HRFF 2016

joanbaezzagrebPonovni dolazak Joan Baez u Zagreb nije samo podsjetnik na mirovne proteste, socijalne pokrete i kulturu 60-ih nego i mogući poticaj za hvatanje ukoštac s današnjim svjetskim problemima. Tvornica je, vjerojatno i zbog preseljenja koncerta s Gradeca, bila krcata sredovječnom publikom koja je studentske klupe ostavila još 70-ih ili ranih 80-ih, no Joan Bćz uspjela je održati intimni nastup s nizom dobro poznatih pjesama, svojih ali i onih dragih joj autora.

Iako ikona folk-glazbe, pop-kulture 60-ih, mirovnih pokreta i nenasilne borbe za ljudska i socijalna prava, zbog čega je bila i u zatvoru, još vjeruje u ideju kako je pjesmom moguće mijenjati svijet. Njezin je nastup bio poput nostalgične šetnje 60-ima i 70-ima, s podsjećanjem na njezin prvi nastup na Newport Folk Festivalu 1959., Woodstocku 1969., prijateljevanje i ljubovanje s Dylanom, upoznavanje Johnnyja Casha i na druge događaje iz 50 godina duge karijere.

Sve to zrcalilo se u pjesmama poput Dylanovih "With God On Our Side" i "Love Is Just A Four-Letter Word" (u kojoj ga je i duhovito imitirala) ili njemu posvećene "Diamonds &Rust", "Long Black Veil" koju je naučila od Casha, gospel-pjesama poput "The Old Gospel Ship" iz portfelja Carter Family i "Sing Low Sweet Chariot" te niza drugih skladbi. Publika je tražila i "Simple Twist Of Fate" i "The Night They Drove Old Dixie Down", a Joan je predstavila i pjesme s novog albuma "The Day After Tomorrow" i "God Is God" Stevea Earlea.

Njezin vibrato-sopran i danas je, unatoč polustoljetnoj uporabi, lijep instrument čija vlasnica odavno zna kako ga koristiti u country&western i folk pjesmama kojima odašilje političke poruke i iskazuje socijalni angažman protiv društvene nepravde, zatiranja ljudskih prava, rata, smrtne kazne i drugih društvenih zala. Folk-glazba ponovno je sve više u modi, a jedan od vrhunaca doista lijepog nastupa koji je izvela što sama, što uz pratnju minimalističkog, izvrsnog folk-trija bio je i Earleov klasik "Christmas In Washington" o zazivanju Woodyja Guthrieja kao duhovnog oca folk-glazbenika, ali i simbola pravedne Amerike, kakve danas više nema.



Doduše, kandidatura Baracka Obame, kao pripadnika afro-američke populacije, za predsjednika Amerike još donedavno bila je nezamisliva, a sada je Baez bila u prilici javno poduprijeti  njegovu kandidaturu, što je i učinila, baš kao i Dylan koji je u Varaždinu nastupio prije mjesec dana. Ljudska prava, općenito, na višem su stupnju nego početkom 60-ih, i u Americi, i u svijetu, no Joan Baez je u Zagrebu nastupila u vrijeme u kojem cijene nafte i hrane skaču u nebo, pomahnitali neoliberalni kapitalizam i konzumerizam "žderu" i ljudsku psihu i zemaljske resurse, globalno zatopljenje prijeti kataklizmom, a ratovi za kontrolu nafte poprimaju obrise planetarnih vjerskih sukoba, o čemu je progovorila i u Waitsovoj skladbi "The Day After Tomorrow".

Svijet u ljeto 2008. kao da izgleda groznije nego prije 45 godina kad je Joan Baez ljubovala s Dylanom i kao zvijezda folk-glazbe marširala na Washington s Martinom Lutherom Kingom ili nakon Woodstocka kao trodnevnog sna o miru i ljubavi hippie generacije ili sredinom 70-ih kad je Vijetnamski rat napokon završio, a ona objavila najprodavaniji album "Diamonds&Rust" ili potkraj 80-ih kad je u češkoj nastupila u osvit Baršunaste revolucije. Joan Baez ostala je na toj liniji, vjerna svojim socijalnim načelima i političkim idejama, a iako se i ona i Steve Earle u toj borbi vjerojatno osjećaju sve usamljeniji, nadu i pjesme nitko im ne može oduzeti.

Dodaj komentar


Security code
Osvježi

Vezane teme

Nema vezanih tema uz ovaj članak.


Ova stranica koristi web kolačiće. Neki od kolačića koje koristimo su neophodni za rad dijelova stranice. Ukoliko ne želite instalirati kolačiće s ovih stranica, možete nastaviti pregledavati stranice bez klikanja na "Prihvaćam kolačiće", kolačići se neće instalirati.