HRFF 2016

Iako se tema pornografije u posljednje vrijeme sve više pojavljuje kao legitiman predmet istraživanja u humanističkim naukama, i dalje je o toj temi teško pronaći trezven diskurs koji jasno identificira njezin utjecaj na društvo, kulturu, seksualnost i odnos prema tijelu bez zapadanja u apriorne osude.

Upravo iz tih razloga iznimno je značajna knjiga Marie-Anne Paveau "Pornografski diskurs" (Musardine, 2014). Marie-Anne Paveau profesorica je lingvistike na Sveučilištu Paris-XIII Sorbonnne. Knjiga je izišla u lipnju, a izazvala je širok interes u francuskoj javnosti te je za niz relevantnih medija (Libération, France Inter) progovorila o suvremenom značenju pornografskog diskursa.

U intervjuu za Crol.hr, autorica progovara o svom interesu za fenomen pornografije. Pojašnjava da je danas, zbog lake dostupnosti, tu temu više nemoguće zadržati unutar nekadašnjih moralnih zabrana i tabua. Budući da polazi s feminističkih i aktivističkih stajališta, jasno identificira nove, subverzivne prakse koje oslabljuju (i dalje dominantnu) heterosekstičku normu. Podsjeća da je porno kulturalna forma, drevna i temeljna, da je se ne može svesti samo na reducirajući model degradiranja žene te da je praksa danas mnogo šira i inkluzivnija.

Otkud interes za pornografiju i za pornografski diskurs? Iako je fenomen pornografije danas sveprisutan, još uvijek je slabo prisutan i istražen u humanističkim i društvenim naukama?
– Humanističke i društvene nauke otvorile su malen prostor fenomenu pornografije sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća. U Francuskoj, gdje najbolje poznajem situaciju, pitanje pornografije postavljalo se prije svega u književnim studijama te kroz discipline estetike i filozofije. U filozofiji, posebice u etici, o pornografiji se govorilo unutar tema moralnih zakona, moralnih kriterija, odnosa prema tijela i pristanka, da navedem tek nekoliko primjera. Ja sam se počela zanimati za fenomen pornografije upravo kroz etiku: tijekom rada na mojoj knjizi "Jezik i moral: Etika diskurzivnih vrlina" (Langage et morale. Une éthique des vertus discursives, 2013, Limoges, Lambert-Lucas) naišla sam na korpus pornografskih djela preko pitanja eufemizma što je jedan od načina kojim govornici zaobilaze eventualne moralne tabue, posebice one koji su seksualne naravi. Preko toga sam se počela zanimati za diskurs koji prethodi spolnim izričajima koje se smatra nepristojnima, među kojima je i pornografija.

Porno je zapravo kultura, kulturalna forma, drevna i temeljna, no naravno, tako je se uglavnom ne predstavlja. No stvari se mijenjaju

QUEER PORNOGRAFIJA IMA SVOJE KANALE

Kako u vašem istraživanju uspostavljate pornografski diskurs? Uz pomoć kojih metodoloških alata?
– Definirala sam pornografski diskurs kao verbalni skup kojem je izvor pornografska produkcija, tiskana ili digitalna, kao i skup meta diskursa koji ima za cilj definirati i odrediti narav pornografije. Proširila sam pojam pornografije i na neverbalne poruke koje odašilju predmeti, te stoga posvećujem i nekoliko stranica seksualnim igračkama, kao što je primjerice "fucking machine".

Kako sam analizirala te diskurse? Ja sam analitičarka diskursa i polazim od empirijskih podataka. Na prvo čitanje, pornografski diskursi donose primjere leksičkih izboja, vezanih uz činjenicu da razvijaju specifičan i specijaliziran vokabular (kratice, kategorije, nazivi pozicija) te da se leksik spolnih organa uglavnom vezuje uz žargon i vulgarizme, a ne uz medicinu ili anatomiju ("k***c", a ne "falus"). Nakon tog prvog čitanja, pristupam lingvističkoj analizi izdvojenih iskaza od kojih sastavljam korpus. Istu metodu primjenjujem i na format liste, koja se često nalazi u manifestima feminističkih pornografa (primjerice, Post-Porn Manifesto američkih feministica gdje je navedeno "40 razloga zbog kojih treba voljeti prostitutke" koje je složila Annie Sprinkle).

Virginie Despentes objašnjava da pornografija "udara u mrtvi kut razuma" i slažem se s njom: uvijek je korisno ukidati mrtve kutove

Izjavili ste u intervjuima da je pornografska produkcija današnjica iznimno raznovrsna, posebice zahvaljujući internetu i da se preko te raznovrsnosti oslabljuje norma. Muška norma, heteronormativna? Kako se danas predstavlja ženski užitak? Ili manjinske prakse, kao što je homoseksualnost?
– Postoje dvije realnosti. Na kvantitativnom planu, heteroseksistička i heteroseksualna norma, koja uprizoruje mušku dominaciju, muški užitak i žudnju, je i dalje dominantna: to je tzv. "mainstream pornografija", tim raširenija što joj se pridružila i amaterska pornografija koja trenutno zauzima veliko mjesto u online ponudi. Na kvalitativnom planu, ako sa strane ostavimo brojke i postotke, dolazimo do zaključka da su spolne orijentacije i prakse predstavljene u svim svojim različitostima. Seksualnosti koje se nazivaju "alternativnima" ili "manjinskima", a koje su to sve manje, imaju svoje posebne mreže, kanale i stranice. Govorim prije svega o gej pornografiji, koja zbog uspjeha sve više liči na mainstream produkciju, no također i o lezbijskoj, biseksualnoj, transseksualnoj, transrodnoj, interseksualnoj pornografiji, što se može šire nazvati queer pornografijom.

Što se tiče seksualnih praksa, bilo da se radi o čistim praksama (sodomija, felacija) ili određenim domenama (BDSM, kink, emo) primjećujem dvije stvari: s jedne strane, radi se o banalizaciji seksualnih praksa koje se nekoć smatralo jako marginalnim i slabo prihvaćenim (bukkake, fisting), a s druge, seksualne prakse prelaze iz jedne domene u drugu: primjerice, fist-fucking se tradicionalno smatrao muškom homoseksualnom praksom, a danas ulazi u normiranu heteroseksualnu domenu što pokazuje i nova knjiga Erika Rémèsa; radi se o demokratizaciji nekoć marginalnih praksa.

Na diskurzivnom planu, evolucije i fluktuacija tih praksa i referenci iskazuje se veoma zanimljivim prijenosima seksualnih saznanja. Pornografija je jedno od područja u kojima se ti diskursi mogu promatrati, stoga se za njih zanimam kao lingvistkinja i kao aktivistica za prava LGBTQIA osoba.

Pornografski diskursi donose primjere leksičkih izboja, vezanih uz činjenicu da razvijaju specifičan i specijaliziran vokabular (kratice, kategorije, nazivi pozicija)

FEMINISTIČKA PORNOGRAFIJA PROPITUJE MUŠKU DOMINACIJU

O pornografiji se i danas još uvijek najčešće progovara kroz moralistički ton, kojeg se, među ostalim, može povezati s judeo-kršćanskim nasljeđem. Nadalje, jedna struja feminizma oduvijek je snažno osuđivala pornografiju i degradirajuću ulogu žene koju promiče.
– Istina, no moralistički ton nema samo vjersku komponentu. Može dolaziti i iz političkih pozicija. Primjerice, u Francuskoj je Komunistička stranka, zajedno s tradicionalnom desnicom, bila jedna od glavnih kočnica seksualnom oslobođenju nakon Drugog svjetskog rata. Također, u pokretu feminizma koji je jako širok i u kojem nalazimo različite, čak i antagonističke pozicije, na pornografiju se uglavnom loše gledalo, a jedna struja feminizma ju je snažno osuđivala. No u osnovi, protivljenje pornografiji koja se oslanja na izvjesnu svetost tijela vraća nas u skoro religijski pojam tijela.

No i vjera i politika su jednako odgovorne, i smatram, poput Virginie Despentes (op.a. francuska redateljica), da osuda pornografije proizlazi iz mnogo osobnijih osjećanja: pornografija nam govori nešto o nama samima i našoj ljudskosti, poručuje nam da imamo žudnje i nagone i da bi bismo preko našeg tijela mogli izgubiti kontrolu (uostalom, iluzornu) nad našim životima i nad nama samima. Virginie Despentes objašnjava da pornografija "udara u mrtvi kut razuma" i slažem se s njom: uvijek je korisno ukidati mrtve kutove, to povećava koeficijent životnog vijeka.

Foto: Musardine

U toj raznovrsnosti, ima dakle mjesta i za aktivistički, feministički, queer porno? Spominjali ste Annie Sprinke, no tu bismo mogli uključiti i filmove Brucea LaBrucea.
– Da, naravno, a queer porno (pod tim imenom podrazumijevam sve subverzivne prakse u pornografiji koje se opiru heteroseksitičkim normama) zauzima svoje mjesto, možda još ne toliko važno, no počinje dobivati na legitimitetu: govorim, primjerice, o nagradi Feminist Porn Awards u Torontu, o Porn Festu u Berlinu te o nizu drugih događaja koji su stekli status kulturnih manifestacija. Porno je zapravo kultura, kulturalna forma, drevna i temeljna, no naravno, tako ju se uglavnom ne predstavlja. No stvari se mijenjaju.

U knjizi sam više govorila o feminističkoj no o gej subverzivnoj pornografiji kakvu zastupa Bruce LaBruce. I to iz nekoliko razloga: ja sam žena, feministica, heteroseksualna, bliska sam određenim lezbijskim feminističkim krugovima i manje sam upoznata s gej kulturom. No bavila sam se nekim aspektima gej pornografije kao što je bareback porno. Naime, feministička pornografija propituje mušku dominaciju i njezina subverzivna priroda nije ista kao i u radovima Bruce LaBrucea.

Na kvantitativnom planu, heteroseksistička i heteroseksualna norma, koja uprizoruje mušku dominaciju, muški užitak i žudnju, je i dalje dominantna

NAŠE TIJELO MOŽE ISKUSITI UŽITAK BEZ SPONA BRAČNE ZAJEDNICE

Prepoznajete li danas oslobođenje diskursa o pornografiji? Je li to taj post-porno diskurs o kojem govorite? Naime, objavljene su nedavno i studije o utjecaju pornografije na seksualnost mladih.
– Da, postoji napredak, to je sigurno. Danas se lakše progovara o toj temi, pornografija je toliko dostupna da ju je danas teško zadržati unutar nekadašnjih tabua i zabrana. No druga je tema koliko je slobodniji diskurs utjecao na seksualne prakse jer su moralne ograde i dalje tu. Ipak, valja priznati da je došlo do izvjesnog omekšavanja moralnih i društvenih zabrana.

Za mene, post-porno, kao društveno-umjetnički pokret koji promiče performans tijela i koji seksualnost istražuje u umjetničkom i aktivističkim kontekstu, više svjedoči o toj slobodi no što ju zaista stvara ili dopušta: upravo zato što se diskurs o pornografiji oslobodio, smatram da post-porno može postojati ako aktivistička umjetnost.

Što se tiče utjecaja pornografije na naš odnos prema tijelu, dosadašnja istraživanja bavila su se samo površnim aspektima: depilacijom intimnog područja i veličinom penisa. Ono što nam pornografija govori o tijelu nije nužno vidljivo i ne da se nužno diskurzivno objasniti (govorim dakako o etičkoj pornografiji koja ne stigmatizira i ne ponižava, a koju promiču subverzivne struje koje sam maloprije navela): seksualna i tjelesna sloboda, imaginarna i nerealna u pornografskom izričaju, djeluje prije svega na naše fantazme i poručuje nam da imamo pravo na zadovoljstvo, da naše tijelo može iskusiti užitak bez spona bračne zajednice, čak i bez ljubavnog osjećaja, te da se prisile roda i spola mogu ukinuti. Da tijelo, drugačije rečeno, nije samo u službi moralnih i društvenih prisila, već da može proizvesti vlastiti diskurs.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Dodaj komentar


Security code
Osvježi

Vezane teme

Nema vezanih tema uz ovaj članak.


Ova stranica koristi web kolačiće. Neki od kolačića koje koristimo su neophodni za rad dijelova stranice. Ukoliko ne želite instalirati kolačiće s ovih stranica, možete nastaviti pregledavati stranice bez klikanja na "Prihvaćam kolačiće", kolačići se neće instalirati.