HRFF 2016

Image

Zašto je nekim ženama još uvijek toliko teško izići iz ormara? Kad sam se u kasnim 70-ima i ranim 80-ima outala, bila sam prestravljena svojom različitošću, bojala sam se samoće.

Rođena sam u južnom Londonu, preselila na Novi Zeland, a odrasla u malenom gradiću kao najmlađa od sedmero djece u radničkoj obitelji. Kad sam imala 15, još nisam pročitala knjige – mnoge tad nisu ni napisane – koje su sugerirale da biti "različit" može značiti i da ste posebni. Jedina lezbijska uloga za koju sam znala bila je ona iz filma The killing of Sister George, a ja sam ga vidjela na televiziji samo zato što je moj otac mislio da je Beryl Reid najsmješnija žena na svijetu.

Sam film baš mu nije bio po volji. Niti je, sa svojim klasičnim lezbijskim odnosom osuđenim na propast, nudio bilo kakvu natuknicu o tome kakav bi mogao biti moj život.

Nije mi se dopadalo biti Susannah York, Beryl Reid ili Coral Browne. Niti mi se bilo koja od njih sviđala (dobro, možda Coral Browne, ali samo malo). Nije bilo lezbijki na televiziji, u filmovima, knjigama ili mom životu – ili sam ja samo tako mislila. Nekoliko godina kasnije saznala sam da je sestra mog ujaka cijeli život imala "prijateljicu" i da je majka dječaka iz moje ulice napustila obitelj jer je otišla živjeti s drugom ženom. Ali to su sve bile skrivene tajne. Te žene nisu mi mogle biti uzor, ne samo zato jer nisu bile out, već zato što su svi drugi odbijali biti otvoreni kad se radilo o njima. One su bile nevidljive.

Nema isprika
Da, u 30 godina dogodile su se promjene, ali kad govorimo o uzorima, pred nama je još dug put. Oko 80% britanskih TV kompanija, kazališta, filmskih kompanija, novina, TV kanala, filmske distribucije, nakladničkih kuća i magazina u muškom su vlasništvu ili ih vode muškarci (i nikako svi oni nisu heteroseksualni) – i nije čudo da tako rijetko vidimo nešto što nas predstavlja i što prepoznajemo. I ne mislim da je to isključivo greška muškaraca. Ne tako davno, sestre Brontë morale su prodavati svoje knjige pod muškim imenima – za promjene je potrebno mnogo vremena. Danas je bolje no što je bilo, ali još nije dovoljno dobro.

Jedan od razloga što se te promjene odvijaju tako sporo jest taj što u njih nisu uključene sve lezbijke. Poznajem žene koje rade u Cityju i kažu da je za njih nemoguće outati se. Stvarno? Teže je nego mladim Židovkama ili muslimankama za koje znam da su out u svojim ortodoksnim religioznim obiteljima? Sigurno ti velika plaća koja se zarađuje u Cityju pomaže makar malo? Poznajem žene koje kažu da ne mogu reći svojim roditeljima jer su prestari, prebolesni ili jednostavno ne bi razumjeli. I neće razumjeti ako im mi ne objasnimo. Znam mnogo više deklariranih homoseksualaca nego lezbijki. Pretpostavljam da je tako sa svima nama. Da, ja radim u "lijepom" svijetu medija gdje je ljudima (obično) u redu da sam lezbijka – ali ne uvijek, ne svaki put. I ja zapravo ne živim u tom svijetu. Ja živim u južnom Londonu. Naši susjedi znaju da smo zajedno. Naš liječnik zna da smo zajedno. U kemijskoj čistionici znaju da smo par. Tijekom godina, čovjek koji tamo radi postao je naš prijatelj. Pričamo o vremenu, svijetu, religiji… On je musliman i pita kako smo Shelly i ja pomirile svoj način života s našim obiteljima koje su židovske i katoličke vjere. Razgovori koje vodimo pružili su mi uvid u islam, a njemu u seksualnost. Kad smo kupile naše vjenčanice (nisu bile iste niti su izgledale kao slastičarske puslice), prodavač nas je pitao za koju ih priliku kupujemo. Mi smo se pogledale, duboko udahnule i rekle mu. Prošle godine poslao nam je čestitku za godišnjicu.

Kad me mlad i ne baš sasvim trijezan građevinac koji je sjedio kraj mene u vlaku za YLAF pitao čime se bavim, drugo pitanje bilo je ima li moj muž nešto protiv toga da sam dugo na putu. Ja sam mu objasnila da nosim vjenčani prsten jer sam žena druge žene. Onda me pitao ima li moja supruga što protiv da sam tako dugo na putu – zbunivši mene i sve u kupeu u kojem je odjednom zavladala tišina.

Da, dosadno se stalno outati. Dosadna predvidljivost da u najboljem slučaju budete barem zanimljivi. Ali opet, ljudi čavrljaju na autobusnim stanicama i u redovima u supermarketima i pitat će vas o vašim partnerima i djeci. Svaki put tu je trenutak napetosti, nesigurnosti i nije svaka reakcija OK. Ali moji crni ili azijski prijatelji nemaju izbora i uvijek su vidljivi u tome da su "manjina" - po pitanju seksualnosti, mi imamo izbora.

Promijeniti svijet
Moj izbor je biti iskrena. Vjerujem mi je dužnost olakšati outanje za sljedeću generaciju djevojaka od 14 godina koje traže lezbijke u svom svijetu. Gdje su lezbijske pop zvijezde, filmske zvijezde i zvijezde TV sapunica, poduzetnice, vjerske vođe, književnice, lezbijska doktorica Who? Sigurno ih ima, ali činjenica da ih se možete sjetiti svega nekoliko potvrđuje da nisu out. One puštaju da mi ostale učinimo svijet sigurnijim, lakšim i boljim za njim dok one lažu. I ja sam umorna od toga. Želim da i one nešto čine po tom pitanju. Dosadni su mi Prideovi koji okupljaju više muškaraca nego žena. Dosta mi je da vidim magazin Gay Times na svakom kiosku u državi, ali na istim tim mjestima ne mogu naći Divu. Zlo mi je od naše televizije koja prikazuje sve više i više gay uradaka koje su napravili gay muškarci i vjeruju da je to dovoljno.

Umorna sam od pojavljivanja na književnim večerima i vidjeti da sama sudjelujem u raspravi s pet homoseksualaca. Da, neki od mojih najboljih prijatelja su gay, ali naše društvo – kao i svako drugo – treba upamtiti da pojmovi gay, queer ili bi ne podrazumijevaju uvijek i samo muškarce. Kao žene, mi nismo manjina. I ono što bi napravilo veliku promjenu jest to da u taj proces bude uključeno više žena. Ne samo iza scene, gdje smo uvijek bile tijekom svih LGBT bitaka, već naprijed, u prvom planu. Ako bi se svaka žena koja je ikad imala lezbijsku ljubav, želju za njom ili takvo iskustvo outala ovog trena, svijet bi se preko noći promijenio. Mogle bismo prestati biti drugačije ili posebne jer smo lezbijke ili biseksualke, i samo BITI.

Budućnost je vaša
Znam da nije lako. Niti jedna zaista važna stvar nije laka. Shelly i ja zajedno smo 17 godina. Preživjele smo odbacivanje od strane naših roditelja, nekoliko selidbi, rak, pobačaj, neuspjelu umjetnu oplodnju, neplodnost, smrt roditelja, rođenja, smrti, vjenčanja i rastave naših prijatelja i članova obitelji kao i bezbrojne večere i zabave, ne dovoljno odmora i previše rokova. Moja obitelj govori o Shelly kao o snahi. Ja roditelje više nemam, njezina me obitelj sad vidi kao svoju. Ništa od toga nije bilo lako postići i ništa nije došlo bez borbe. Devet i pol godina pokušavale smo postići da me moj svekar uopće upozna. Sve je tijekom tog vremena bilo borba, ali na kraju se isplatilo. Moj svekar je danas moj prijatelj. Na našoj velikoj svadbenoj zabavi prije dvije godine bilo je 6 tinejdžera, mladih ljudi koji hoće ili neće otkriti da su L, G, B ili T, mladi ljudi koji su vidjeli da njihove obitelji priznaju i poštuju našu vezu.

Naravno, teže je outati se bez partnera, bez tog vrlo osobnog razloga da se bude out. I što mislite o tom razlogu? Naš je svijet NAŠA odgovornost. Thatcherica je odavno otišla, znamo da postoji nešto što se zove društvo, i znamo da ga mi gradimo, ne samo za sebe, već i za one koji dolaze. Sa svakom osobnom – ponekad vrlo teškom, ponekad vrlo jednostavnom – deklaracijom istine, mi smo iskrenije za sebe i nadajmo se, činimo stvari lakšima za one mlade LGBT ljude koji dolaze iza nas. Baš kao što je zajednica prije nas napravila ogromne, hrabre i često strašne promjene kad je bio njihov red. Znam da sam veliki dužnik ženama i muškarcima svih seksualnih orijentacija, uključujući heteroseksualce, koji su za nas izborili slobodu i prava koja mi – barem na zapadu – tako često uzimamo zdravo za gotovo. Mi danas trebamo prenositi njihov rad u budućnost. To je posao koji će, nadam se, uključivati mnogo više žena, njihovu prošlost, njihovu budućnost, njihovu sadašnjost i njihovu prisutnost.

Na svima nama je da iskoračimo, outamo se i počnemo biti vidljive. Vrijeme je za fantastične nevidljive žene isteklo.

 

Dodaj komentar


Security code
Osvježi

Vezane teme

Nema vezanih tema uz ovaj članak.


Ova stranica koristi web kolačiće. Neki od kolačića koje koristimo su neophodni za rad dijelova stranice. Ukoliko ne želite instalirati kolačiće s ovih stranica, možete nastaviti pregledavati stranice bez klikanja na "Prihvaćam kolačiće", kolačići se neće instalirati.