Women of power (Žene od moći) serija je od 29 portreta i intervjua poljske fotografkinje Katarzyne Majak s današnjim poljskim vješticama, iscjeliteljicama, vizionarkama i duhovnim voditeljicama.

Ove žene prakticiraju široki spektar spiritualnosti. Među njima je nekoliko iscjeliteljica (takozvane šaptačice koje miješaju religiju s prvotnim praznovjerjima da izliječe i uklone uroke koristeći molitve, a čija je tradicija preživjela na Bjeloruskoj granici.

Neke su imale bake koje "vide" ili su liječile biljem, pa sad pokušavaju oživjeti ono što bi inače izumrlo kao tradicija. Ostale kažu da je njihovo pradavno duhovno znanje preživjelo u njihovoj podsvijesti, no da ne preostaje ništa drugo već putovati na druga mjesta – u Sjevernu Ameriku, Peru, ili na Novi Zeland – da bi učile, vratile se i ugradile to znanje u lokalne tradicije poput starih slavenskih svečanosti i demonologije. Predstavljene su i žene koje su Budisti, Maori, Asatri, Druidi...

Katarzyna Majak portertirala je te žene u trenutku ponovnog rođenja njihove "moći".

Žene su tražile nešto više od katoličanstva

Poljska je katolička zemlja, s više od 90 posto katoličkog stanovništva. Kad je prihvaćeno prije mnogo stoljeća, katoličanstvo je izbrisalo sve tragove paganstva, vještica i šamanstva. Za neke, naročito žene, ostala je čežnja za nečim višim.

Katarzyna Majak je zbog osobnog osjećaja praznine i potrebe za novim znanjima krenula u potragu za ženama koje se poistovjećuju s duhovnošću svojih predaka, bilo s Majkom Božicom, bilo s nekim drugim paganskim vjerovanjima. Njezino fascinantno putovanje od žene do žene (najmlađa ima manje od 30, a najstarija više od 80 godina) vodilo ju je po čitavoj zemlji gdje bi uočila žensku mudrost i mnogostrukost vjerovanja u religijski monolitnoj Poljskoj.

Odrastajući u katoličkoj Poljskoj, Katarzyna Majak, prema vlastitim riječima, nije poznavala nijedan drugi oblik duhovnosti. Moć Katoličke crkve u Poljskoj oduvijek je bila golema, reći će. Tek kasnije u životu, kad je počela putovati i upoznavati različite ljude, spoznala je koliko je ograničena njezina ideja duhovnosti.

Kao odgovor na njezine nove spoznaje, Majak je započela seriju portreta i intervjua sa današnjim poljskim vješticama, iscjeliteljicama i vizionarkama, te sa ostalim ženama koje prakticiraju drukčije tipove duhovnosti, pod nazivom Women of power.

Strah zbog "nenormalnosti"

Nije bilo lako pronaći žene voljne sudjelovati u projektu, jer su se žene bojale "autati", naročito u zemlji u kojoj je njihovo djelovanje bilo "daleko od normalnog".

Majak kaže da je i sama imala mnogo zabluda oko toga što te žene predstavljaju. Nešto ju je vuklo u to carstvo vještica, iako su one za nju i dalje bile zastrašujući likovi stvoreni prema deformiranoj slici iz bajki i filmova. Ali onog trenutka kad se žena imenom Maria Ela, iscjeliteljica, vizionarka i ugledna vještica pristala fotografirati, projekt je krenuo.

Ukupno 29 žena fotografirala je Majak, simboličan broj jer je toliko dana u mjesečevom kalendaru. Rezultat je bio, za Poljsku, iznenađujući spektar duhovnih staza za koje mnogi nisu nikada čuli, niti znali da postoje.

Svi portreti su fotografirani na sivoj podlozi jer Majak je osjećala da je važno naglasiti same žene, a ne odvući pažnju na druge detalje na fotografiji.
Rad je nazvala "Simbolično portretiranje" fotografiramo s manjom dubinom polja kako bi zadržala oštrinu oka; svaka žena je zamoljena da odjene jednostavnu odjeću u kojoj se osjeća dobro i koja je na neki način definira. Majak kaže da su neke žene odabrale svečanu odjeću, a neke nešto casual. Žene su same odabrale svoj predmet moći i predmet koji je njima važan, s kojim su se fotografirale.

Kad je Majak počela raditi na projektu, osjećala je intuitivno da ženama društvo nije ponudilo nijedan tip duhovnosti koji bi pružio dublji smisao života. Kako je objasnila, rad na ovom projektu joj je dao mnogo hrabrosti i mnogo širi pogled na pitanje što zapravo znači biti žena.

"Vidjela sam u sebi, ali i na drugim ženama što nam nedostaje. Biti vještica znači biti žena znanja. Svaka žena ima mogućnost ulaska u taj dio sebe, ukoliko to sebi dopusti. Žene koje sam fotografirala i intervjuirala za knjigu svjesnije su potencijala tog djela sebe i odlučile su ga njegovati. Stojte iza onoga što jeste. To je i moja težnja. Na neki način, osjećam se sretna jer sam dala ženama glas", pojasnila je Majak na fotoblogu Slate.