. I živim sama i samo sa svojim skromnim budžetom. Kad se sve zbroji, kupiti stan bi značilo, errrm, kredit na 30 godina uz koji ne bih mogla imati ili doživjeti valjda ništa.

Promijeni to čovjeku mindset. Dovede ga do zaključka da će se morati boriti za svaku kunu, i da najvjerojatnije neće moći imati sve te neke stvari koje se kao podrazumijevaju. I zato doživljaji. Jer usrećuju više od stvari. Jer stvaraju lijepe uspomene. Jer nekako kao da izjednačavaju one koji imaju manje s onima koji imaju više. Ne znam.

A na što meni ode novac? Na druženja, izlaske, kino, kazalište i sl., na odjeću (albeit jeftinu! ), na larpove (koliko sam para na Hreliću ostavila...), na neke neskupe skitnje, na knjige... A investirat ću više u dobar laptop i mobitel, jer mi je to bitno

[Xenna]

zašto, umjesto svega toga, putovanja? ne zato jer je kul, ne zato jer mi je maja šuput uzor, nego zato jer mi to "puni baterije", zato jer se osjećam ispunjenijom osobom i jer je iskustvo neprocjenjivo, jer sam wanderlust, jer smatram da je putovanje jeben trening za inteligenciju, kako emocionalnu tako i običnu, i jer sam fizički i financijski i sposobna za to sada i u ovom trenutku. još uvijek nisam vezana za djecu ili obitelj, posao je takav da mogu na godišnji kada i koliko želim. ne vidim bolje prilike nego SADA, jer kasnije - tko zna. putovanja su moja najveća strast, moram priznati.

^ Potpisujem. Mislim da je sad najbolje vrijeme za nekaj kaj te veseli i ispunjava. U mojem slučaju su to definitivno doživljaji pa mi uopće nije žao dati novce za putovanja, izlaske, restorane povremeno, sport, bolju pivu, bolje vino, bolji bicikl.... Naravno da bi bilo dobro biti financijski situiran kasnije u životu, ali ko zna kaj bude sutra, bilo bi tužno žrtvovati sadašnjost za budućnost koja možda ne dođe (uuu depresivno, ali realno).
Naravno da treba staviti koju kunu sa strane ako se može i ja to radim, ali ne nauštrb tih nekih manjih ili većih "luksuza" u životu.

kako si to objašnjavate, postoje li ciklusi, i je li jedan oblik 'bolji' od nekog drugog? tipa, više je 'kul' trošiti na putovanja nego na auto/kredit za stan?

Čini mi se da u našem društvu (i to ne samo kod starijih ljudi) još prevladava taj stav naših staraca da je najvažnije kupiti stan i auto tj. da su "milenijalci" (koji izraz) u manjini pa se automatski, kako to obično biva, malo s negodovanjem gleda na takav način života. Ali ne može se reći da je jedan način bolji, svako nek troši na ono kaj ga veseli i svi sretni

[Bash]

Živim u okviru svoje plaće, nemam nasljedstvo, starcima povremeno pomognem koliko mogu. Ja sam material girl i smatram da mi novac može riješit većinu problema, ali ne mislim da netko tko ima bolje financije nego ja ima manje ili više problema od mene. Ne frustriram se previše oko novca, doći će s karijerom, najbitnije mi je da sam sretna, uživam u malim materijalnim i nematerijalnim stvarima i kalkuliram za dalje. Nisam optimalna s hendlanjem para bez plana pa sam ukinila mogućnost dozvoljenog minusa i stavila trajne naloge za mjesečne troškove koje mogu. Moram to još malo fine tuneat, sjebala sam si dopunsko jer kao sjetit ću se. Imam stambenu štednju i devizni na kojeg mjesečno odvajam za neke kratkoročnije planove. Stambena je tu tek tako psihološki, nemam pojma u kojoj ću zemlji na kraju završit. Nakon šta rišim to i troškove podstanarstva, ostatak trošim na potrebne stvari tipa surprise presents divojci, deterdžent, hulahopke, hranu i povremene izlaske. U tom pogledu imam još prostora za optimizaciju jer rijetko nosim na posao skuhano i volim finu votku kad sam u najgoroj rupi. Robu kupujem po potrebi, shopping mrzim ako nije Lidl. Putovanja mi nikad nisu bila u godišnjim planovima jer mi nije dovoljno dobar omjer sreće zbog doživljaja vs. iznos novca kojeg bi morala dat za taj doživljaj. Posao je skroz ok po tom pitanju. Vjerojatno kad ću imat dovoljno visoka primanja ću uključit i putovanja, ovako za godišnji mi je komp i pusti ljetni Zg sasvim dovoljno relaksirajući. U biti vjerojatno i da imam viša primanja, prvo bi si upgradeala komp i provela godišnji za njim da nadoknadim propuštene igre.

[backspace]

Molim bez offova u mom topiku.




Lepo ste se raspisale, vidim mnoge ste na rubu, a ove koje nisu su skrtice izgleda. Bas jako lepo

[tratinčica]

Trošim za sada samo racijonalno, pokušam uvijek imati sa strane neki novac ako iskrsne neki dobar party ili putovanje na drugi kraj države.
Kao i svaki student mogućnosti su mi ograničene, ali zato uživam u malim stvarima koje mi skromni studentski budžet sa stipendijcom omogućuje. Kasnije ću postati veliki čovjek pa ću moći uživati u velkim stvarima. S prvom plaćom planiram i prvo velko putovanje s nadom da će se do tada stanje u svijetu poboljšati pa da moje planirano putovanje ne bude tako velika suicidalna misija. Želim imati stan jer je investiranje u nekretninu uvijek profitabilno. Želm naučiti još nekolko jezika (i živih i mrtvih). Nakon što naučim komunicirati s ljudima želim kolbu u nekoj pustoši da mogu pobjeći od istih. Planram određeni dio odvojiti za kapitalne investicije, želim pokušati i spremna sam riskirati. Pokušati pretvoriti novac u bitcoint samo zato što mi se sviđa ideja i mislim da će u budućnosti imati jako veliku ulogu. Kupiti novi laptop da mogu ovaj pokloniti antikvarijatu, jer se po zakonu povijesne starine trebaju predati državi (da, toliko je star). Otputovati u Kambodžu da vidim gdje su točno bili ti Crveni Kmeri. Kupiti dormeo madrac jer me već bole leđa od luksuznog studentskog smještaja. Napraviti roadtrip Amerikom i slušati Kansas jer volim supernatural.
Kada bih pričala o mojim sadašnjim financijskim aktivnostima ne bi imalo smisla jer sam samo jedan od rashoda svojih roditelja, a o njima nećemo. Cilj je ostvariti ovo gore i živjeti normalno u Hrvatskoj. Bumo vidli.
P.s. ako fali koje slovo u riječi ispričavam se, ali moja mašina baš ne raspoznaje slova kako treba..

[JaNNa]

oooo... djeca se opet raspištoljila...


ja sam s parama koma!
trošim kao da nema sutra... najviše na provode (droga, alkohol, večere i to). nekada i otputujem.
uglavnom - propalica sam i divim se samoj sebi kako preživljavam!
e i da.. imam svoj stan (sa kreditom, jbg. nemam starce s lovom), peteroznamenkasta mjesečna primanja i karijeru od 12 godina koja mi omogućuje da ipak mogu živjeti normalno. još da se znam organizirati s parama - gdje bi mi bio kraj!?

[Andain]

Rekla bih da je problem s milenijalcima s jedne strane, teror socijalnih mreža gdje moraš svima pokazati kak si kul, super ti ide u životu, uživaš više od drugih..a s druge strane, negdje sam još prije čitala da se sa sve mlađim generacijama produljuje vrijeme studiranja (prilikom kojeg ništa ne rade), sve kasniji pronalasci posla (što zbog ekonomske krize što zbog lijenost samih studenata) i život sa starcima do i preko 30e. Tako da možda nije stvar u tom da oni radije biraju putovanja od nekretnine i auta, već više nedostatka izbora-gdje za nekretninu i auto nemaju love, a putovanja i hostele da.

Što se mene tiče, bez problema bih izabrala kupnju nekretnine da mogu iskeširati za to, a ne uzimati poveći kredit od banke. Prošle godine sam ozbiljno razmišljala o toj soluciji, gledala stanove i onda se jednostavno prepala političke situacije i neizvjesnosti koju ovisno o banci i njihovoj promjenjivoj politici može donijeti. S druge strane, praktički ono što bih plaćala za kredit sad plaćam za najmninu tako da ni sama nisam pametna što je tu najbolja solucija.

Inače, ne škrtarim na sebi i nekakvim manjim luksuzima, od nekakvih putovanja jednom do dvaput godišnje, odjeće, izlazaka i dr. gluposti, a znam biti i dosta impulzivna oko kupnje stvari koje mi se svide.

[JaNNa]

A. ovu istu dilemu za stan sam i ja imala. i kočilo me jedno tri godine, jer nisam ni bila ziher da li bi htjela uopće tu živjeti. No, upravo ovaj argument da plaćam rentu isto kao i ratu za stan mi je prevagnuo. i nije mi žao, jer ako sutra i odem negdje uvijek ga mogu prodati ili rentat.

meni je fkt bed što sam u životu najviše para potrošila na izlaske i ljetovanja u dvadesetima. no, kada dns gledam na to - bilo mi je super tada i svi koji me poznaju znaju da ću uvijek prije dat 500 kn na izlazak ili išta drugo sad što mi je gušt, nego u kasicu za možebitno putovanje za godinu dana.
da smo prije tri godine mala od N i ja ostavljale po 200 kn od svakog izlaska, a ne ih zapile, imale bi bar 3000 € danas.

moram to promijeniti! mislim... trebala bi... hm... valjda

[Little N]

Mene mama rodila s 0% osjećaja za novac. I pod tim mislim emotivnih osjećaja
Zarađivala sam malo, mizerno, srednje, puno, u nekim trenucima jako puno i onda opet malo, pa nikako, pa sad srednje.
I uvijek sam se jednako odnosila prema njemu.
On postoji zbog mene a ne ja zbog njega. Kad imam, imam. Kad nemam, jebiga, imat ću opet nekad.
Odrasla sam u obitelji bez kredita za kuću, bez ijedne kreditne kartice. Imam averziju prema dugoročnom zaduživanju, al danas sutra, ako mi se pruži prilika da kupim kuću (da, kuću), ušla bi u kredit bez razmišljanja. To je jedino što na ovozemaljskom svijetu želim posjedovat a da je trajno.
Ne vidim se van RH. Mislim da tu dobro živim bez obzira na grintanje, povremeno potezanje sa novcima i revolt po pitanju vladajućih.
Ne odbacujem odlazak kao privremeno rješenje, na dvije, pet ili 10 godina, u svrhu veće zarade, al se svakako vidim nazad ovdje.
Teško mi je mislit da bi mogla bit daleko od obitelji i ljudi koje volim. Ustvari, znam da ne bi mogla, iako se lako prilagodim i nemam problem s upoznavanjem novih ljudi.

Doista živim u trenutku. Ako se radi o zadnjih 200 kuna s ljudima koji su mi dragi, na najbanalniju stvar, potrošit ću te novce da ne trepnem. Bez ikakvog žaljenja. Bez analiziranja i razmatranja. Bez grižnje savjesti.
Radim od 18te, nisam od tada žicala lipu roditelje, pomogla sam im nebrojeno puta, osjećam potrebu da im vratim neke stvari jer znam kolko su se mučili kad su mene i brata školovali.
Nemam štednje ni ulaganja. Putujem, fino jedem, pristojno se oblačim, darujem drage ljude, pomažem financijski udruge za zaštitu životinja, živim punim plućima.
Jedina stavka kod koje stanem pa se zapitam je ona vezana uz djecu. Želim svom djetetu pružit one stvari koje ja nisam imala, bez da moram promislit dal ćemo imat za plin ili za nove tenisice. I to je jedino što me ustvari muči u financijskoj računici trenutno. Al dijete može pričekat. Mlada sam još

E janno, da sam stavila 200kuna od svakog izlaska i 100 kuna od svakog ručka sutradan, na kojem smo analizirale loše odluke od sinoć, imala bi već 1kat, bez beda!

[zwarte paard]

obozavam ga trositi na ulaznice za bilo kakve dogadjaje, koncerte , predstave, nesto novo, streljana tamo zelim uskoro, bilo koji hobi...to mi je jedino smisleno trosenje, dobro i na razne sprave koje su potrebne za rad, ostalo ne dozivljavam bitnim u smislu trosenja tj. kao da uvijek fali tih para, a kako sam nesto lordovske prirode, onda se pomirim s tim da sve odjecem..jer ili ce biti kako valja ili nikako...tako da puno puta i kada bih mogla nesto priustiti, ja zaboravim, jer sam otpisala dok ne budem bogata

volim trosti na hranu i stvari za druzenje, to najvise volim vezano za kucanje para...kojekakva ulja, otici na razne sajmove pa boga oca skucati...realno sam uvijek bez novca jer me ne zanima koliko sta kosta...predstavlja mi napor racunjanje ali aoko mene su uvijek neke yene koje imaju dara za pracenje popusta, pa sam od njih naucila malo taktiziranja...

ne raspolazem s novcem...to znam jednako kao sto sam dobra s kung fu vjestinama. nekada tako kada sjednem...zabrinem se, ali nikada ne bih pare dala na npr. neko savjetovaliste za z izradu godisnjeg budgeta ili tako neke stvari koje su korisne a smaraju...

knjige...jedna od investicija koja me je klala, onda sam shvatila da ih ne mogu nositi sa sobom i da su mi fizicki zatrpale prostor, ali s nekima imam ljubavni odnos. onda sam isto tako shvatila da krknem 1000 kn za knjigu i da to bas i nije normalno...tj da uopce ne znam sta sam mogla s tih 1000 kn...sto je zabrinjavajuce...

ali ja znam da cu imati masu para bas zato sto s njima ne znam...uvijek puno ljudi ima koristi od mojih para...to mi se bas svidja...iyuyev kada me naljute naravno...i kada sam na rubu egzistencije jer npr ne volim nesto sto je skart...ja sam u stvari pocesto snob na rubu gladi zbog svojih povremenih ispada...

mada realno nikada nisam imala toliko para da kazam da ih imam. moja najveca placa je bila 1000 e , u stvari i ne ynam sta znaci velika placa jer mi je uvijek isto s parama, treba ih jos odnosno uopce ih ne treba nego iymisljam, na kraju su i pare pitanje glave...ako bas nije gadno gadno...a to je opet zivot.

iz toga razloga smatram da je smisleno trositi na dobru atmosferu, jer sve prolazi, a to ostaje...to je cak religijska teza...gradite sebi carstvo na nebu ne na zemlji...druzite se jer je to to...tako se sa zemlje gradi ljepota , biva boljom , veselijom, sretnijom...eto...

dva piva bolje nego zalogaj, jer s nekim nazdravis...ja znam tako nekako racunati...

ali zato mi trampa ide tek tako ne znam s parama, ali trgovati znam, jer u trgovini , bas kao u zivljenju nisu bitne pare... ! znam mijenjati rad za neku vrstu dobiti u smisli najvece isplativosti ne na ustrb nekoga, nego na dobrobit svih...bez imalolazne skromnosti...zato se volim. u tom sistemu su pare wc papir u stvari...

[Mar]

Ikea je zlo. :'(