Jedna od najvažnijih suradnica Crol.hr-a, novinarka Duška Čolović, za Slobodnu Dalmaciju govorila je o svom putu od mainstream medija do građanskog aktivizma. Kaže kako su joj životne okolnosti omogućile da upozna jednu sasvim novu stvarnost u odnosu na onu koji nam serviraju centri moći, pa se više nikad ne bi vratila na staro.

Prisjetila se kako ju je, nakon što je ostala bez posla u Jutarnjem listu, nazvala nekadašnja kolegica i pitala bi li pisala za Crol, ako želi i anonimno.

"Odmah sam odbacila mogućnost da budem anonimna suradnica, budući da nisam planirala pisati išta čega bih se sramila, te sam objeručke prihvatila izazov", kazala je. Otad je naša suradnja s njom bila više no plodna, a upravo je ona autorica nekih od najčitanijih tekstova.

Tu su, primjerice, intervjui s Mirjanom Kučer, Mirom Ljubić-Lorger i Predragom Lucićem, tekst o heroini Dani Budisavljević... Osim kolegice Sandre Livajić, redovito je pratila i splitske Povorke ponosa, kao i situaciju oko spajanja Filozofskog s Katoličko-bogoslovnim fakultetom.

Upoznavanje malog i nevidljivog svijeta splitskih lezbi i pedera

S vremenom je počela pratiti lokalna, splitska događanja i tako je krenula suradnja s kolektivom QueerANarchive, a u prosincu je pod njezinom uredničkom palicom izišao i prvi lezbijski fanzin, "Slobodna dalmatinska splitska lezba".

"I tako sam, korak po korak, počela upoznavati cijeli taj mali, nevidljivi svijet splitskih lezbi i pedera, te shvatila da je riječ o vrlo živahnoj sceni na kojoj se uvijek nešto zanimljivo događa, o čemu mi ostali, heteroseksualci i oni koji se prave da to jesu, nemamo pojma jer ih je društvo jednostavno gurnulo na marginu pa teško dopiru do mainstream medija", ispričala je za Slobodnu.

Duškina obitelj i prijatelji na njezin angažman gledaju kao na prirodni nastavak onoga čime se godinama bavila, no bilo je, kaže, i onih iz šireg kruga ljudi među kojima se kreće koji su bili "zabrinuti" hoće li joj se neka od tih lezbi udvarati ili je pokušati "preobratiti":

"Na takve bih komentare redovito dobivala nervni slom i vrlo netaktično davala odgovore tipa 'Ti si glupa!'", kaže uz smijeh, a priznaje da je i sama imala neke pogrešne predrasude o lezbijkama.

U početku mi je bilo čudno zašto splitske lezbijke rade Pride 'iz ormara', a onda sam shvatila da je od mene bilo nepošteno očekivati da se sve one autaju, a strejt žene su, primjerice, bez glasa pustile da propadne Jugoplastika. Ako svi ti muškarčine šute dok umire Brodogradilište, kako mogu očekivati da jedna lezbijka stane na čelo Povorke ponosa?

"Mislila sam kako je prvenstveno riječ o progresivnim ženama, a onda sam, primjerice, otkrila da i među njima ima dosta vjernica koje sanjaju o tome kako će se jednog dana udati u crkvi u bijeloj vjenčanici s odabranicom svoga srca".

Ali, ističe kako joj je uvijek bilo čudno kako netko uopće želi pripadati takvoj organizaciji koja s oltara aktivno propagira protiv svega što ta osoba jest: "Međutim, ne mislim da je Crkva problem samo za lezbijke, nego za čitavo naše društvo. Hrvatska nikad neće postati građanska država dok ne raskine Vatikanske ugovore, odnosno dok Crkva ne prestane biti država u državi koja nikome ne polaže račune, a izdašno se financira iz proračuna", kaže Čolović.

Kako očekivati da se splitske lezbe autaju kad su strejt žene bez glasa pustile da propadne Jugoplastika?

Prokomentirala je događanja oko šestog Split Pridea koji je bio organiziran "iz ormara":

"Meni je u početku bilo čudno zašto splitske lezbijke rade Pride 'iz ormara', a onda sam shvatila da je od mene bilo nepošteno očekivati da se sve one autaju, a strejt žene su, primjerice, bez glasa pustile da propadne Jugoplastika. Ako svi ti muškarčine šute dok umire Brodogradilište, kako mogu očekivati da jedna lezbijka stane na čelo Povorke ponosa?", pita se.

Duška smatra kako živimo u patrijarhatu u kojem se na lezbe gleda kao na nešto manje-više neozbiljno, a mnogim je muškarcima erotski prizor dviju žena čak i seksi jer sebe zamišljaju u klinču s njima.

Posebno me čudi da moji roditelji sa skoro navršenih 80 godina nemaju nikakvih problema sa seksualnošću drugih ljudi, dok se toliko mladih osjeća pozvano na ovaj ili onaj način kažnjavati druge jer im se ne sviđa njihova seksualna orijentacija

"S druge strane, pomisao na gej seks krajnje ih užasava. Međutim, činjenica je da samo onaj tko sumnja u svoju muškost ima problem s pederima. Lezbe, pak, u našem društvu osjećaju dvostruku diskriminaciju te se mnoge od njih, kako su mi priznale, osjećaju više diskriminirane u odnosu na činjenicu što su žene nego što su lezbe. To me i ne čudi jer žene već tisućljećima žive u podređenom položaju kakav im je namijenio patrijarhat", kaže.

Žalosno je, kaže, da se ovim temama još uvijek moramo baviti u 21. stoljeću, ali dok je u društvu prisutno toliko mržnje, bijesa i nerazumijevanja, to je nužno:

"Posebno me čudi da moji roditelji sa skoro navršenih 80 godina nemaju nikakvih problema sa seksualnošću drugih ljudi, dok se toliko mladih osjeća pozvano na ovaj ili onaj način kažnjavati druge jer im se ne sviđa njihova seksualna orijentacija".

Dodaj komentar


Security code
Osvježi

Ova stranica koristi web kolačiće. Neki od kolačića koje koristimo su neophodni za rad dijelova stranice. Ukoliko ne želite instalirati kolačiće s ovih stranica, možete nastaviti pregledavati stranice bez klikanja na "Prihvaćam kolačiće", kolačići se neće instalirati.