Bombay Bicycle Club zvuči egzotično, osim činjenice da imaju isto ime kao i maleni lanac indijskih restorana u Londonu. Zato nije čudo da vas na njihovom novom albumu ponekad "ošamari" neki indijski string crescendo kao što sunce zna ošamariti Taj Mahal.

Između 2009. i 2011. godine Bombay Bicycle Club su zvuk na svakom albumu izokrenuli za 180 stupnjeva u odnosu na prethodni. Frontman Jack Steadman na putovanjima je tražio nadahnuće i vratio se s hrpom sampleova u bollywoodskom stilu i odličnom kolekcijom ritam sekcija. I tako su albumom "So Long, See You Tomorrow" zaplivali u tople vode elektronske indie glazbe.

Steadman kaže da se na ovom albumu vratio glazbi koju je stvarao na svom računalu prije nego što je oformio bend. "Overdone", koja vrvi bollywoodskim sampleovima, otvara vrata u joie de vivre, a "It's alright now" ide prema euforiji i prati je "Carry me". Ima i chillout trenutaka poput melankolične "Eyes off you" i onda opet s "Feel album" nastavlja u plesnom ritmu.

Albumom "So Long, See You Tomorrow", Bombay su digli ljestvicu, iskočili iz vojske indie bendova i "ukrali" ono najbolje od Damona Albarna. Prve četiri stvari, "Overdone", "It's alright now", "Carry me" i "Home by now" slobodno bi se mogle naći na zasebnome minialbumu. Isti ženski vokal u "Home by now" pjeva možda najmoćnije stihove na albumu: "If you wanna try, you could call out and see me, you could be home by now". Povremeno se treba i uštipnuti kako bismo se podsjetili da je Bombay 2006. godine dobio etiketu benda dječaka koji bježe iz škole te da od njih nećemo čuti "ništa više od mixtapeova za tinejdžere".

Umjesto toga postali su osvježavajući britanski bend, na trenutke euforičan i hipnotičan. "So Long, See You Tomorrow" album je vrijedan istraživanja. Nepotrebno je doticati se njihove evolucije jer logično je da bendovi napreduju u zvuku, produkciji, aranžmanima… Promjena postoji ali se nisu previše maknuli od onoga što bi njihovi fanovi htjeli čuti. Optimističan je to album s atmosferom indijskih ulica, utjecajem bhangre i pjemama dobrih tekstova.

"Luna" je možda najbolja stvar na albumu. "You burn through my mind again and again", pjevaju Steadman i Rae Morris u "Luni". Vjerojatno će i ovaj album gorjeti u vašim ušima.