Kad je kustos Muzeja grada Oswestryja, Mark Hignett, na eBayu tražio predmete povezane s Oswestryjem, prvo je kupio tri ljubavna pisma vojnika iz Drugog svjetskog rata. Isprva je mislio da je riječ o uobičajenom dopisivanju s dalekom djevojkom, a kad je vidio da ih se prodaje još, postao je svjedokom priče o zabranjenoj ljubavi dvojice muškaraca koja se odvijala u olovnim ratnim vremenima, i kad je homoseksualnost bila kazneno djelo.

Pisma su pripadala Gilbertu Bradleyu, a otkrivena su godine 2008., nakon njegove smrti, kad je ih je pronašla tvrtka za pražnjenje kuća i prodala trgovcu vojne pošte. Iz više od 600 pisama na koje je Hignett, kako je kazao BBC-u, potrošio tisuće funta, rasplela se ljubavna priča koja po svoj prilici nije imala sretan kraj.

Gilbert Bradley nije želio ići u vojsku pa je čak pokušao odglumiti da ima epilepsiju kako bi izbjegao novačenje, no to mu nije uspjelo i 1939. je poslan u vojni kamp Park Hall u Oswestryju, na obuku za protuzračnog topnika. Tad je već bio zaljubljen u Gordona Bowshera kojeg je upoznao godinu prije.

12. veljače 1940., Park Grange

Dragi moj dječače,
Ništa u životu ne želim više nego da si stalno uz mene...
...mogu vidjeti ili zamišljam da mogu vidjeti kako bi reagirali tvoji majka i otac... ostatak svijeta nema predodžbu što je naša ljubav – oni ne znaju da to jest ljubav...

Takva su pisma, komentirao je gej aktivist Peter Roscoe, iznimno rijetka jer bi se gej parovi u to vrijeme nastojali riješiti svega inkriminirajućeg. Naime, homoseksualnost se kažnjavala zatvorom, a u vojsci čak i strijeljanjem. U jednom pismu Bowsher moli Bradleya da uništi sva njegova pisma.

Nije posve jasno kako je ljubavna priča dvojice muškaraca završila, jer prestali su se dopisivati 1945. Bradley je poslan u Škotsku, u misiju obrane Forth Bridgea. Tamo je sreo dvojicu drugih muškaraca u koje se zaljubio, a o tomu je pisao i Bowsheru koji je napisao da "razumije zašto su se oni zaljubili u njega. Na koncu, i ja sam".

1. veljače 1941., K.C. . Gloucester Regiment, Priors Road, Cheltenham

Dragi moj dječače,
Godinama su me uvjeravali da nijedna ljubav ne može trajati čitavog života...
Dragi, želim da ozbiljno razmisliš i pogledaš u budućnost. Zamisli vrijeme u kojem je rat gotov i mi živimo zajedno... ne bi li bilo bolje živjeti dalje na sjećanjima o našem zajedničkom životu kad je bio na vrhuncu.
Samo tvoj G.

Kustos Hignett kaže kako je čitanje tih pisama doživio kao čitanje knjige kojoj je istrgnuta zadnja stranica. Pisma će biti izložena u Muzeju grada Oswestryja, a ovo je možda najdirljivija rečenica iz jednog od njih:

"Ne bi li bilo prekrasno kad bi sva naša pisma mogla biti objavljena u budućnosti, u nekim otvorenijim i boljim vremenima? Tad bi čitav svijet mogao vidjeti koliko smo zaljubljeni".

pismo_bradley
Foto: Muzej grada Oswestryja

Dodaj komentar


Security code
Osvježi

Ova stranica koristi web kolačiće. Neki od kolačića koje koristimo su neophodni za rad dijelova stranice. Ukoliko ne želite instalirati kolačiće s ovih stranica, možete nastaviti pregledavati stranice bez klikanja na "Prihvaćam kolačiće", kolačići se neće instalirati.