Chelsea Manning, prije poznata kao Bradley Manning, u nedavno objavljenom razgovoru za Cosmopolitan ispričala je fascinantnu priču o tome kako je obznanila da je transrodna nakon što je završila u zatvoru s kaznom od 35 godina zbog odavanja vojnih tajni američke vojske WikiLeaksu.

Podsjetimo, kao Bradley, Manning je 2010. orkestrirala najvećim slučajem "curenja" povjerljivih informacija u američkoj povijesti prije Edwarda Snowdena kad je na adresu WikiLeaksa poslala 700.000 vojnih i diplomatskih dokumenata. Tim dokumentima prokazala je niz kriminalnih radnji američke vlade, uključujući ratne zločine počinjene u Iraku.

U srpnju 2013. porota je osudila mladog vojnika američke vojske na 35 godina zatvora zbog špijunaže, krađe dokumenata i kršenja računalne regulacije, a oslobodila ga je krivnje po najtežoj optužnici za "pomaganje neprijatelju" zbog koje mu je prijetila doživotna kazna bez mogućnosti pomilovanja.

Nakon presude (tada još uvijek) Bradley Manning je rekao da je objavio dokumente kako bi "potaknuo raspravu u domovini o vojnoj i vanjskoj politici u cjelini", dodajući kako je trebao još više raditi "unutar sistema". Uskoro je medijima objavio još jednu iznenađujuću vijest: "Želim da svi upoznaju pravu mene. Ja sam Chelsea Manning. Ja sam žensko".

Intervju za Cosmo danas 27-godišnja Chelsea dala je putem maila iz zatvora Fort Leavenworth u Kansasu, jer vojska zatvorenicima ne dopušta razgovor s novinarima na drugačiji način, a Business Insider prenosi najzanimljvije dijelove.

O oblačenju sestrine odjeće u dobi od pet ili šest godina:
"Oduvijek sam znala da sam drugačija ali sve dok nisam odrasla nisam to doista i razumjela. No uvijek sam slutila kako nešto 'nije u redu', nikad nisam znala kako bih o tome govorila. Samo se sjećam da me užasavala pomisao na to što bi se moglo dogoditi ako netko otkrije. Zbog toga sam se osjećala jako usamljenom".

O pokušajima autanja kao transrodna osoba:
"Puno sam puta krenula o tome pričati ali kako su ljudi koje sam smatrala prijateljima reagirali podrugljivo, ubrzo bih se povukla. Bila sam uplašena. Mislim da nikad nisam rekla 'Ja sam gej, ja sam trans*'. Više nešto u stilu 'Je li normalno da se dečki često preoblače u žensku odjeću?'"

O vojnoj obuci:
"Potpuno me iznenadio intenzitet treninga. Bilo je i trenutaka kad sam se osjećala prilično poniženom. Jedan od narednika je tako nakon pregleda mojih osobnih stvari imao svašta za reći o mom mobitelu, bio je ružičaste boje. Nisam previše razmišljala kad sam ga ponijela sa sobom, samo mi se sviđao".

O služenju u Bagdadu:
"Nakon što sam svakodnevno radila s hrpom elektronske pošte, dopisa i izvješća o mrtvima to je u jednom trenutku postao samo dio statistike za mnoge ljude oko mene. Tada sam shvatila koliko su naši životi zapravo kratki i dragocjeni. Mogla sam poginuti svakog trenutka, zapravo svi smo mogli poginuti. Zato sam se počela osjećati potpuno ugodno oblačeći se i u javnosti kao žena prvom prilikom kad sam otišla na dopust u siječnju 2010. Ne bih to mogla prije tog iskustva iz borbene zone".

O boravku u samici u vojnoj bazi u Virginiji:
"Morala sam tražiti dozvolu kako bih mogla koristiti četkicu za zube, zubnu pastu i toaletni papir, a čim bih završila s upotrebom morala sam opet sve predati. Izdržala sam nekako samo uz pomoć humora. Smijala sam se čitavoj situaciji. Nakon nekog vremena sve mi je počelo sličiti na neku šalu. Teško je ostati priseban kad živiš u tako suludoj situaciji".

O tome kako bi joj život bio drugačiji da se usudila prije autati:
"Kao dijete sam sanjala o tome da radim u biznisu ili politici, zamišljala sam kako ću biti direktorica velike korporacije ili senatorica. Isto tako sam željela biti i astronautkinja ili vojna časnica. I bilo je trenutaka kad sam razmišljala kako bih to voljela raditi kao žena. Sve je moguće dok si dijete koje sanjari. Vjerujem kako bih lakše iskoristila neke prilike da sam se osjećala sigurnije i ugodnije u vlastitoj koži, no bila sam užasnuta svijetom koji me okruživao".