HRFF 2016

Image

Vjerojatno je bilo samo pitanje vremena kad će u medijima napokon osvanuti fotografije velikog šarmera Pjera Žardina s prvog zagrebačkog Gay pridea.

Na tim sličicama lijepo se vidi kako taj fini gospodin u visoko podignutim rukama drži transparent s natpisom "Ne pravima homića". Donedavna sam se pitala ima li smisla prokazivati i burno reagirati na baš svaki homofobni istup neke javne ličnosti, a onda su se odgovori pojavili sami.

Pojavom takozvane demokracije na ovim prostorima u posljednjih petnćstak godina svjedočili smo i nebrojenim primjerima njezine zlouporabe. Naime čini se kako su brojni političari i ine javne osobe zaboravili ili možda nikad nisu ni shvaćali da sloboda govora koja se podrazumijeva u svakom demokratskom društvu sa sobom nosi i nemalo breme odgovornosti. Drugim riječima, pričajte što god želite ali budite spremni i na posljedice za izrečeno.

Prije nekoliko godina su hip-hoperi Somma dollara na svim svojim nosačima zvuka otisnuli naljepnicu s porukom "Reci NE gay paradi", a na prvom zagrebačkom Prideu otvoreno su pokazivali podršku stanovitoj sestri Ruth i LGBT udruge su ih javno prozvale. Nedavno se slično dogodilo i Jacquesu Houdeku zbog izjava poput one da "istospolni brakovi vode u Sodomu i Gomoru", a odmah zatim je na tapetu došao i Niko Rebić koji je na sjednici Saborskog odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina rekao da je "glavna poruka Biblije o ovoj temi Sodoma i Gomora. Nije li AIDS jedan od znakova što se takvim (istospolnim) zajednicama događa?".

O hadezeovki čikeš i njezinoj sad već globalno poznatoj izjavi da je cijeli svemir heteroseksualan te da se "po zakonima fizike jednaki naboji uvijek odbijaju, a različiti privlače", te da bi se, "kad bi se jednaki počeli privlačiti sve urušilo i nestalo" više-manje je već sve rečeno, a ona će, nadam se, time ostati obilježena i dugo nakon završetka mandata. Isto vrijedi i za njezine stranačke kolege/ice koji u žaru borbe za očuvanjem ozbiljno narušenih hrvatskih tradicionalnih i moralnih vrijednosti ne prezaju pred jednako glupim izjavama.

Smiju li si političari uopće dopustiti takvu argumentaciju, prosudite same. Legende kažu da su drevne civilizacije birale svoje vođe temeljem njihove mudrosti, životnog iskustva, znanja i pameti. Nisam sigurna kad su se ti kriteriji promijenili.

Kao što rekoh ranije, nisam bila sigurna jesu li reakcije aktivističkih udruga na homofobiju možda malo pretjerane i je li se potrebno buniti baš na svaku interpunkciju s takvim predznakom te neće li se time postići kontrćfekt?

No zamislite s druge strane da se u današnje vrijeme na ulicama pojavi tip s transparentom na kojem bi pisalo "Ne pravima žena", "Ne miješanim brakovima" ili općenito s porukom koja poziva na zakidanje ljudskih prava građana čija je krivnja jedino u tome što su različiti? Prije pedesetak godina takve su stvari možda bile i normalne, jer tad žene u mnogim dijelovima svijeta nisu imale ni pravo glasa, a u Americi su crnci morali sjediti u stražnjem dijelu autobusa i općenito su bili lišeni elementarnih ljudskih prava samo zato jer je boja njihove kože drugačija. Temeljem iste izopačene logike, moglo ih se slobodno i ubijati bez ikakvog straha od kazne. Nekako u isto vrijeme homoseksualnost se smatrala teškim psihičkim poremećajem i bila je liječena elektrošokovima te zatvaranjima u umobolnice, a u brojnim zemljama kažnjavala se smrću. Nažalost, u nekim dijelovima svijeta je još i danas tako.

Takvo se ponašanje danas, u zemljama koje teže kakvoj-takvoj civiliziranosti, pripisuje građanima drugog reda i naziva primitivizmom najgore vrste te je kao takvo neprihvatljivo jer u samoj svojoj biti promiče stav o prirodnoj superiornosti jednih nad drugima, stečenoj (u nedostatku bolje riječi) ničim drugim doli samim rođenjem i/ili biološkim faktorima – primjerice muškaraca nad ženama, bijelcima nad crncima, heteroseksualaca nad homoseksualcima, pripadnicima jedne nad pripadnicima druge vjere/nacije itd. Iluzije o takvim nadmoćnostima ispisale su desetke tisuća stranica krvave povijesti, pa ipak je mnogima pred tim i takvim činjenicama jednostavnije zatvoriti oči i nastaviti po starom. Jer netko na ovom svijetu mora biti jači.

Upravo zato homofobija treba biti svrstana rame uz rame s rasizmom, seksizmom, ksenofobijom i svim ostalim opasnim izmima i fobijama koje rađaju mržnju i pozivaju na nasilje. Šutjeti na takve pojave bilo bi isto kao i pomiriti se sa širenjem predrasuda zbog kojih i dan danas moramo slušati biblijske prispodobe o Sodomi i Gomori, pozive na segregaciju i linč te izjave o "traženjima posebnih prava i privilegija". Bez obzira što homofobija kao i sve spomenute pojave vuče korijene ni iz čega drugog nego iz pukog neznanja, valja je svrstati u neprihvatljivo ponašanje zbog kojeg bi se svi koji je promiču (posebno oni koji su na to još i ponosni) trebali stidjeti.
Tako sam ja riješila svoju dilemu s početka.

 

Dodaj komentar


Security code
Osvježi

Vezane teme

Nema vezanih tema uz ovaj članak.


Ova stranica koristi web kolačiće. Neki od kolačića koje koristimo su neophodni za rad dijelova stranice. Ukoliko ne želite instalirati kolačiće s ovih stranica, možete nastaviti pregledavati stranice bez klikanja na "Prihvaćam kolačiće", kolačići se neće instalirati.