HRFF 2016

Image

Condoleezza Rice posjeduje kuću u suvlasništvu s drugom ženom, redateljicom Randy Bean. Njima dvjema 2005. godine banka je odobrila kredit, koji su potpisale u prisustvu profesora Coita Blackera.

Podaci su to koji nikome ne bi bili zanimljivi da se ne radi o jednoj od najmoćnijih žena na svijetu, koja je uz to neudana i bez ikakvih materijalnih dokaza o sentimentalnim vezama s muškarcima, te da profesor Blacker, njezin najbolji prijatelj, nije homoseksualac. 

Detalje iz privatnog života Condoleezze Rice, od milja Condie, američkoj je javnosti otkrio Glenn Kessler, diplomatski dopisnik The Washington Posta, u svojoj knjizi "The Confidante: Condoleezza Rice and the Creation of the Bush Legacy" ("Povjerljivo: Condoleezza Rice i stvaranje Bushovog nasljeđa"), koja je ovaj mjesec izašla u knjižarama.

Iako knjiga uglavnom govori o političkim i diplomatskim odlukama i događajima iz života američke državne tajnice, koju je Kessler vrlo dobro upoznao tijekom njenih diplomatskih putovanja i susreta, javnost je naročito reagirala na podatke iz njezinog privatnog života. Možda i zbog toga jer su oni dosad stizali na kapaljku. Condie, koja će za dva mjeseca napuniti 53 godine, upoznala je Randy Bean još daleke 1980. Od 1985. smatraju se najboljim prijateljicama, otkad ju je tada asistentica na kalifornijskom Sveučilištu Stanford ugostila u svojoj kući puna četiri mjeseca. Bilo je to razdoblje odmah nakon smrti Condoleezzine majke.

"Condoleezza nije tip osobe koja otvoreno pokazuje svoje osjećaje. Ali, kada se nedavno sjetila tih dana, priznala mi je 'spasila si mi život'", povjerila je Kessleru gospođa Bean. Godine 1998. njih dvije zajedno kupuju kuću u Sanfordu. Na ugovoru osim potpisa dviju žena, stoji i ime profesora Coita Blackera, kao trećeg vlasnika. Zanimljivo je da je najbolji Condoleezzin prijatelj, demokrat, koji je radio u Clintonovoj administraciji i surađivao s Alom Goreom, tijekom njegove pehističke predsjedničke kampanje 2000. godine.

Tri godine kasnije Blacker prodaje svoju trećinu dvjema ženama, koje uz pomoć kredita od 50.000 dolara obavljaju brojne radove na obnovi kuće. Prema podacima iz katastarskog ureda u Stanfordu, novinari su iskopali da njihov zajednički dom vrijedi 670 tisuća dolara. Na Kesslerovo pitanje kakve je vrste njihov odnos, gospođa Bean otkrila je da se ona i Condie osjećaju "prije svega kao obitelj". "Sigurna sam da bi se ona za mene bacila pod autobus", spremno objašnjava, te ironično dodaje "jedino ne znam na kojoj će se strani svijeta nalaziti, kad taj autobus naiđe".

Dijelovi Kesslerove knjige samo su dolili ulje na vatru tezama onih koji već godinama žamore o seksualnoj orijentaciji državne tajnice Rice. Spremno su se javila i brojna homoseksualna udruženja tražeći od nje da se ogradi od Bushove "macho" administracije i učini nešto konkretno glede pitanja istospolnih brakova. Knjiga je nastala na temelju dugih intervjua i razgovora, koje je Kessler vodio s tajnicom Rice, njezinim suradnicima, prijateljima i političkim stručnjacima.

Svakako je u Condoleezzinoj karijeri bio iznimno važan "feeling" s predsjednikom Bushom, što je i on više puta potvrdio. Kada ju je postavio za svoju glavnu suradnicu u pitanjima vanjske politike, nakon što mu je godinama šaptala na uho, Condoleezza je događaj odlučila proslaviti upravo u kući prijatelja Blackera.
"Izula je cipele i cijelu večer plesala rock'n'roll. Blacker je objašnjavajući svom partneru kako je Condoleezzina stražnjica čvrsta, bacio na nju novčić. Ovaj se daleko odbio. Condie nije ništa primijetila i nastavila je plesati, dok svi nisu prasnuli u smijeh. Ali, nije bila ljuta, dapače, pokazala se počašćenom i ponosnom", opisuje Kessler, koji je već više puta od izlaska knjige komentirao dijelove koji govore o njezinom privatnom životu.




 

Skoro nesvjestan reakcija koje su ta svjedočanstva izazvala, te pokušavajući pokazati svoje simpatije i poštovanje prema državnoj tajnici, posljednjih dana, tijekom brojnih prezentacija knjige, često ponavlja da slični zaključci "nikad ne bi bili doneseni da se radilo o neoženjenom muškarcu". Naravno, postavši šeficom State Departamenta, Condoleezzin privatni život također se okrenuo naopačke. Knjiga spominje neke komične trenutke, poput partyja tijekom kojeg je Američki muzej koktela predstavio svoje novo piće, kojem je dao njezino ime. Radi se o neobičnom spoju votke i sakea, a Condoleezza, bez obzira na svoju stručnost kada su u pitanju ruska povijest i politika, jednostavno ne podnosi rusko nacionalno piće - votku.

Ne nedostaju i neki od njezinih najvećih gafova. Posebno je težak onaj kada je tijekom uragana Katrina, Condie, koja je bila na godišnjem odmoru u New Yorku, prisustvovala Monty Paythonovom mjuziklu na Broadwayu. Bez obzira što je njena specijalnost vanjska, a ne unutarnja politika, takav nedostatak takta mnogi joj nisu oprostili. Pogotovo, što je i dan kasnije, kada su svi znali kakva je situacija u New Orleansu, ona mirno nastavila sa shoppingom po Petoj aveniji.

Nekoliko osoba ju je prepoznalo i upitalo kako ima volje i hrabrosti kupovati Ferragamove cipele dok tisuće ljudi umire bez krova nad glavom. Američki redatelj Spike Lee, koje je nedavno snimio dokumentarac o Katrini, izjavio je da ga je ta činjenica toliko udaljila od Condie, "da mu se čak i Bush čini boljim".

Kessler se u svojoj knjizi, međutim, najviše zadržao na nevjerojatnoj uzlaznoj karijeri koju je prva tamnoputa Amerikanka ostvarila u povijesti i svakako njenom specijalnom i vrlo bliskom odnosu s Bushom. On je jednom prilikom izjavio da je premlad da joj bude ocem, te da se s njom osjeća poput "brata i sestre".

Ta posebna empatija između čitave obitelji Bush i Condoleezze doživjela je svoj vrhunac kada je jednom Laura Bush izjavila da bi bilo zgodno vidjeti dvije žene u predsjedničkoj utrci, misleći pritom na Rice i Hillary Clinton. Nakon toga o tome više nije bilo govora, vjerojatno jer je Condoleezza unaprijed zaustavila te priče. "Nikad se nisam voljela utrkivati!", izjavila je jednom prilikom.

Pitanje, na koje ni Kessler ne daje odgovor, jest hoće li s Georgeom W. Bushom s političke scene zauvijek nestati i Condoleezza Rice?

 

Dodaj komentar


Security code
Osvježi

Vezane teme

Nema vezanih tema uz ovaj članak.


Ova stranica koristi web kolačiće. Neki od kolačića koje koristimo su neophodni za rad dijelova stranice. Ukoliko ne želite instalirati kolačiće s ovih stranica, možete nastaviti pregledavati stranice bez klikanja na "Prihvaćam kolačiće", kolačići se neće instalirati.