- Autor/ica Iva Tomečić
-
Objavljeno: 20. svibnja 2017.
Oko pet milijuna ljudi u SAD-u i 57 drugih zemalja diljem svijeta u siječnju je izišlo na ulice svojih gradova prosvjedujući protiv politike tad friško izabranog predsjednika SAD-a Donalda Trumpa i napada na ženska reproduktivna prava. Četiri mjeseca kasnije, zagrebačke su ulice blokirane zbog takozvanog Hoda za život kojem se nenasilno suprotstavila samo nekolicina prosvjednica promptno potrpana u policijske marice.
Mehanizmi koji su Željki Markić i njezinoj sviti omogućili da 20. svibnja 2017. doživi ekstatički klimaks u obliku nevjerojatne medijske pokrivenosti (čak ni portal njezine udruge nije uspio nadmašiti izvještaje većine tzv. srednjestrujaša, koji su se doslovno natjecali tko će slikom i riječju biti bolji, brži i aktualniji) u rasponu od televizijskog prijenosa uživo do "zapaljenih" društvenih mreža, već su poznati – riječ je o kombinaciji političke mlitavosti i kalkulantskog oportunizma te građanske pasivnosti – ništa što dosad u Hrvatskoj nije viđeno, a naročito potonje.
Za razliku od prošlogodišnjeg Hoda za život koji je bio održan samo u Zagrebu, ove je godine organiziran i u Splitu, a kako se u subotu moglo čuti s pozornice na prepunom Trgu bana Jelačića, dogodine se planira i u drugim gradovima. Kako stvari danas stoje, nije promašeno pretpostaviti da će propagandna mašinerija vjerojatno biti još jača, i ići dalje od, primjerice, raspačavanja letaka u Večernjem listu i punjenja poštanskih sandučića.
Svaki dan letak jedan. U ZG "polazak s(a) Trga Dr. Tuđmana", u ST "polazak ispred Crkve Gospe od zdravlja". Simbolika pic.twitter.com/UNUS6pOLA5
— Pavel Gregoric (@pavelgregoric) May 19, 2017
Hod po ženama i njihovim pravima
No, baš kao i tijekom prošlogodišnjeg Hoda za život, na protuprosvjedu se nisu pojavila neka nova, dosad neviđena lica. Grupa aktivistkinja i aktivista ujedinjena u Platformi za reproduktivna prava žena tijekom Hoda za život raznim akcijama duž Ilice, ali i na pročeljima zgrada na Trgu bana Jelačića, kako kažu, raskrinkavale su prave namjere tog skupa i upozorile da je zapravo riječ o hodu po ženama i njihovim pravima.
Kako stvari danas stoje, nije promašeno pretpostaviti da će propagandna mašinerija vjerojatno biti još jača, i ići dalje od, primjerice, raspačavanja letaka u Večernjem listu i punjenja poštanskih sandučića
Transparentom "Hod za život gazi žene", koji je išao ispred kolone Hoda za život, nenasilnim sjedanjem žena pred kolonu zbog kojeg su privedene, transparentima "Crkva i država u ratu protiv žena" i "Hod za život gazi žene" na pročeljima zgrada na Trgu te manjim transparentima duž Ilice aktivistkinje su poručile kako neće dopustiti da se gaze temeljna prava žena.
Tomu je prethodila i noćna akcija u kojoj je u nekoliko zagrebačkih fontana u ranim jutarnjim satima dan prije Hoda za život, ubačena crvena boja te ostavljene žicane vješalice i naljepnice s porukom: "Nećemo natrag!".
Pred, kako se procjenjuje, oko 15.000 ljudi koji su hodali "za život", posred Ilice sjelo je nekoliko ljudi među kojima su dominirala poznata (aktivistička) lica, primjerice Sanja Juras, Marina Škrabalo i Sanja Sarnavka, u mirnom sit-in protestu, pred desecima fotoobjektiva i kamera. Njihove su fotografije, naravno, odmah preplavile medije i društvene mreže, a organizatori Hoda za život i njima srodni portali to su nazvali "nasilnim preprečivanjem" rute kolone.
Divljenje sa sigurne udaljenosti
U atmosferi linča koja je u Hrvatskoj postala uobičajena stvar nad kojom se još zgraža samo tu i tamo pokoji slabašan glasić, taj je čin bez sumnje hrabar.
Fotografije njihova odnošenja u policijske marice na društvenim mrežama izazivaju neskriveno divljenje žena koje ih bodre, zahvaljuju im na hrabroj akciji i izjavljuju ljubav crvenim srcima jer su – još jednom – stale u njihovu obranu, za njihovu stvar, jer predvode borbu za pravo (i) na njihov izbor.
Tračak kršćanske ljubavi u komentarima na portalu Željke Markić
Oko pet milijuna ljudi u SAD-u i 57 drugih zemalja diljem svijeta u siječnju je izišlo na ulice svojih gradova prosvjedujući protiv politike tad friško izabranog predsjednika SAD-a Donalda Trumpa i napada na ženska reproduktivna prava, a povod je bio Ženski marš na Washington.
Ideju Marša začela je umirovljena odvjetnica i baka s Havaja, Teresa Shook, a na sličnu ideju došla je Bob Bland, osnivačica modnog inkubatora Manufacture New York. Njih su se dvije povezale, a ostalo je povijest, no vrijedi primijetiti kako ni jedna ni druga nisu "profesionalne aktivistkinje" za ženska prava – samo žene kojima je dojadilo maltretiranje i guranje države u njihove krevete i međunožja.
Ima li u Hrvatskoj tisuću žena koje bi mogle stati pred kolonu?
Domaće su pak Terese, kojih se vojevanje na njihova reproduktivna prava najviše tiče, ove subote odlučile biti negdje drugdje i ograničiti izražavanje svog nezadovoljstva te davanja podrške aktivistkinjama koje su završile na policiji zbog prekršaja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama, na društvene mreže i slične kanale u zoni udobnosti. Znaju da će i dogodine te iste aktivistkinje opet sjesti pred kolonu na neke masne tramvajske tračnice i ponovno biti odvezene u najbližu policijsku postaju.
U atmosferi linča koja je u Hrvatskoj postala uobičajena stvar nad kojom se još zgraža samo tu i tamo pokoji slabašan glasić, čin sjedanja pred kolonu je bez sumnje hrabar
"Doista se pojaviti na prosvjedu daleko je moćnije od pukog tvitanja s kauča. Bjesnila sam i urlala online i među prijateljima, ali biti dijelom pokreta znači izići i ponekad se pokrenuti", poručila je s ulica Pariza u siječnju prosvjednica Maggie Bunuel.
A nama će u 2018. opet jedna lijepa proljetna subota započeti bombardiranjem i izvještajima s Hoda za život iz više hrvatskih gradova, čemu se teško može umaći. Sve dok društvenomrežne nezadovoljnice masovno ne stanu pred kolonu, pogledaju Željki Markić i njezinoj ekipi ravno u oči i kažu joj jedno razgovijetno i odlučno "Dosta".
Ako ih pred hodače "za život" stane tisuću, a valjda ih ima barem toliko, trpanje u marice i stajanje kolone posred Ilice će, ako ništa, potrajati malo duže.
Hapsi, hapsi, hapsi!
Posted by Goran Borkovic on Saturday, 20 May 2017