U novom izdanju "Tjedne doze nebuloza" obišli smo globus i krenuli iz Hrvatske u kojoj stvarnost postaje sve bizarnija, bez obzira je li posrijedi politika ili "zabavni" reality showovi upitnih kriterija za odabir kandidata. Izvan domaćih granica situacija nije puno blistavija.

Pa krenimo.

Ponirući cirkus Davora Bernardića

Svi su se urotili protiv predsjednika SDP-a Davora Bernardića – krupni kapital, uvozni lobiji, HDZ-ove agencije koje lažiraju vijesti o najlošijem rejtingu SDP-a u posljednjih desetak godina, cmizdravi SDP-ovci, Ananaki ljudi-reptili, lažni Židovi i drevni demon Chthulu iz priča H. P. Lovecrafta. Rejting mu je nula, a dali bi mu i minus deset da mogu, kaže Bernardić, dokazujući da mu je politički vokabular jednako ograničen kao i onaj desničara kad leleču kako su svi mediji lijevo orijentirani i demoniziraju konzervativce. Bernardić tvrdi da su lobisti prestrašeni otkad je, veoma uspješno, u Saboru zapitao di su pare. Umjesto da travestijski pokušaj duhovitosti koji je pao na bolno neplodno tlo što prije zaboravi, Bernardić uporno pokušava natjerati javnost da se smije lošem vicu koji i on i SDP pod njegovim vodstvom jesu. Simpatično je, pritom, da Bernardića ruše kapital i lobiji, upravo oni kojima SDP svojim neoliberalnim programom omogućuje rad. Usmjereni na pohlepno samoodržanje, u čemu im uzor mogu biti bivši partneri tehnokrati iz HNS-a, SDP-ovci odbijaju uhvatiti se u koštac sa stvarnošću i o njoj progovoriti jezikom koji nije tek prazni skup milozvučnih željica o boljem društvu, brizi za najpotrebitije, pravima radnika. Koliko je SDP-u stalo do radničkih prava pokazao je 2014., kad je Zakon o radu donio povećanje broja zaposlenja na određeno i povećao nesigurnosti na tržištu rada. Njegov tvorac, tadašnji ministar Mirando Mrsić danas se predstavlja pravim otpadnikom i ljevičarom koji odjednom ima sva rješenja za reformu poreznog i mirovinskog sustava. S obzirom na to da Bernardić nema kapacitet za bilo kakav visoki položaj, a i na to da se Mrsiću i inim novopronađenim socijaldemokratima lampice očigledno pale tek izvan struktura moći, čini se da nije toliko loše što će prije HDZ dopustiti prosječnom radniku da ode u zasluženu mirovinu negoli će SDP ponovno doći na vlast.

Miješaj malter, motaj žicu – Trump gradi zid u Sahari!

Senzacionalni novi urbanistički prijedlozi stižu nam od vodećeg svjetskog arhitekta Donalda Trumpa. Španjolski ministar vanjskih poslova Josep Borrell otkrio je kako mu je američki predsjednik kao rješenje problema sve većeg broja migranata koji stižu u Španjolsku zbog nepopustljivosti turske i talijanske vlade predložio gradnju zida u Sahari. Kad su mu španjolski političari ukazali na činjenicu da se Sahara pruža na gotovo 5000 kilometara, Trump je odgovorio da zid ipak ne bi bio dulji od onog između Amerike i Meksika koji je obećao biračima za vrijeme predizborne kampanje. Poznato je da su Trumpa računice u prošlosti četiri puta odvele u bankrot, stoga ne treba iznenaditi da je i u ovoj procjeni ostao mrvicu kratak – granica ovih dviju država duga je otprilike 3200 km. Uz to, nanovo je pokazao zavidnu obrazovanost u geografiji koja se ranije očitovala nijekanjem globalnog zatopljenja, potkrijepljenim tim što je njemu hladno. Trumpu, naime, nije zasmetala ni činjenica da bi Španjolci zid trebali graditi na teritoriju desetak nezavisnih afričkih država. A kako i bi kad vlastitu državu vodi kao da je tvrtka, "javni" službenici menadžeri i zaposlenici, a ostatak svijeta Amazonov dućan u kojem jednim zamahom kreditne kartice ionako može pokupovati sve te "vukojebine" od zemalja.

Potvrđeno: Petr Verzilov je otrovan

Petru Verzilovu, članu ruske aktivističke skupine Pussy Riot koji je postao poznat po ulijetanju na teren za vrijeme finala ovogodišnjeg Svjetskog prvenstva, 11. rujna naglo je pozlilo. U samo nekoliko sati izgubio je vid, sposobnost govora, upao je u bunilo i izgubio svijest. U kritičnom je stanju primljen u moskovsku bolnicu, a nakon četiri dana, kad mu se stanje već stabiliziralo, prevezen je na liječenje u Njemačku. Njemački su liječnici potvrdili da je najvjerojatnije otrovan i da se oporavlja iako još halucinira. Podsjetimo, Pussy Riot na sebe su pozornost skrenule 2012., kad je nekoliko članica uhićeno zbog performansa u moskovskoj katedrali kojim su kritizirale Putina i Pravoslavnu crkvu. Jedna je od njih bila i Nadežda Tolokonnikova, Verzilovljeva bivša supruga koja je nakon izlaska iz zatvora osnovala Media Zone, udrugu za promicanje prava zatvorenika i internetski medij u kojem je Verzilov radio kao izdavač. No, to ni izdaleka nije grijeh koji ga je doveo u Putinovu nemilost. Kako prenosi ruska nezavisna medijska platforma Telegram, Verzilov je posljednjih mjeseci radio na istraživačkom tekstu o slučaju ubojstva triju ruskih novinara u Srednjoafričkoj Republici. Kiril Radčenko, Aleksandr Rastorgujev i Orhan Džemal snimali su dokumentarni film o ruskoj plaćeničkoj vojnoj postrojbi Wagner. Ruska je vlada prenijela da su novinare ubili pljačkaši, nazvavši tvrdnje o postojanju plaćenika lažnim vijestima, no sve se komplicira saznanjem da je i Verzilov trebao ići na put s trojicom novinara, ali ostao je u Rusiji kako bi sudjelovao u spomenutom prosvjedu tijekom finala. Telegram navodi kako je na dan kad mu je pozlilo trebao primiti važne dokumente za priču. Kad se prisjetimo srdačnih susreta Vladimira Putina i Kolinde Grabar Kitarović, u kojima joj on poklanja cvijeće, a ona njemu dres reprezentacije, kao i nedavne podrške HDZ-a Viktoru Orbanu, uvidimo svu tragiku figura kojima hrvatski političari gravitiraju.

Dušebrižnik Bono nakon privatne audijencije pjeva ode papi

Pjevač sastava U2 Bono Vox u Vatikanu se sastao s papom Franjom kako bi s njim razgovarao o žrtvama seksualnog nasilja u Crkvi u Irskoj, temi koja je u toj zemlji aktualizirana papinim posjetom za vrijeme Svjetskog dana obitelji. Iako je problemu žrtava govor posvetio i irski premijer Leo Varadkar tražeći od pape jamstvo da će sve žrtve Crkve dobiti "pravdu, istinu i zacjeljenje", dežurni humanitarac Bono Vox morao je osobno osigurati da je papa dobro shvatio Varadkarovu poruku. Nakon susreta Vox je izjavio da je papa bio preneražen crkvenim zločinima i da mu se na licu uistinu ocrtavala tuga. Nazvao ga je, k tome, izvanrednim čovjekom za izvanredna vremena. No, u stvarnosti ni papa Franjo nije takav revolucionar kakvim se, nakon tvrdokornog konzervativca Benedikta XVI., doima niti je Bono Vox ikakav zabrinuti samaritanac kojem je toliko stalo do svjetskog blagostanja i mira. Papa nije pokrenuo nikakve postupke da se, koliko je uopće i moguće, nadoknadi zlo naneseno ostalim žrtvama, a nije odgovorio ni na optužbe da je sam pomogao zataškati skandal vezan za nekadašnjeg američkog kardinala Theodorea McCarricka. Unatoč tome što je otvoreniji od prethodnika u mnogim pitanjima, i papa Franjo rigidan je oko pobačaja i LGBT osoba. Bono je Vox, pak, pun podrške za djecu Afrike, mir u svijetu, okoliš, a na svakom drugom koraku otkriva se neka afera u izravnom sukobu s njegovim tobožnjim aktivizmom. Od odbijanja osude ratova u afričkim državama i zagovaranja interesa krupnih korporacija kao što je Monsanto preko lanjske povezanosti s litavskim holdingom koji je utajivao porez otkrivene u aferi Rajski dokumenti sve do ekocida koje turneje njegova matičnog benda uzrokuju, Bono Vox pokazuje se prvoklasnim licemjerom, a ne zabrinutim filantropom. Bono i Crkva savršen su par sa svojom mješavinom "tradicionalnog misionarstva i komercijalnog kolonijalizma", kako to u izvrsnoj knjizi "The Frontman: Bono (In the Name of Power)" pokazuje irski profesor Harry Browne, koja pacificira svijet glumeći da pomaže i predstavlja ugrožene, a zapravo guši politički prostor u kojem bi potlačene zajednice same mogle artikulirati svoje potrebe i pogoduje interesima zapadnjačkih elita.

Novo dno Nove TV

Da kriteriji koje valja zadovoljiti u nemilosrdnoj borbi za gledanost postaju sve bizarniji, dokazala je Nova TV u novoj sezoni realityja "Farma". Ove je sezone, tako, jedan od kandidata Srećko Vučić kojem su domaći portali u minulom tjednu posvetili nemali broj redaka. Riječ je o nekadašnjem branitelju koji preko prsa ima istetoviran golemi natpis "Sieg heil" (?!), a na rukama nacističko znakovlje. O njemu je svojedobno snimljen i dokumentarac "Srećko – ludi branitelj" u kojem on, između ostalog, otkriva da boluje od PTSP-a, pred kamerama čita liječničke dijagnoze i priznaje da mu " neki put dođe da uzme kalašnjikov, potuče pola sela i zadnji metak ostavi za sebe". Nova TV je na upite medija odgovarala kako je Vučić "prošao sva potrebna dodatna testiranja" te je "produkcija slijedom toga i savjetovanja s liječnicima i psiholozima donijela odluku da ne postoji nikakva prepreka za ulazak u show". Na službenom webu "Farme" Vučić sebe opisuje kao "komunikativnu i poštenu osobu", a "žali zbog toga što se nije oženio".
Domaće su televizije ne jednom već dokazale kako rado "pumpaju" gledanost tako da pred kamere u svrhu "zabave" dovode teško oboljele i društveno neprilagođene osobe, one s dosjeima, obiteljske nasilnike i slične. Ipak, takve se produkcijske odluke mogu protumačiti i kao znak slabosti medija koji nije u stanju ili se naprosto ne želi potruditi privući gledateljstvo pametnim i kvalitetnim sadržajima, pa se iz sezone u sezonu smišljaju sve degutantnije ideje, a publici se servira smeće zamotano u ružičasti celofan. Jesu li problem takvi sadržaji ili ljudi koji ih konzumiraju te u njima aktivno sudjeluju okrećući 060 brojeve da bi glasali za pojedine kandidate ili komentirajući na društvenim mrežama drugi je par rukavica i zasebna tema. Ali privlačenje pažnje iskorištavanjem tuđe bolesti, slabosti ili hendikepiranosti i prezentacija toga kao nečeg "zabavnog" ili poželjnog doista je dno kaljuže. A posve je sigurno da će se ići i dublje.