HRFF 2016

Foto: goldenplec.com

Gubitak ljubavi vjerojatno je najopjevanija tema mnogih izvođača, sagledana iz svakog kuta. Whitney Houston, Marvin Gaye, Amy Winehouse i Lykke Li, svatko od njih ima drugačiji pogled na ljubav, ali s njihovim temama svatko se može glatko poistovjetiti.

I ako nam je suđeno da ponavljamo iste pogreške, nekako nalazimo utjehu u glazbi onih koje slomljeno srce nadahnjuje. Uostalom, legenda kaže da su najbolji albumi nastali iz teških i mučnih prekida (Adele…).

Drugi Lykkein album "Wounded Rhymes", osim s "I Follow Rivers", nije doživio zamijećen uspjeh što ga ne čini lošim, naprotiv. U Americi se nije prodao niti u 100.000 primjeraka. Ali je bio jedan od najboljih "break up" albuma.

"I Never Learn" u izdanju LL Recordings i Atlantic Records Lykke je opisala kao zadnji dio svoje trilogije, a prethodili su mu "Youth Novels" i već spomenuti "Wounded Rhymes". Iako ga još uvijek probavljam, "I Never Learn" mi se čini kao najslabiji dio trilogije, ali ne i loš album. Uz sav uloženi trud, on do samog kraja slušanja ostaje nekako monokromatski i ne donosi neka osobita uzbuđenja.

To je šteta jer Li ima odličan osjećaj za melodiju i njezin tim jako dobro zna kako iskoristiti taj vokal. Lykke je napisala većinu materijala i teži tome da je se pamti prvenstveno kao autoricu. Kroz cijeli album ona se nada i preklinje za pomirenje: "Even though it hurts, even though it scars, love me when it storms, love me when I fall"...

Lykke se prilično udaljila od electro-popa s prijašnjih albuma, udaljila se i od svoje ekscentričnosti i doima se usredotočenom na neki vlastiti tsunami zvukova. "No Rest For The Wicked" u sebi ima i gospela što pokazuje da je ovaj album prilično hrabar. Priča o slomljenom srcu uvijek ima moć da nas potpuno razoruža. Ključ albuma jest u tome da je on intiman i osoban te napravljen uz pomoć velike produkcije. Tekstovi ne mogu biti iskreniji i otvoreniji. Njezina nedavna ljubavna drama jasna je i u samim naslovima: "I Never Learn" i "Never Gonna Love Again".

Iako je Lykke s "I Never Learn" zatvorila jednu trilogiju, ona i dalje ostaje jedna od fascinantnijih izvođačica. Glazbeno govoreći, Li i na ovom albumu istražuje melankoliju u svim njezinim pojavnostima, toliko da joj želite praviti društvo u tom njezinom ljubavnom brodolomu kroz koji se raspada. Najviše to dolazi do izražaja u "Heart of Steel" u kojoj je prati zbor.

Lykke ima je prepuna nijansi sive, a njima je obojila i album čiji je drugi dio malo dinamičniji i dramatičniji. Na samom kraju Lykke ipak nije ostala potpuno mračna. Iako u završnoj, "Sleeping Alone", Li pati zbog kraja svoje ljubavne priče, ona daje do znanja da je kraj nečega i početak nečeg novog.

U jednom je intervjuu o svom albumu rekla da se na njemu suočava sa "krivnjom, sramotom, boli, ponosom i zbunjenošću jer je žena". Količina patnje i boli koju Li prosipa na albumu ne bi smo poželjeli nikome, a ona je to sve pretvorila u umjetnost. Njezina ljubavna priča koja je otišla u pogrešnom smjeru govori da je Lykke kroz to iskustvo sazrela. Nitko od nas nije savršen i to je sasvim u redu.

Dodaj komentar


Security code
Osvježi

Vezane teme

Nema vezanih tema uz ovaj članak.


Ova stranica koristi web kolačiće. Neki od kolačića koje koristimo su neophodni za rad dijelova stranice. Ukoliko ne želite instalirati kolačiće s ovih stranica, možete nastaviti pregledavati stranice bez klikanja na "Prihvaćam kolačiće", kolačići se neće instalirati.