HRFF 2016

Posljednjih godinu dana iz Rusije stižu uglavnom alarmantne vijesti o sve većoj ugroženosti LGBT manjine, posebice nakon uvođenja zakona o zabrani "gej propagande". A prema posljednjem izvješću organizacije Human Rights Watch, u progonu LGBT osoba implicitno sudjeluju i vlasti koje ne progone počinitelje, iako Rusija ima zakone protiv zločina iz mržnje.

Stoga se nova studija muzikologa Stephena R. Amica o ruskoj pop-glazbi i postsovjetskoj homoseksualnosti čini zanimljivim doprinosom raspravi o stanju LGBT prava u suvremenoj Rusiji. Studija, naslovljena "Roll Over, Tchaikovsky! Russian Popular Music and Post-Soviet Homosexuality" analizira rusku pop-glazbu i estradnu scenu i mjesto koje gej muškarci i gej identiteti (subliminalno) zauzimaju u pop-kulturi današnje Rusije.

Komunizam nije donio bitne pomake

Zna se da u Rusiji danas vjera i vjerske institucije igraju veliku društvenu ulogu, posebice nakon službeno ateističkog perioda komunizma. I upravo se crkvene autoritete redovito proziva zbog manjka ikakve tolerancije spram LGBT osoba. No upozorava autor, doba komunizma nije iza proklamirane jednakosti svih u društvu, napravilo bitne pomake. Homoseksualnost je nanovo kriminalizirana 1933., a u doba Drugog svjetskog rata homoseksualnost se često povezivala s fašizmom. Nadalje, homoseksualce se u doba staljinizma redovito prozivalo zbog nemogućnosti prokreacije što je značilo da su naciju lišavali nužno potrebne radne snage.

U postsovjetskoj Rusiji održalo se to vjerovanje da je homoseksualnost, na neki način, "zapadnjački uvoz", povezan s liberalnim kapitalizmom. Autor je, nakon razgovora s tamošnjom gej zajednicom, zaključio da mnogi smatraju da se na Zapadu i danas spolni identitet previše politizira, pa čak i kroz pop-scenu.

Prva gej pjesma moderne Rusije

Stoga su pojave gej identiteta bitno diskretnije i implicitnije u suvremenoj ruskoj glazbi. Primjerice, mnogi smatraju da je pjesma "Plavi mjesec" Borisa Moisejeva prva gej pjesma moderne Rusije.

U tekstu pjesme priča se o braći od kojih je jedan odustao od ljubavi prema ženama da bi sâm bio u prirodi, među oblacima. Duga je lista izvođača, smatra Amico, koji se poigravaju s rodnim stereotipima i čiji rad ima homoerotske teme, Dima Bilan, Mitja Fomin, Andrej Danilko, Sergej Lazarev,...

U mainstream zabavi, kao što je mjuzikl "Ples vampira" koji je postavljen s velikim uspjehom u Sankt Peterburgu, lik Herberta pokazan je kao stereotipni, feminizirani gej muškarac što graniči s groteskom. Također, taj lik ne uspijeva ostvariti vezu s Alfredom, a njegovi su pokušaji udvaranja uglavnom iskorišteni kao komični elementi u mjuziklu. Autor taj isječak promatra prije svega kao upozorenje publici o opasnostima istospolnih naklonosti.

Jednako tako, u knjizi se toliko ne referira na samo djelo Čajkovskog, već na njegov prikaz kao (fizički) slabašnog lika koji je čitav život pokušavao ne podleći svojim spolnim nagonima. Amico u glazbi naime vidi snažni afektivni i fizički potencijal, i upravo u pop-glazbi prepoznaje mogućnost da se, na simboličkoj razini, homoseksualnost riješi povijesno naslijeđenih asocijacija na patološko i slabašno.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Dodaj komentar


Security code
Osvježi

Ova stranica koristi web kolačiće. Neki od kolačića koje koristimo su neophodni za rad dijelova stranice. Ukoliko ne želite instalirati kolačiće s ovih stranica, možete nastaviti pregledavati stranice bez klikanja na "Prihvaćam kolačiće", kolačići se neće instalirati.