Boje su oduvijek igrale važnu ulogu u povijesti LGBT zajednice, kao simbol ponosa. Zelena je, primjerice, u viktorijanskoj Engleskoj, bila sinonim za homoseksualnost. Ljubičasta (ili, preciznije, boja lavande) je među lezbijkama i homoseksualcima postala popularna uz "Purple Power". Naravno, tu su i ružičasti te crni trokuti. Ružičasti su trokut morali nositi homoseksualci u nacističkim koncentracijskim logorima, a crni lezbijke i svi ostali koje se smatralo "asocijalnima".

Simboli ružičastog i crnog trokuta ponovo su oživjeli u našoj zajednici ranih osamdesetih, označavajući snagu našeg duha i volju za opiranjem represiji. Postupnim prihvaćanjem naših prava, oni postupno bivaju zamijenjeni simbolima slavlja. Najšareniji od naših simbola definitivno je zastava duginih boja ("Rainbow flag") – crvena, narančasta, žuta, zelena, plava i ljubičasta simboliziraju različitost naših zajednica.

Prvu zastavu duginih boja dizajnirao je 1978. Gilbert Baker, umjetnik iz San Francisca. To je bio odgovor na zahtjeve aktivista koji su željeli da zajednica ima simbol. Baker je nadahnuće pronašao u "Flag of the Race", zastavi s pet pruga, i dizajnirao zastavu s osam: ružičastom, crvenom, narančastom, žutom, zelenom, plavom, indigo i ljubičastom. Te su boje redom simbolizirale sljedeće: seksualnost, život, iscjeljenje, sunce, prirodu, umjetnost, sklad i duh.

Kad je Baker želio pokrenuti masovnu proizvodnju zastava, saznao je da ne može nabaviti "toploružičastu". Zastava je potom reducirana na sedam pruga.

U studenome 1978. je LGBT zajednicu San Francisca šokiralo ubojstvo Harveya Milka, prvog člana gradskog vijeća koji je otvoreno priznao svoju homoseksualnost. Nakon te tragedije željeli su pokazati snagu i solidarnost LGBT zajednice i Upravni odbor Gay Pridea odlučio je koristiti Bakerovu zastavu. Pruga indigo boje bila je uklonjena tako da se boje mogu ravnomjerno rasporediti po povorci – tri boje na jednoj i tri na drugoj strani. Ubrzo nakon toga šest boja objedinjeno je u varijanti sa šest pruga kakvu poznajemo danas i koja je postala međunarodno priznati simbol ponosa i različitosti naših zajednica.



Ona je:

Simbol ponosa
Odnosno, ponosa lezbijki, homoseksualaca, biseksualaca i transrodnih osoba. Ne samo da smo ponosni što smo opstali, već i napredovali u svijetu koji je prema nama često bio neprijateljski raspoložen. Ponosni smo jer smo to što jesmo i borimo se za ono u što vjerujemo.

Simbol nade
Osim simbola ponosa, zastava duginih boja je i simbol nade. U borbi za jednaka prava postignut je ogroman napredak. Korak po korak lezbijke, homoseksualci, biseksualci i transrodne osobe bivaju priznati kao ravnopravni članovi društva u brojnim dijelovima svijeta. Naši protivnici postaju frustrirani jer njihova mržnja ne može pobijediti našu ljubav. Situacija nije savršena, ali otišli smo daleko, a duga predstavlja našu nadu u još bolju budućnost.

Simbol različitosti
Naposljetku, duga je simbol različitosti. Iako brojni stereotipi potiču predrasude da su sve lezbijke i homoseksualci "jednaki", stvarnost je drugačija. Naša je zajednica iznimno raznovrsna i nju sačinjavaju ljudi svih rasa, iz svih jezičnih područja, oni sa i bez tjelesnih mana, svih vjera i baš zato kao da cvjeta. Ponekad je ona podijeljena na lezbijke i homoseksualce, na one koje se žele integrirati i one koji posve odbijaju bilo kakvu vezu s mainstreamom. Različitost donosi velike izazove ali i obogaćuje. Na svijetu ima onoliko stavova koliko ima i ljudi. Ne postoji lezbijski, homoseksualni, biseksualni ili transrodni "stil života", postoje samo lezbijke, homoseksualci, biseksualci i transrodne osobe. Milijuni ljudi od kojih je svatko jedinstven. U tome je naša snaga.

Zašto bi nam išta od toga trebalo biti važno?
– Jer nam vlast ne dopušta da stupimo u brak s kim želimo;
– Jer ljudi još uvijek gube poslove, prilike za napredovanje ili im se uskraćuje pravo na stambeni prostor zbog njihove seksualne orijentacije;
– Jer su tinejdžeri s istospolnim sklonostima daleko skloniji samoubojstvu od ostalih njihovih vršnjaka;
– Jer su lezbijke, homoseksualci, biseksualci i transrodne osobe još uvijek žrtve napada i ubojstava samo zato jer su drugačiji;
– Jer nam je još uvijek nelagodno šetati ulicom držeći se za ruke;
– Jer vlast još uvijek cenzurira i izbacuje naše materijale iz škola;
– Jer brojne zemlje još uvijek ne priznaju naše veze kao ravnopravne u očima zakona.

Zajedničkom proslavom dana ponosa mi se sjećamo naše prošlosti, učvršćujemo našu budućnost te postajemo vidljiviji, a to donosi napredak u borbi za našu jednakost.

http://www.365gay.com / CroL (prevela Tamara)