Oni će uništiti sve naše tradicije, oni su neki čudni, poremećeni ljudi, oni su ugroza za Hrvatsku, oni su sumrak civilizacije, oni će uništiti Europu, oni zapravo i nisu ljudi nego štakori koje treba potamaniti kako bi se spasilo zdravo tkivo nacije.

Ne, nije riječ o hrvatskim homofobnim paranojama o LGBT ljudima, iako sve zajedno zvuči skoro pa potpuno isto, nego o stavovima dijela hrvatske LGBT zajednice – izraženih na stanovitom gej forumu - u vezi s izbjegličkom krizom koje je proteklih tjedana postala tema broj jedan u Europi. 

Prema anketi koju je napravio RTL, čak 58 posto ispitanika smatra da izbjeglicama ne treba pomoći, njih 27 posto se izjasnilo da izbjeglicama pomoći treba, dok 15 posto ljudi nije sigurno treba li pomoći ili se ne žele izjasniti.

Ljubi bližnjeg svog samo ako nije peder, Srbin, Rom, izbjeglica...

U pitanju je još jedan sunovrat u provincijalnu zatvorenost i civilizacijski poraz hrvatskoga društva, koje ne samo da je kolektivno zaboravilo da je prije samo 20 godina izbjeglištvo uslijed rata bila gorka sudbina stotina tisuća građana Hrvatske (prema kojima se onda drugdje ljudi nisu postavili kako se Hrvati većinski postavljaju prema izbjeglicama današnjice), nego i posve neovisno o tome izražavanje zastrašujućeg nivoa uskogrudnosti, straha od različitosti, sebičnosti i nespremnosti da se pomogne bližnjem svom u nevolji.

I to u državi u kojoj se više od 80 posto ljudi deklarira katolicima, čime se još jednom razotkrila i kvaliteta te vjere u Hrvata, kod kojih Isusovo "ljubi bližnjeg svog" vrijedi samo ako taj bližnji nije peder, Srbin, Rom, izbjeglica itd.

LGBT prava su se većinom ostvarila na osnovi lijevih i liberalnih politika i principa – dakle vrijednosti kao što su ljudska prava, solidarnost, ravnopravnost, sloboda itd. – a sada se u hrvatskoj LGBT zajednici javljaju ljudi kojima su baš te vrijednosti odbojne i smatraju ih opasnima

Ništa od toga, budimo realni, nije iznenađujuće, ali ono što ipak donekle šokira jest da se čini kako i dio hrvatske LGBT zajednice dijeli istovjetne stavove prema izbjeglicama iz Sirije i Afrike, koje masovno umiru na granicama Tvrđave Europa, a ako se uspiju teškim mukama probiti unutra, onda ih dočekuju ograde od bodljikave žice i policijsko zlostavljanje. Vrijedi primijetiti da se u dijelu hrvatske LGBT zajednice oko izbjeglica mogu susresti istovjetni stavovi kakve ima i jedan Viktor Orban, teški politički homofob koji sanja o "neliberalnoj demokraciji" i čije vladajuće strukture već godinama ugrožavaju normalno održavanje Povorke ponosa u Budimpešti.

Zajedničko oštrenje verbalne giljotine za izbjeglice

Pederi koji se inače kunu u Vesnu Pusić i Ivu Josipovića sada se pokazuju kao baštinici politike najgorih ekstremno desničarskih portala u Hrvatskoj kad je riječ o izbjeglicama, a koliko je cijela stvar otišla k vragu pokazuje i činjenica da Ruža Tomašić svojim zdravoseljačkim razmišljanjem pokazuje više ljudske solidarnosti prema izbjeglicama nego politička hipsterica i miljenica LGBT zajednice, Mirela Holy.  

Teško je bilo zamisliti da će ikad svanuti dan kad bi se hrvatskim pederima moglo poručiti da se trebaju ugledati na Ružu Tomašić, ali s obzirom da doista jest tako, ključno je primijetiti koliko je u ksenofobiju zaglibio dio hrvatske LGBT zajednice, kad je Tomašić za njih uzor ljudskosti po pitanju izbjeglica.

Cijela je stvar preko svake mjere mučna i odvratna (ali ipak mnogo manje nego sudbina trogodišnjeg Ajlana Kurdija), a takvi ksenofobni pederi su, što se mene tiče, sramota hrvatske LGBT zajednice, kao što je i onih 58 posto iz RTL-ove ankete sramota naše države.

Prilično je opravdano pretpostaviti da su isti ljudi koji smatraju da se izbjeglicama nikako ne treba pomoći većinom i bili oduševljeni što na homofobnom referendumu o braku mogu glasovati za to da svojim gej sugrađanima Ustavom uskrate pravo na brak, jer je riječ o istom mrziteljskom svjetonazoru i liniji argumentacije, a sad im se u mržnji prema drugačijima i slabijima pridružuje i dio hrvatske LGBT zajednice.

U pitanju je još jedan sunovrat u provincijalnu zatvorenost i civilizacijski poraz hrvatskoga društva, koje ne samo da je kolektivno zaboravilo da je prije samo 20 godina izbjeglištvo uslijed rata bila gorka sudbina građana Hrvatske, nego i posve neovisno o tome izražavanje zastrašujućeg nivoa uskogrudnosti, straha od različitosti, sebičnosti i nespremnosti da se pomogne bližnjem svom u nevolji

Ti pederi sada ruku pod ruku sa svojim jučerašnjim dželatima oštre verbalne giljotine za izbjeglice. Klerofašisti i homoseksualci ujedinjeni u okrutnosti prema nesretnim ljudima koji bježe od rata i gladi, koje je to dno dna.

U paranoji dijela hrvatskih pedera izbjeglice su isto što i ISIL-ovci

No, nije riječ samo o strahoti na osnovnom ljudskom nivou, nego i o veoma glupom političkom stavu, koji zapravo u konačnici podrazumijeva samoponištavanje prava LGBT građana Hrvatske. Naime, LGBT prava su se većinom ostvarila na osnovi lijevih i liberalnih politika i principa – dakle vrijednosti kao što su ljudska prava, solidarnost, ravnopravnost, sloboda itd. – a sada se u hrvatskoj LGBT zajednici javljaju ljudi kojima su baš te vrijednosti odbojne i smatraju ih opasnima.

Vrijedi primijetiti da se u dijelu hrvatske LGBT zajednice oko izbjeglica mogu susresti istovjetni stavovi kakve ima i jedan Viktor Orban, teški politički homofob koji sanja o "neliberalnoj demokraciji" i čije vladajuće strukture već godinama ugrožavaju normalno održavanje Povorke ponosa u Budimpešti

Pritom je još gadljivije što se može primijetiti da takve stavove prvenstveno zastupaju oni pederi koji se nisu istaknuli baš ni u bilo kakvoj borbi za LGBT ravnopravnost, kojima su Povorke ponosa bile "kontraefekt" dok se na one koji su u njima marširali pokušavalo spaliti Molotovljevim koktelom, a sada su postali redovni pohoditelji istih, nakon što su im je hrabra i angažirana manjina unutar LGBT zajednice isporučila na pladnju prava i mogućnosti o kojima se u Hrvatskoj prije samo deset godina moglo samo sanjati.

Riječ je o pederima koji se baš i nisu borili za LGBT ravnopravnost i slobodu, pa im valjda zato ne pada uopće teško uskraćivati baš to isto izbjeglicama koje bježe od smrti. "LGBT prava su ljudska prava", izjava je koju će svaki od tih gej ksenofoba vjerojatno potpisati, ali za izbjeglice ljudskih prava i ljudskosti ne treba biti. Ljudska prava koja žele za sebe drugima ne bi dali.

Ono što ipak donekle šokira jest da se čini kako i dio hrvatske LGBT zajednice dijeli istovjetne stavove prema izbjeglicama iz Sirije i Afrike, koje masovno umiru na granicama Tvrđave Europa, a ako se uspiju teškim mukama probiti unutra, onda ih dočekuju ograde od bodljikave žice i policijsko zlostavljanje

Svi ti ksenofobni stavovi se inače opravdavaju time što su izbjeglice iz Sirije muslimani, što u paranoji dijela hrvatskih pedera znači da su ISIL-ovci (iako izbjeglice od ISIL-a bježe!), pa će već sutra krenuti odrubljivati glave ispred Rusha. Ali čak i da se nekim morbidnim čudom sve izbjeglice sutra pretvore u krvoločne islamističke teroriste, s priličnom sigurnošću se može garantirati da se ovi koji sad bljuju svoju ksenofobiju po izbjeglicama ne bi imali petlje boriti protiv, jer sve što izražavaju otkriva da im je kalkulantnost životni modus operandi i da nemaju nikakvih vrijednosti ili ideologije osim najsitnije osobne koristi.

"Sramotna ljaga na hrvatskoj LGBT zajednici koja vapije u nebo za osvetom"

Odjednom je svaki ksenofobni peder koji inače nije pročitao ni pola knjige u životu postao geostrateg i stručnjak za islam, odjednom su svi oni upućeni u globalnu politiku, iako inače nisu u stanju artikulirati ni pet suvislih rečenica o npr. tome čemu služi Povorka ponosa.

Intelektualno-politički ubogi i ljudski deficitarni, preostaju postojati samo kao iracionalni strah, jer duboko u sebi znaju da se nisu smjeli suprotstaviti homofobnim filoustašama kad se to moralo, pa znaju i da se neće biti u stanju boriti protiv neke možebitno drugačije utemeljene homofobije. Zato se sada online preko tipkovnice anonimno iživljavaju nad izbjeglicama, kompenzirajući tako svoj kukavičluk i sebičnost.  

Izmišljaju da su izbjeglice prijetnja Hrvatskoj, iako za Hrvatsku nema veće prijetnje od takvih ksenofobnih, primitivnih i agresivnih stavova. Zato što nisu bili u stanju pobijediti domaće homofobe kad ih se pobjeđivati trebalo, odlučili su im se pridružiti u ksenofobiji, te izostanku empatije i solidarnosti prema tragediji izbjeglica.

Pederi koji se inače kunu u Vesnu Pusić i Ivu Josipovića sada se pokazuju kao baštinici politike najgorih ekstremno desničarskih portala u Hrvatskoj kad je riječ o izbjeglicama, a koliko je cijela stvar otišla k vragu pokazuje i činjenica da Ruža Tomašić svojim zdravoseljačkim razmišljanjem pokazuje više ljudske solidarnosti prema izbjeglicama nego politička hipsterica i miljenica LGBT zajednice, Mirela Holy

 

Sve to je toliko ljudski bijedno i politički glupo da se bez problema može opisati kao, da parafraziram blaženog kardinala Stepinca, "sramotna ljaga na hrvatskoj LGBT zajednici koja vapije u nebo za osvetom".

Stoga i ovaj tekst, jer ne želim da se misli kako je to prevladavajući stav hrvatske LGBT zajednice prema izbjeglicama, jer – posve egoistično – ne želim da itko pomisli da osim seksualne orijentacije takvi pederi i ja imamo išta zajedničko.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.