HRFF 2016

Image

Postavlja se pitanje je li legitimno da neka organizacija koju financiraju svi građani može donositi odredbe što su u suprotnosti sa zakonskim odredbama države, a koje ugrožavaju dostojanstvo nekih od tih građana.

Čak i da se Crkva u potpunosti financira donacijama vjernika, bi li smjela donositi odredbe koje se protive duhu zakona?

Mnogo se duhova uzburkalo kada je papa Benedikt XVI. Pokrenuo inicijativu kojom će se gej muškarcima zabraniti obavljanje svećeničke službe, te primanje u sjemeništa. Mnogo se pričalo o posljedicama koje će ta odluka imati za samu Crkvu. Mnogi gej katolici, kao i liberalniji Crkveni krugovi, isticali su čak kako se to protivi Katoličkom katekizmu. Naime, u njemu je jasno rečeno:

2358. Nezanemariv broj muškaraca i žena pokazuju duboke homoseksualne težnje. Ne biraju oni svoje homoseksualno stanje. Zato ih treba prihvaćati s poštovanjem, suosjećnjem i obazrivošću. Izbjegavat će se prema njima svaki znak nepravedne diskriminacije.

Daljnju analizu svakako prepuštam teolozima. Štoviše, nije mi namjera analizirati odnose i interna pravila koja Crkva ima pravo postavljati kao neovisna institucija.

No, s aspekta građanina laika moram priznati da imam neke druge nedoumice. Budući da je Hrvatska potpisala Međunarodni ugovor s Vatikanom, svi naši građani - porezni obveznici neposredno financiraju rad Katoličke crkve. Plaćamo abnormalne iznose kao novčanu naknadu za Crkvenu imovinu. Godišnje plaćamo iznos koji odgovara dvjema prosječnim bruto plaÄćma pomnoženim s brojem župa u Hrvatskoj. To godišnje iznosi oko 190 milijuna kuna. Plaćamo izgradnju i uzdržavanje crkava i pastoralnih središta, kao i karitativnu djelatnost. MORH i MUP brinu za materijalno uzdržavanje osoblja Vojnog ordinarijata. O financiranju vjeronauka u školama, udžbenicima i radu katoličkih fakulteta da i ne govorimo.

Postavlja se pitanje je li legitimno da neka organizacija koju financiraju svi građani može donositi odredbe što su u suprotnosti sa zakonskim odredbama države, a koje ugrožava dostojanstvo nekih od tih građana. čak i da se Crkva u potpunosti financira donacijama vjernika, bi li smjela donositi odredbe koje se protive duhu zakona? Istina, jedan od najvećih izazova demokracije jest pronalaženje jasne granice između prava na drukčije mišljenje i govora mržnje, kao i određivanje granice nakon koje "interna pravila" postaju diskriminacija i posredni poziv na javni linč.

S jedne strane, moglo bi se reći da je ovdje riječ o diskriminaciji na osnovi seksualnog usmjerenja. No, tada bi se moglo reći da je i zabrana ženama da budu svećenice diskriminacija na temelju spola. To je dakako istina, no koliko bi danas imalo smisla reagirati protiv te tisućljetne tradicije?

Stoga bi se za promjenu stava Crkve, prihvaćanje različitosti i znanstvenih činjenica danas trebali izboriti upravo sami katolički vjernici. Neki su već inicirali promjene. Engleska anglikanska crkva izglasala je mogućnost da žene budu biskupi, pa neće trebati dugo čekati na inicijativu da se u Katoličkoj crkvi žene mogu, za početak, zaređivati. Također, nedavno su australski svećenici u pismu Vatikanu zatražili da se razmotri celibat i to dobro argumentirali istaknuvši: "To je stvar crkvene discipline, a ne božanskog zakona. Želimo da celibat bude stvar izbora".

Budući da se takve inicijative čine zdravorazumskima i doista je teško naći kvalitetan protuargument, konzervativna struja u Crkvi plaši svoju pastvu vizijom budućnosti u kojoj je papa žena, crnkinja i lezbijka koja za biskupa ustoličuje razvedenog muškarca s izvanbračnom djecom, koji potom blagoslivlja muški gej par.

U ovom slučaju javno bi trebali istupiti gej katolici, tj. oni homoseksualci koji žestoko napadaju gej ateiste i liberale kada kritiziraju Crkvu, dok šute u slučajevima kada Crkva proglašava homoseksualnost bolešću i perverzijom. A takvih ima jako mnogo (vjerujte mi). Neka se oni izbore za bolje uvjete u svojoj religijskoj organizaciji.

A pitali su me hoće li Iskorak reagirati na sve to. Smatram da zasada za time nema potrebe. No, postoji jedan drugi problem. Naime, pred biskupom O’Brienom i njegovim suradnicima diljem katoličkog svijeta niknut će ozbiljan problem kako testirati, da ne kažem "utvrditi" je li tko gej ili nije. Sigurno im neće biti dosadno, budući da sama ta ideja zvuči nevjerojatno. Zapravo, podsjeća na uvod u vrući gej porno-film. Mi, kao i gej aktivisti u drugim državama, pratit ćemo to njihovo "utvrđivanje" i reagirati samo u slučajevima kada bi se Crkva koristila pseudomedicinskim metodama pri čemu se homoseksualnost tretira patološki.

Veoma je smiješna izjava nadbiskupa Edwina O’Briena, koji je imenovan nadglednikom vatikanskog posjeta u SAD-u, kako ima malo zaređenih svećenika s homoseksualnim sklonostima koji su uspjeli ostati u celibatu. Hmmm... Ako je suditi prema konkretnim prijavljenim slučajevima, posebice u SAD-u, moglo bi se reći da svećenici općenito ne uspijevaju ostati u celibatu. Izdvajanje homoseksualnih svećenika u tom je smislu veoma tendenciozno. Štoviše, time se želi poručiti kako je svemu usprkos ipak lako detektirati gej svećenike, jer će kad-tad podlegnuti svojim zlim porivima i početi zavoditi dječačiće iza oltara. A u Hrvatskoj je poznat slučaj pedofilije kada je velečasni čuček uznemirivao tridesetak maloljetnih djevojčica. Kasnije je, gle čuda, presuda poništena.

Ako dakle znamo da se nečija homoseksualnost može utvrditi (ovaj put bez navodnika) isključivo ako vam osoba to sama potvrdi, postavlja se pitanje čemu uopće ta inicijativa.

Papa Benedikt XVI. time zapravo daje veoma jasnu poruku tzv. liberalnoj struji unutar Crkve - No pasaran! Drugim riječima, zaboravite na zaređivanje žena, ukidanje celibata, prihvaćanje kondoma i sl. Zna se tko je ovdje gazda i ostat ćemo vraški konzervativni! S druge strane, jasno je da se Crkva mora poslužiti i ponekim marketinškim trikom kako bi se obranila od osipanja vjernika i razočaranja ljudi zbog pedofilskih skandala. Primjerice, u SAD-u je do danas podignuto oko 11.500 tužbi protiv svećenik, a Crkva je već isplaćivala milijunske odštete. Bivši papa smijenio je austrijskog biskupa Kurta Krenna koji je usred afere u St. Pöltenu rekao da su sjemeništarci samo izmjenjivali božićne poljupce. Žalosno je to što će se stigma, predrasude i diskriminacija samo dodatno produbiti, što će se opet sve obiti preko leđa žrtava uličnog i obiteljskog nasilja - jer ne zaboravite nasilnici svoju "teorijsku pozadinu" imaju upravo u religijskom fanatizmu.

 

Dodaj komentar


Security code
Osvježi

Vezane teme

Nema vezanih tema uz ovaj članak.


Ova stranica koristi web kolačiće. Neki od kolačića koje koristimo su neophodni za rad dijelova stranice. Ukoliko ne želite instalirati kolačiće s ovih stranica, možete nastaviti pregledavati stranice bez klikanja na "Prihvaćam kolačiće", kolačići se neće instalirati.