HRFF 2016

"U sedamdesetim godinama saznala sam da mi je otac gej. Razveo se od moje majke kad sam bila djevojčica i nisam ga često viđala pa sam postala jako znatiželjna i željela sam saznati kako živi. Tako sam i se počela zanimati za život istospolnih parova“, započinje američka fotografkinja Sage Sohier priču o nastanku knjige At Home With Themselves - Same-sex Couples in 1980s America (Sami kod kuće – Istospolni parovi u Americi osamdesetih godina).

Danas, s razmakom od kakvih tridesetak godina, njezine fotografije čine dragocjen dokument epohe koju je obilježila borba za ljudska prava LGBT manjine, no i histerija oko AIDS-a. Ono što je bilo dio osobne obiteljske povijesti, za Sohier je postao i profesionalni izazov. "Počela sam fotografirati u kolovozu 1986. u Provincetownu. Odlazila sam na tea dance zabave,  pristupala parovima i objasnila im čime se želim baviti. Odmah se javilo mnogo zainteresiranih pa sam prvog tjedna uspjela aparatom zabilježiti čak šest parova.“ 

Knjiga Sage Sohier ne funkcionira samo kao vizualni podsjetnik na doba osamdesetih, već i kao zbir svjedočanstava

Projekt je ubrzo rastao te postao nacionalan. "Zatim sam počela fotografirati njihove prijatelje, prijatelje njihovih prijatelja, a kamo god sam putovala, dala bih oglas u lokalnim gej novinama. Odlazila sam u gej barove, na Povorke ponosa te sam bila dio i velike povorke u Washingtonu. Danas vidim da je to bilo prevratničko doba, sve više gej i lezbijskih parova htjelo je da ih se vidi, željeli su da se njihov odnos prizna i valorizira.“ 

Sohier je većinu parova koje je susrela i koji su pristali na fotografiranje i intervjuirala. Stoga  njezina knjiga ne funkcionira samo kao vizualni podsjetnik na doba osamdesetih, već i kao zbir svjedočanstava. A upravo se iz tih svjedočanstava jasno vidi da ne postoji jedna matrica istospolnih odnosa (činjenica je to na koju i danas valja podsjećati). No unatoč svim tim jedinstvenim pričama, moguće je pronaći neke zajedničke točke. Prije svega, u većini svjedočanstava parovi spominju da su najviše problema iskusili upravo u najužem krugu obitelji gdje su se morali boriti za prihvaćanje koje je negdje išlo sporo, a negdje do njega nije ni došlo. 

"U ormaru" i nakon četrdeset godina veze 

Tako Bob (64) i Stewart (59) tvrde kako je moguće da su i nakon četrdeset godina veze u i dalje "u ormaru“. Zbog niza razloga, ni jedan ni drugi nisu nikad otvoreno obiteljima rekli da su gej, iako tvrde da su im obitelji vjerojatno senilne ako nisu sami shvatili dotad. Bob je izjavio da bi htio jednom, prije smrti, jasno reći da jest, da je oduvijek bio i da će uvijek biti gej, no kako njegov partner Stewart ne dijeli taj stav, vjerojatno to nikad neće napraviti.

Herb (38) i Dana(29) upoznali su se na cruising plaži. Herb je u doba intervjua i dalje bio oženjen, a Dana je poručio kako je veoma brzo shvatio da ga na zanimaju kratkotrajni susreti te da je upravo u Herbu pronašao osobu s kojom bi se mogao skrasiti.


Foto: © Sage Sohier 2014

Linda (42) i Nancy (32) upoznale su u policiji gdje su obje radile, a na fotografiji čiste oružje (semiotičari bi upravo tu fotografiju dviju žena koje čiste pištolj i puške mogli nazvati "konfirmacijom stereotipa“, nastalu s ciljem da ih olabavi). Nancy je na poslu morala potpisati izjavu da ne pati od srčanih bolesti, da nema visoki krvni tlak te da nije homoseksualka (upravo tim riječima i tim redoslijedom). Kad su u postaji saznali da je lezbijka, nisu joj u početku dali da radi s drugim ženama.  No šerif joj je jednom poručio da zna, a s vremenom su saznali i ostali kolege te je u doba intervjua situacija na poslu bila bitno mirnija, zaključuje Nancy. 

Roditeljstvo nije novost u istospolnim zajednicama

Glavne teme vezane uz istospolne partnere danas su pravo na posvajanje djece, medicinski potpomognutu oplodnju te surogat-majčinstvo. No davno prije no što su ta pitanja došla na dnevni red, itekako su postojale obiteljske zajednice s istospolnim roditeljima. To pokazuje i slučaj Sue (35) i Shelley (42) koje su se upoznale na lezbijskoj grupi podrške. Sue otvoreno priznaje da je tamo došla upoznati nekoga, dok je Shelley zaista došla na grupnu terapiju.

Današnji uspjeh gej brakova ne bi bio moguć bez napora svih ovih ljudi koji su na tom cilju radili

Naime, Shelley je imala petoro djece i unatoč sretnoj vezi sa Sue, imala je mnogo problema s mužem koji je sinovima stalno ponavljao da je majka "postala lezbijka jer mrzi muškarce". No i Shelley kaže da je novonastala  situacija bila daleko od jednostavne. Bilo je u početku problema s novcem budući da je odjednom valjalo izdržavati petoro djece, a i sama djeca su polako počela shvaćati da im odrastanje više neće biti isto kao prije.

Dugoročni odnosi i stereotipi o promiskuitetu  

"Započela sam s ovim projektom 1986. u vrijeme epidemije AIDS-a. Naveo me da počnem razmišljati o naravi gej i lezbijskih odnosa,  točnije o dugoročnim i stalnim odnosima u LGBT zajednici što je upravo suprotno od promiskuiteta koji se u to doba stalno stavljao u prvi plan u medijima.“, tvrdi Sage Sohier u predgovoru svoje knjige . "Moj cilj bio je napraviti fotografije koje bi izazivale tadašnje stavove ljudi i koje su ih mogle dodirnuti, na vizualnom i na psihološkom planu. Tijekom osamdesetih, mnogi istospolni parovi bili su diskretni ili su živjeli jako skriveno. Bilo je to vrijeme kad su mnogi muškarci umirali od AIDS-a, prije no što su na tržište došli kokteli lijekova.“

Bob je izjavio da bi htio jednom, prije smrti, jasno reći da jest, da je oduvijek bio i da će uvijek biti gej, no kako njegov partner Stewart ne dijeli taj stav, vjerojatno nikad neće

Na pitanje kako danas, s odmakom od skoro trideset godina, gleda na ove fotografije, Sohier odgovara: "Danas kad gledam ove fotografije, jasno mi je da je tim parovima trebalo mnogo hrabrosti da stanu pred objektiv osamdesetih godina. Na nekima se vidi oklijevanje, a na nekima sirova nježnost. Ljudi iz generacije mog oca odrasli su u uvjerenju da biti gej nije prihvatljivo. To se u mojoj generaciji počelo mijenjati i zahvalna sam što sam bila svjedokinjom te promjene. Divno je danas vidjeti napredak u građanskim pravima za istospolne parove koji sada imaju pravo na brak. No važno je i priznati da su ti odnosi oduvijek postojali te da su, u mnogim slučajevima, bili i jako uspješn, iako su živjeli na margini. Današnji uspjeh gej brakova ne bi bio moguć bez napora svih ovih ljudi koji su na tom cilju radili. Njihovi odnosi, kao i odvažnost da se javno pokažu, nikad se ne smiju zaboraviti.“

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Dodaj komentar


Security code
Osvježi

Ova stranica koristi web kolačiće. Neki od kolačića koje koristimo su neophodni za rad dijelova stranice. Ukoliko ne želite instalirati kolačiće s ovih stranica, možete nastaviti pregledavati stranice bez klikanja na "Prihvaćam kolačiće", kolačići se neće instalirati.