HRFF 2016

Foto: Passenger

Svojim vrlo uspješnim posljednjim albumom "All the little lights", Passenger je zaradio slavu i uzbuđenje koje se stvorilo oko "Let her go", vrativši britanski indie-folk na kartu svijeta. Kako to često biva kod folk izvođača, Passenger je uz turneju snimao i svoj novi album, "Whispers".

Passenger je početak svoje priče prepustio sanjivoj i ritmičnoj pjesmi "Coins in a fountain". Ono po čemu se "Whispers" (Black Crow Records/Nettwerk) razlikuje od prethodnog albuma jesu odlični gitarski aranžmani i ispeglani emotivni portreti kroz vokal i glazbu. Druga vrlo jaka stvar s albuma, "Golden leaves" ima poznate Passenger string aranžmane. Mirna je to balada o prekidu i neizbježnoj žudnji.

"Thunder" je radio friendly, pop-folk, lako pamtljiva, jedna od onih stvari koja vam diže raspoloženje, i u istom je košu s "27", koja je pomalo autobiografska. "Rolling stone" zvuči kao nastavak "Let her go", upakiran u mekani zvuk i minimalistički instrumentalni pristup. Naslovna pjesma "Whispers" jedna je od ponajboljih na albumu. Osim "Golden leaves", tekstualno je najprovokativnija i u svoje četiri minute nosi najjaču poruku.

"Bullets" i "Riding to New York" priče su o pojedincima. Potonja je o muškarcu na samrti koji biciklom ide do New Yorka da još jednom vidi svoju obitelj. "Bullets" pripovijeda o sakupljaču metaka kojem je to ostala jedina konstanta u životu. Iskrenost je to što prožima čitav album, a Passengerov neobičan glas cementira njegovu individualnost. "Whispers" je donio jednu zrelu notu njegovog talenta. Uvlači vas u svoje pjesme tako da vam na kraju slušanja ovog albuma nije dosta i hoćete još.

Osjetljiv je Passenger i na suvremeno ekstremno konzumiranje tehnologije, pa u "Scare away the dark" progovara o svima koji žele nešto više i stvarnije osim hashtagova i prenošenja života uživo na YouTubeu no svejedno "polagano umiru pred jebenim računalima".

"Whispers" je glazbeni doživljaj koji zvuči kao soundtrack beskrajnog filma i svaka je pjesma iz svog svijeta. Passenger, pravim imenom, Michael David Rosenberg, evoluirao je na najljepši mogući način. "Golden leaves" i "27" će biti klasici, različite u zvuku ali podjednako snažne. No nažalost, Passenger je podcijenjen i premalo zastupljen izvođač.

Glazbena strast koja se čuje u svakoj noti izgradila je cijeli koncept i nema sumnje da Rosenberg gospodari glazbom. Često čujem pitanje "Što je to tako posebno oko ovog tipa?" i svaki put shvatim da odgovora nema. Naizgled nema ničeg posebnog, ali kad ga počnete slušati, ne možete se zaustaviti. Stoga njegova popularnost ne iznenađuje jer ono što pjeva zvuči iskreno i nije monotono. Zato poslušajte Passengera. Bit će vam dobro.

Dodaj komentar


Security code
Osvježi

Vezane teme

Nema vezanih tema uz ovaj članak.


Ova stranica koristi web kolačiće. Neki od kolačića koje koristimo su neophodni za rad dijelova stranice. Ukoliko ne želite instalirati kolačiće s ovih stranica, možete nastaviti pregledavati stranice bez klikanja na "Prihvaćam kolačiće", kolačići se neće instalirati.