"Slobodna dalmatinska splitska lezba" naziv je prvog splitskog lezbijskog fanzina koji se upravo tiska. Na četiri radionice održane u sklopu queerRADIONICA kolektiva queerANarchive napravile su ga djevojke iz Bitcherina, Flomastera i Rišpeta, udruga u koje je uključen tek manji broj splitskih lezbijki. Većina ih se još uvijek radije drži podalje od zajednice i svoje su lezbijstvo spremne otkriti tek najintimnijem krugu ljudi. To je i jedan od razloga zašto su odlučile napraviti fanzin, nek' se vidi da ih ima.

Na 24 stranice podijeljene u rubrike "Traženja", "Ljubav", "Svijet oko nas", "I lipo i ružno" i "Mali rječnik pojmova", fanzin sadrži iskrena svjedočanstva djevojaka o njihovom suočavanju s vlastitim lezbijstvom, s predrasudama, s autohomofobijom, s homofobijom unutar zajednice. Tu su i priče o sretnim i nesretnim ljubavima, o odnosu bliskih im ljudi prema njima, o predrasudama prema njima i neprihvaćanju okoline… Same su i ilustrirale fanzin kolažima.

Evo jedne od priča iz "Traženja":

"Početkom puberteta nisam voljela svoje žensko tijelo jer nisam znala da je homoseksualnost društveno prihvatljiva. Tada sam željela biti muško jer sam mislila kako je to jedini način na koji mogu ispuniti svoje emotivne i seksualne želje prema ženama. Danas kad sam andro lezba smatram da je divno biti žena, biti lezbijka. Kaže Charles Bukowski 'oni su se smijali meni što sam drugačiji, a ja sam se smijao njima što su svi isti'. Kad se sve sabere i oduzme, mislim da je lijepo biti poseban."

Iz rubrike "Ljubav":

"Ona je došla iz Zagreba igrat utakmicu u Splita. Ja san je dodala na fejs. Onda je ona meni lajkala puno slika. Onda san ja njoj poslala poruku. Samo san stavila smajlića. Tako smo se počele dopisivat. Našle smo se sljedeći tjedan i išle u šetnju. Dva dana smo šetale. Onda je negdi na Žnjanu na plaži ona mene poljubila. Bila je večer i bilo je savršeno. I sve je ostalo tako, savršeno. Niko se nikad nije toliko trudija oko mene. Svaki dan me iznenadi s nečim. Sve je baš ono super. Bila san s puno žena, ali sad je gotovo. Nema više. Ovo je zadnja."

I još jedna ljubavna:

"Ona je radila u klubu. Bio je početak lita. Tu smo se prvi put vidjele. Mene je pogodila munja, nju je pogodija grom. Otišla sam isti dan van grada i vratila se tek 10.09. Datum 13.09. slavimo kao godišnjicu. 13 je sretan broj :)."

slobodnadalmatinska_stranica

O predrasudama:

"Predrasuda prema meni iz zajednice je da zapravo eksperimentiram sa ženama i da je moj konačni izbor muškarac. To sam doživjela od strane partnerice, ali i dijela lezbijskog društva. Temelji se na tome da sam tek sredinom svojih dvadesetih godina shvatila da volim žene, a prije toga sam bila u vezama s muškarcima. Osim toga, u to vrijeme, početkom devedesetih, većina lezbi je pojavom imitiralo muškarce. Nosile su kratku kosu i uniseks odjeću. Ja sam zadržala svoj ženstveni izgled."

O tome kako ih doživljavaju strejt osobe:

"Napila san se od sriće kad je došla. Cilu večer se nisan skidala s nje. Bile smo u Klubu Bače. Nije nas niko dira ni gnjavija. Valjda smo imale sriće. Samo je jedan tip doša i pita jel može u troje."

"Većina strejt ljudi kojima sam rekla da volim žene su mislili da mi je dosadno i da eksperimentiram te da ću završit s pravim muškarcem. Nekad bi muškarci bili poprilično uporni, da ne kažem agresivni, u tome da me izvedu na 'pravi put'".

"Otkad san razglasila okolo da san lezbijka, muški me manje pilaju. Ali oni zapravo ne viruju u to. Lezbijka je za njih nešto što su novinari izmislili, ta rič zapravo nema stvarnu težinu. I posli tri pive moje lezbijstvo pada u vodu, a pilanje se nastavlja."

lobodnadalmatinska_stranica

A kako nekad bliske osobe:

"Kad san ja krenila u to, moja tada najbolja prijateljica je samo nestala. Nije mi ništa rekla. Samo je nestala. Više se ne čujemo. Ali često je se sitin i draga mi je. Ne možeš nikoga natirat da ostane uz tebe."

"Prijateljica, s kojom sam bila jako bliska, ono živile smo zajedno i družile se godinama, se udavala i zvala me za kumu. Nekoliko dana prije vjenčanja, zamolila me da dovedem nekog muškarca sa sobom na vjenčanje, da mi bude kao momak. Došla san s 'momkon' i svi su bili zadovoljni. Više se ne čujemo. Ima dvoje dice. Volin je još uvik i mislim na nju često. Ali bojim se da više nikad nećemo vratit onu bliskost.”

I za kraj:

"Zašto je dobro biti lezba? Ne moramo koristiti kondom, ne možemo zatrudnjeti i to nam omogućava bezbrižnost i spontanost."

Promocija "Slobodnih dalmatinskih splitskih lezbi" bit će na Bitcherin Partyju VII, u petak u Chillton baru u Jadranskoj ulici u Splitu. Prošetajte do Bačvica po svoj primjerak fanzina i rasplešite uz ritam glazbe koju su za vas odabrale vrsne poznavateljice, Bitcherinke.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Dodaj komentar


Security code
Osvježi

Ova stranica koristi web kolačiće. Neki od kolačića koje koristimo su neophodni za rad dijelova stranice. Ukoliko ne želite instalirati kolačiće s ovih stranica, možete nastaviti pregledavati stranice bez klikanja na "Prihvaćam kolačiće", kolačići se neće instalirati.