HRFF 2016

Dobro je poznato da je negdje od 17. stoljeća Europa počela stvarati jasne vlastite ideje o tzv. "egzotičnim kulturama", kao i to da je Edward Said 1978. potrebu Europljana da upišu drugi i drugačiji identitet i stvore zasebni imaginarij za područja koja se nalaze istočno od njihovih granica opisao u svojoj studiji "Orijentalizam".

Preko tog je pojma Said, američki teoretičar palestinskoga podrijetla, sažeo zapadnjačke predrasude o istočnjačkim kulturama (koje su, među ostalim, imale za cilj pokazati dinamičnost i razvijenost Zapada naspram statičnog, no nužno "pitoresknog" Istoka).

Povjesničar Joseph Allen Boone u svojoj se novoj knjizi The Homoerotics of Orientalism bavi kulturalnim razmjenama između Istoka i Zapada upravo na primjeru prikaza homoseksualnosti. U svojoj knjizi identificira homoerotiku u islamskoj tradiciji i orijentalizmu 19. stoljeća.

Rituali udvaranja na perzijskim minijaturama

Iako se u europskim i zapadnjačkim prikazima života na Bliskom istoku mogla detektirati izvjesna homoerotika, Boone svojim radom pokazuje da je homoerotskih motiva bilo i u samoj orijentalnoj tradiciji.

Posebice se bavi vizualnim prikazima iz Perzije i Osmanskog carstva, minijaturama s homoerotskom tematikom (slike muškaraca i njihovih partnera u vrtovima i hamamima). Iz današnje perspektive, ti arhivski materijali ne samo da upotpunjuju saznanja o umjetnosti Orijenta, već i denuniciraju aktualne pozicije islamskih vođa koji tvrde da homoseksualnosti nije bilo u islamskom svijetu.

"Le charmeur de serpents", Jean-Léon Gérôme (1870.)

Primjerice, na perzijskim se minijaturama jasno prepoznaju prikazi spolnih odnosa između muškaraca kao i rituali udvaranja. U nešto modernijim prikazima, tema homoseksualnosti ima eksplicitniji politički naboj (primjerice, slika na kojoj šeik sodomizira Ujaka Sama), a pronađene su čak i homoerotske fotografije u skrovištima talibana.

Homoerotski motivi u umjetnosti Orijenta

Za razliku od Edwarda Saida, Boone se manje bavi kolonijalnim diskursom kojim je Zapad opisivao (pa i idealizirao) život na Bliskom istoku ili političkom agendom, već nastoji pronaći lajt motive koji upućuju na homoseksualnost u književnosti i likovnoj umjetnosti. Tako je identificirao sljedeće motive koji se ponavljaju: lijepi mladić, virilni odrasli muškarac, feminizirani paša i eunuh.

U knjizi se bavi velikim geografskim područjem. Među ostalim, spominju se iskustva u sjevernoj Africi o kojima je pisao francuski književnik André Gide, a Boone se bavi i opusima autora kao što su zoolog Carl Klunzinger (Egipat) te pisac Jacob de Haan (Palestina).

"Brijač sa Sueza", Léon Bonnat (1876.)

Homoerotski motivi umjetnosti Orijenta relativna su novost zapadnoj publici, no zato je u tradiciji orijentalizma 19. stoljeća (koju su stvarali zapadni umjetnici boraveći u zemljama Orijenta) homoseksualnost bila redovito prisutna. Kao uspjeliji primjer redovito se spominje slika francuskoga slikara Léona Bonnata "Brijač sa Sueza", nastala 1876. Slika na kojoj jedan mladić brije drugog prikaz je rijetko viđene senzualnosti među muškarcima, u kojoj nema ničeg eksplicitnog, već se u dodiru tijela, pozi i "zanesenosti" modela naznačuje homoerotska nota.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Dodaj komentar


Security code
Osvježi

Ova stranica koristi web kolačiće. Neki od kolačića koje koristimo su neophodni za rad dijelova stranice. Ukoliko ne želite instalirati kolačiće s ovih stranica, možete nastaviti pregledavati stranice bez klikanja na "Prihvaćam kolačiće", kolačići se neće instalirati.