U posljednjim danima prosinca najčešće rezimiramo godinu na izmaku, a 2014. je za LGBT građanke i građane u Hrvatskoj označila značajnu prekretnicu jer istospolni su parovi i obitelji napokon dočekali Zakon o životnom partnerstvu.

Je li baš to ono po čemu će pamtiti ovu godinu te što priželjkuju i očekuju u 2015., pitali smo naše sugovornice i sugovornike, a što su nam rekli, pročitajte u nastavku.

Antonela Marušić, novinarka i književnica: "Priželjkujem nove generacije aktivista koji borbu za LGBT prava neće svoditi na borbu za vlastite interese"

LGBT godina bila je ispunjena polemikama o Zakonu o životnom partnerstvu, no nažalost većina ih je ostajala na razini virtualnih komentara na društvenim mrežama. Zakon je nakon višemjesečne zakonodavne procedure ipak izglasan i to na dan kad je u Saboru izglasan i za radnike ponižavajući Zakon o radu koji je aktivirao i ozakonio fleksibilno tržište rada i dodatno zaštitio poslodavce. Premda je činjenicu da su oba zakona izglasana na isti dan lako okarakterizirati kao slučajnost, ona za mene ima i znatan simbolički potencijal. Dakle, probajmo pojednostavniti stvar – hrvatske lezbijke, gejevi, biseksualne i transrodne osobe dobili su Zakon kojim se reguliraju njihove zajednice, no kao i ostali građani nisu imali prilike utjecati na promjenu diskriminatornih odredbi ZOR-a. Upravo zato LGBT zajednica i nema previše razloga za slavlje učinjenim u 2014. godini.

Također, smatram kako većina LGBT aktivista nije pokazala spremnost da se aktivno uključi u kampanje i akcije koje su pokušavale zaustaviti donošenje ZOR-a. Borba za partikularne interese i manjak solidarnosti s ostalim diskriminiranim skupinama u društvu ostaju problematičnim obrascima ponašanja LGBT aktivista koje u budućnosti svakako valja nadvladati. Bilo bi korisno da se na medijskoj sceni u 2015. ali i godinama koje dolaze, pokrenu novi portali ili časopisi posvećeni egzistenciji, pravima, kulturi i povijesti LGBT populacije koji će otvoriti prostor za bavljenje temama kojima se dosad nije posvećivala dovoljna pažnja.

Razloga za zadovoljstvo LGBT zajednica ima u domeni kulturnog aktivizma. U godini koju ispraćamo prikazan je dokumentarni film "Još jednom" Ane Opalić i Noaha Pintarića, objavljen debitantski album U pol' 9 kod Sabe - jedinog queer benda u regiji, uspješno održan prvi DRAGram festival. Obećavajuća je i pojava splitske udruge Flomaster koja se bavi organizacijom različitih kulturnih aktivnosti u Splitu i Dalmaciji što pokazuje kako se u tom dijelu Hrvatske pokreće nova generacija LGBT aktivista.

U 2015. nam svima želim više međusobne solidarnosti i svijesti o snazi koju nosi udruživanje onih aktera civilnog društva koji imaju zajedničke interese.
Priželjkujem i svježu krv u LGBT organizacijama, nove generacije aktivista koji borbu za prava LGBT pokreta neće svoditi na borbu za vlastite interese. Dok zdvajamo o suženom dometu aktivističkih borbi i planiramo odlazak iz Hrvatske, treba provjeriti jesmo li doista učinili sve što smo mogli za zajednicu kojoj pripadamo. Sebi i drugima preporučam samokritiku i strogu, detoks kuru govorenjem istine o sebi i svijetu koji nas okružuje.

Boris Vrdoljak, jedan od organizatora sportskih aktivnosti u qSPORT-u: "Nadam se smanjenju homofobije i transfobije u obrazovnom, radnom i sportskom okruženju"

Godinu iza nas pamtit ću ponajviše po donošenju Zakona o životnom partnerstvu i po tome što je tridesetak parova već sklopilo životno partnerstvo. Što se tiče položaja LGBT osoba u vrhunskom sportu u 2014. godini, kao loše strane istaknuo bih održavanje Zimske olimpijade u Sočiju u vrlo homofobnom okruženju, kao i stalno prisutnu homofobiju i transfobiju u sportu, dok su dobre strane bile najave nekih promjena na tom planu u Međunarodnom olimpijskom odboru te sve veći broj sportaša koji su izašli iz ormara.

Za qSPORT je 2014. bila vrlo uspješna godina. Pored redovitih plivačkih i badmintonskih treninga, ovog ljeta uveli smo biciklističke ture po okolici Zagreba, a u listopadu je krenula nova sezona plesnog tečaja Ples za sve. Organizirali smo nekoliko badmintonskih turnira, kao i već tradicionalni QueerSport Weekend. Uspješno smo sudjelovali smo na LGBT turnirima u Düsseldorfu, Parizu, Barceloni i Frankfurtu te na plivačkim maratonima na Jadranu. Osvojili smo velik broj medalja na turnirima, ali naš najveći uspjeh je zapravo druženje, pružanje sigurnog prostora i jačanje zajednice.

Nadam se da ćemo u 2015. godini u Hrvatskoj vidjeti pomake što se tiče smanjenja homofobije i transfobije u obrazovnom , radnom i sportskom okruženju, da ćemo svjedočiti daljnjem porastu tolerancije u našem društvu, kao i boljoj ekonomskoj situaciji.

Svim čitateljicama i čitateljima crol.hr-a želim sretnu 2015. godinu!

Gordan Duhaček, novinar i komentator tportala: "Izgubili smo brak, ali smo dobili obitelj i to mi se čini kao uspjeh i pobjeda"

Smatram da je 2014. bila prijelomna godina. Povijesni uspjeh je izglasavanje Zakona o životnom partnerstvu, koji je već stupio i na snagu. Povijesni su činovi i dosad sklopljena životna partnerstva, jer riječ je - uz mnogo toga drugog lijepoga – o prvim istospolnim obiteljima koje je priznala i priznaje Republika Hrvatska kao država. Homofobni referendum Željke Markić je desetljećima onemogućio brak istospolnim parovima, ali obitelj pripada svim građanima, uključujući i pedere, lezbijke, biseksualne i trans* građane Hrvatske. Što se mene tiče, to je dobar rezultat jer brak je za mene samo dio šire ideje LGBT ravnopravnosti, dakle kao bračna ravnopravnost, a ne sam po sebi vrijednost za koju se treba boriti, dok je obitelj nešto što svatko ima i zaslužuje napraviti, bez obzira je li gej ili heteroseksualan. OK, izgubili smo brak, ali smo dobili obitelj i to mi se čini kao uspjeh i pobjeda.

Zato je šteta što još nismo bili u prilici vidjeti fotografije tih prvih, sretnih hrvatskih istospolnih obitelji, što nas podsjeća na to da u hrvatskom društvu i dalje vlada homofobija te će prvi istospolni par koji se usudi medijski istupiti doživjeti ogromnu količinu ismijavanja, vrijeđanja, omalovažavanja i prijetnji online, u komentarima članaka, na društvenim mrežama i forumima, da ne spominjem dnevno.hr i slične medije. Zašto bi se netko tome izložio? Nadam se da će neki od vjenčanih parova smisliti odgovor, jer jedino što ja imam su povijesna i građanska odgovornost, a to u Hrvatskoj ne pali ni u kojem kontekstu.

Za 2015, bih želio masovni coming out, što drugo?! Htio bih da 31.12.2015. dočekamo s aut poznatim glumcem, aut poznatim pjevačem, aut poznatom političarkom, aut poznatim modnim dizajnerom, aut poznatom manekenkom, aut poznatom spisateljicom, aut voditeljicom, menadžericom, sportašem itd. Jer očito je da se mladi sve više i više autaju, ali nedostaje u svemu tome i podrška LGBT ravnopravnosti od onih u zajednici koji su već etablirani i poznati. Naravno, bilo bi poželjno da se svatko prethodno informira o osnovama politike LGBT ravnopravnosti, tako da znaju o čemu pričaju. Eto, to bih ja želio. Can't a girl dream?

Daniel Martinović, Zagreb Pride: "Životno partnerstvo jedina je uistinu socijaldemokratska mjera koju su u 2014. donijeli vladajući"

Smatram da je godina iza nas bila prilično uspješna; definitivno kao najveće postignuće naveo bih Zakon o životnom partnerstvu, koji smo napokon doživjele nakon puno godina rada, zagovaranja i truda. I kroz aktivan rad u radnoj skupini pri Ministarstvu uprave, i kroz pokretanje Inicijative za životno partnerstvo koja je okupila najviše LGBT organizacija dosad, udruga Zagreb Pride je bila jako aktivna u cijelom procesu i ovim putem iskreno se želim zahvaliti svima koji su pomogli/e da Zakon o životnom partnerstvu ugleda svjetlo dana. Stvarno je bilo super iskustvo, i vidjeti da parovi i obitelji koriste zakon je najveća nagrada.

Na ovogodišnjoj Povorci ponosa kao uspjeh bih izdvojio najmanje policije dosad i nula izgreda, kao i najviše istospolnih parova i mladih osoba na Povorci, koje su se držale za ruke i ljubile bez straha. Definitivno Povorka treba i dalje zadržati primarno prosvjednu poruku i notu, ali isto tako mislim da je pred nama izazov kako Tjedan ponosa i samu Povorku ponosa još obogatiti i "modernizirati" te kako aktivirati još više LGBT osoba i prenijeti poruku da je dug put do ravnopravnosti i da se borba nastavlja.

Još jedan uspjeh za nas, ali nažalost i neuspjeh za hrvatsko društvo, je i rad naše pravne službe, pogotovo na dva slučaja koja su trenutačno na Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu. Nadamo se da će ti slučajevi, kao i drugi koje smo pratile kroz 2014. donijeti promjene u budućnosti za Hrvatsku. Definitivno velika stvar u 2014. što se tiče LGBT prava u Hrvatskoj je dodjela čak dva azila na temelju seksualne orijentacije, činjenica koja je iskreno i nas ugodno iznenadila budući da znam za osobe iz Hrvatske koje su prije 15-ak godina tražile azil u drugim zemljama zbog napada koje su doživjele u našoj državi.

Nažalost, zbog životnog partnerstva smo zanemarili mnoge druge naše aktivnosti, i mislim da nismo uspjele u osnaživanju i osiguravanju veće podrške za coming out, pogotovo životnih partnera i partnerica. A kao generalno loše stvari u 2014. su svakako socijalne politike vlade, i činjenica da je životno partnerstvo jedina uistinu socijaldemokratska mjera koju su u 2014. donijeli. Sjetimo se samo da su vladajući čekali zadnji dan rada Sabora kako bi izglasali ponižavajući Zakon o radu i bez puno buke izglasali Zakon o životnom partnerstvu.

U 2015. želim nula nasilja i nula napada na LGBT osobe. Iako se pravno situacija promijenila, još moramo puno raditi na promjeni društva. Mislim da je tu Zakon o životnom partnerstvu puno napravio; iskustva iz drugih zemalja i razna istraživanja su pokazala da se stavovi pojedinaca drastično mijenjaju kada upoznaju stvarne LGBT osobe i čuju njihove priče, tako da se nadam da će nam 2015. donijeti puno pozitivnih priča, sretnih duginih obitelji, te da će svatko od nas raditi na tome da promijeni svoj mali krug, a onda time pomogne i promjeni našeg društva nabolje.

Ivo Šegota, član inicijative Dugine obitelji: "Pomagat ćemo u osnaživanju naših članica i članova na njihovom putu do roditeljstva"

2014. ću pamtiti kao iznimno uspješnu godinu za Dugine obitelji. Kao dio Inicijative za životno partnerstvo naši članovi i članice su se aktivno uključili u mnoge aktivnosti vezane za donošenje Zakona o životnom partnerstvu: organizirali smo kviz o zakonu u Zagrebu i Rijeci, radili na oba spota za senzibiliziranje javnosti, susretali se sa saborskim zastupnicima i zastupnicama i progovarali o temama vezanim za LGBT obitelji. Također smo po prvi put organizirali proslavu svjetskog Dana jednakih obitelji, gdje se okupilo preko 30 članova naše zajednice koji imaju ili planiraju imati djecu. Zajedno s ostalim udrugama okupljenim u Inicijativu dočekali smo donošenje Zakona ovog ljeta. To je najveće postignuće u 2014.!

U 2015. ćemo nastaviti aktivnosti koje bi trebale dovesti do poboljšanja zakonskih odredbi koje se odnose na posvajanje, te ćemo pomagati u osnaživanju naših članova i članica na njihovom putu do roditeljstva. Svim duginim obiteljima i svima koji će to tek postati želimo sretnu i uspješnu 2015. i pozivamo ih da nam se pridruže na našem sljedećem okupljanju krajem siječnja!

Ana Brakus, koordinatorica Organizacijskog odbora Povorke ponosa 2014.: "Nadam se da će 2015. biti godina s najviše mikroaktivizama dosad jer je snaga LGBT zajednice skrivena u svakoj osobi koja joj pripada"

U mnogočemu smo u 2014. bili i bile na pravoj strani povijesti, a odgovor koji se nameće sam po sebi jest konačno donošenje Zakona o životnom partnerstvu koji, iako ne jamči potpunu jednakopravnost, omogućava sigurniju životnu situaciju za naše obitelji. Cijelu priču oko Zakona za mene je prvenstveno obilježila Inicijativa za životno partnerstvo te entuzijazam svih uključenih koji je bio itekako potreban u postreferendumskoj godini. Imam dojam da je u ovoj godini u medije istupio jako veliki broj LGBT osoba što je izuzetno važno i ohrabrujuće. Osim toga, za mene je 2014. obilježena i organiziranjem Povorke ponosa čija je tema bila solidarnost, a prošla je s najmanjim brojem policijskih službenika i službenica dosad. Također, osim zagrebačke i splitske, ove godine održana je i osječka Povorka ponosa koja je protekla bez ijednog incidenta.

S obzirom na predstojeće parlamentarne izbore, ključnim smatram osvještavanje homofobije i transfobije koja je i dalje prisutna u Republici Hrvatskoj i nije nestala donošenjem Zakona o životnom partnerstvu. Taj bi Zakon, za aktiviste i aktivistkinje, trebao služiti samo kao pokazatelj da je unatoč svemu, moguće ustrajnim radom i zagovaranjem te zauzimanjem za samoga ili samu sebe ostvariti (barem minimalan) napredak. U 2015. godini bit će važno nastaviti insistirati na solidarnosti kao ključu uspješne borbe za ostvarenje pravednijeg društva. Nadam se da će iduća godina, iako to nije mjerljivo, biti godina s najviše mikroaktivizama dosad jer je snaga LGBT zajednice skrivena u svakoj osobi koja joj pripada, a naša će hrabrost i vidljivost osigurati da prava koja smo ostvarili i zadržimo te se izborimo za preostala.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.