Mjesec ponosa u punom je jeku. Kao predigra Povorci ponosa održavaju se razna druženja, tribine, radionice i otvorena vrata udruga. Svi oni koji sve svrstavaju pod dugine boje otvaraju vrata svima onima koji se svrstavaju pod dugine boje. No, jesu li vrata otvorena i tamo gdje ne vladaju samo dugine boje? Jesu li za pedere vrata otvorena i u političkim strankama?

Ne na političkim marginama, u opskurnim strankama gdje se tu i tamo pojavi neki (polu)aut predstavnik; strankama koje su toliko nezanimljive glasačima da čak niti činjenica o kandidaturi nekog tamo pedera ne može izazvati veće zanimanje za stranku. Pa makar žutog tiska. Dakle, većine hrvatskih novina i portala.

Ako bi HDZ uspio "izmisliti" svog dežurnog pedera prije SDP-a, to bi bila sramota za SDP

Ne, govorim o "dežurnom pederu" najvećih hrvatskih stranaka. Budući da u Hrvatskoj, zasad, postoje dvije doista relevantne stranke, preostaje mi zamisliti da to može biti ili HDZ-ov ili SDP-ov dežurni peder. Zasad mi je još uvijek nezamislivo da bi HDZ mogao imati dežurnog pedera. A ako bi HDZ uspio "izmisliti" svog dežurnog pedera prije SDP-a, to bi doista bila sramota za SDP.

Tada bi se SDP komotno mogao rasformirati i odložiti na Iblerov trg, da barem netko od njih ima koristi. Ako ništa, da ekipa za odvoz glomaznog otpada nešto ušićari na prodaji starog željeza.

U prijevodu, političke stranke ne podržavaju LGBTIQ* populaciju zato što doista iskreno misle da nas treba podržati, nego ato što nas mogu iskoristiti za vlastitu promociju i skupljanje političkih bodova. Ali što je u tome loše?

Na sreću, miljama smo daleko od takvog scenarija jer su u HDZ-u preokupirani autanjem prikrivenih ustaša, ne pedera, u vlastitim redovima. Dakle, ostaje mi jedino zamisliti koji bi sve izazovi bili postavljeni pred dežurnog SDP-ovog pedera.

Prvo što se može očekivati je val suptilne i manje suptilne homofobije koju bi partijski peder trebao preživjeti. I od, vjerojatno, solidnog broja članova desni(ji)h stranaka, a još sigurnije od, tim strankama naklonjenoj, javnosti. Nosio bi dvostruki teret. Kao pripadnik SDP-a, bio bi diskreditiran kao "crveni", kao "komunjara", kao "udbaš". I kao peder, a toga bi se mnogi protivnici dohvatili u žaru borbe i u želji udaranja ispod pojasa.

"Konačan dokaz" za homofobe

Ovime bi se i SDP našao na dodatnom udaru zbog svojevrsnog autanja stranke. Kada bi SDP kao jednu od ključnih stvari vlastitog profila istaknuo LGBTIQ* politiku, konačno bi se i cijela stranka autala. Bez obzira na svu konkretnu i deklarativnu podršku LGBTIQ* pravima, tek bi dežurni peder u potpunosti autao SDP.

Konačno bi desničari i homofobi imali konkretnih dokaza da je riječ o "homoliberalnoj" stranci. Koja ne samo da podržava pedere, nego ih sad ima i među svojim redovima, više ni ne skrivaju da im pederski lobij kroji politiku. I tada je potrebno da stranka jasno stane iza svojeg profiliranja i LGBTIQ* programa.

Budući da u Hrvatskoj, zasad, postoje dvije doista relevantne stranke, preostaje mi zamisliti da to može biti ili HDZ-ov ili SDP-ov dežurni peder, ali zasad mi je još uvijek nezamislivo da bi HDZ mogao imati dežurnog pedera

Dežurni peder će stranci dati legitimitet u aktivnoj političkoj borbi za LGBTIQ* prava. U suprotnom sve može biti shvaćeno kao puka samopromocija. Isto tako, stranka svojom vjerodostojnošću i podrškom mora dežurnom pederu dati legitimitet pred LGBTIQ* zajednicom. Također, stajanjem iza partijskog pedera stranka će i sebi omogućiti da ostvari legitimitet pred LGBTIQ* populacijom. U suprotnom sve može biti shvaćeno samo kao skupljanje političkih bodova.

I tu upravo dolazim do LGBTIQ* populacije. Ostvarivanje povjerenja i legitimiteta vrlo je bitno. Prvenstveno zato što dobar dio LGBTIQ* populacije na svako istupanje istih tih LGBTIQ* pojedinaca gleda isključivo kao na vlastitu promociju. Također, tu je već standardna i nezdrava želja mnogih da pojedinac koji predstavlja LGBTIQ* populaciju predstavlja tu populaciju na način koji je u skladu sa željama apsolutno svakog pojedinca.

Došlo je vrijeme da se prestane idealizirati

To je podcjenjivački za LGBTIQ* populaciju, jer pretpostavlja da smo svi isti, da isto mislimo i da postoji samo jedan ispravan način kako predstaviti sebe i populaciju kojoj pripadaš. Pokušaj homogeniziranja nečega što podrazumijeva različitost je pomalo bizarno. Srećom, takve prigovore uglavnom upućuju oni koji su duboko u ormaru i koji izbjegavaju svaki izazov da sami pokažu kako se to predstavlja LGBTIQ* zajednica.

Naravno, sve opravdano idejom o seksualnosti kao nečemu što je isključivo privatna stvar. U pravilu se radi o dijelu LGBTIQ* populacije koja politički naginje udesno. Takvi bi, vjerojatno, u startu bili protiv ideje partijskog pedera. Koliko zbog političko-ideoloških razloga, toliko i zbog različitog shvaćanja poante izlaska iz ormara.

Partijski peder nosio bi dvostruki teret. Kao pripadnik SDP-a, bio bi diskreditiran kao "crveni", kao "komunjara", kao "udbaš". I kao peder, a toga bi se mnogi protivnici dohvatili u žaru borbe

Postoji još jedan dio populacije koji smatra da spavanje LGBTIQ* populacije s političkim strankama nužno vodi tome da se probudimo popišani. I to ne na onaj dobar, seksualno uzbudljiv, način.

U prijevodu, političke stranke ne podržavaju LBTIQ* populaciju zato što doista iskreno misle da nas treba podržati. Nego nas podržavaju zato što nas mogu iskoristiti za vlastitu promociju i skupljanje političkih bodova.

Međutim, što je u tome loše? Mislim da je konačno došlo vrijeme da se prestane idealizirati. Da se prestane tražiti savršene uvjete u kojima bi se kroz stranačku politiku i parlament borilo za LGBTIQ* ravnopravnost.

Uloga partijskog pedera nije dodijeljena iz ljubavi

Politika se ne zasniva na ljubavi. Politika se zasniva na interesima. I služi upravo kao sredstvo kojim se svaka skupina bori za zaštitu vlastitih interesa. Ako neka stranka vidi vlastiti interes u aktivnom kreiranju LGBTIQ* politike, u tome nema ništa loše.

Zato što i LGBTIQ* populacija ima u tome interes. Ništa ljubav, samo karanje! Otprilike kako je Bandić jednom rekao, koalirao bi i s crnim vragom samo da Hrvatskoj bude bolje. On ima svoj interes, kakav god bio. Da je legalan, većim dijelom vjerojatno nije. Interes ravnopravnosti LGBTIQ* zajednice je pak potpuno legalan. I zato bi trebali "koalirati" i s crnim vragom samo da nam bude bolje.

Tu dolazimo i do toga da bi kandidat za partijskog pedera trebao biti upravo takav. Netko tko nije idealist, nego pragmatična osoba. Netko tko shvaća da nije potrebno da ga svi vole da bi se mogao boriti za vlastite i interese populacije koju zastupa. Netko tko je tako nešto već shvatio na individualnoj razini autajući se.

Potreban je netko tko može pedersku zajednicu izdići iznad političkih podjela, a političku zajednicu izdići iznad pederskih podjela

Netko tko je, prvenstveno, svjestan da mu uloga partijskog pedera nije dodijeljena iz ljubavi. I da je nije prihvatio iz ljubavi. Interes, samo interes. Naravno, tu je i izazov kako doprijeti do onih pedera koji su na desnom političkom spektru. Jedan od najtežih zadataka, kako pederluk postaviti iznad stranačke i glasačke pripadnosti. Mislim da upravo u tome leži ključ uspjeha partijskog pedera.

Glavni zadatak bio bi upravo dokazivanje da ravnopravnost nema apsolutno nikakve veze sa stranačkom i glasačkom pripadnošću. Da pravo na izbor nema nikakve veze s lijevima ni desnima. Da pravo na brak znači samo mogućnost izbora i da nikako ne umanjuje pravo na brak između muškarca i žene.

Partijski peder morao bi biti politički übermensch

Da pravo na pobačaj znači samo mogućnost izbora i da nikako ne umanjuje pravo na odbijanje pobačaja. Da pravo na brzo procesuiranje napada iz mržnje nikako ne umanjuje potrebu za brzim procesuiranjem svih drugih napada. Pravo na izbor ne može biti stvar ideologije i podjele na lijeve i desne. Pravo na izbor je nešto što upravo i omogućuje podjelu na lijeve i desne.

Na određeni način, partijski peder trebao bi se ponašati nepartijski. Nadilaziti takve podjele, odnosno biti nezainteresiran za njih. Prvenstveno zato što LGBTIQ* ravnopravnost nije partijsko pitanje, nego osnovnoljudsko. Upravo tako bi se partijski peder trebao ponašati. Osnovnoljudski.

Samo na taj način može privući podršku desnijih stranka i glasačkog tijela. Osnovnoljudski u ovom slučaju znači da bi trebao istovremeno biti "profesionalni peder" i dokazati da nije samo "profesionalni peder". Tako nešto prirodno proizlazi iz pozicije borbe za LGBTIQ* prava. Borba za prava manjina. Koje su samim time što su manjine u hrvatskom društvu "po defaultu" ugrožene. Takvo društvo treba mijenjati.

Tu je i izazov kako doprijeti do onih pedera koji su na desnom političkom spektru. Jedan od najtežih zadataka - kako pederluk postaviti iznad stranačke i glasačke pripadnosti

Mijenjati na način da se bori za sve ugrožene i nezaštićene. To su seksualne manjine. Ali, to su i nacionalne manjine. Vjerske manjine. Radnici. Nezaposleni. Umirovljenici. UgroŽENE. Oko toga ima posla cijelu političku karijeru, ne samo jedan saborski mandat.

Fokusiranost, upornost i kontinuitet. Tri ključna elementa za uspjeh. Fokusiranost na ono što je politički cilj. A politički cilj je ravnopravnost LGBTIQ* populacije i svih drugih manjina. Izbjegavanje spuštanja na politikansku razinu, nadmudrivanja oko nebitnih stvari i primitivnog reagiranja na primitivne komentare, kojih će sigurno biti. Upornost, kao nečija osobina da bude neopisivo dosadan u guranju onoga za što se zalaže.

Glavni zadatak bio bi upravo dokazivanje da ravnopravnost nema apsolutno nikakve veze sa stranačkom i glasačkom pripadnošću. Da pravo na izbor nema nikakve veze s lijevima ni desnima. Da pravo na brak znači samo mogućnost izbora

Zaboraviti revoluciju i tektonske promjene. Korak po korak, od kojih će svaki voditi barem malom napretku u ravnopravnosti. I kontinuitet, kao rad na istim ciljevima neovisno o tome nalazili se na vlasti ili u opoziciji. Ukratko, potreban je netko tko može pedersku zajednicu izdići iznad političkih podjela, a političku zajednicu izdići iznad pederskih podjela. Ili, u prijevodu, traži se politički übermensch. Kakvih općenito ima tek nekolicina u Hrvatskoj, ako ih uopće ima.

A sad bi taj još trebao biti i peder.

Za početak je možda i dovoljno da relevantan političar postane peder. Ili da peder postane relevantan političar. Već to bi u Hrvatskoj bilo dovoljno da se nekoga prozove übermenschom.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Dodaj komentar


Security code
Osvježi

Ova stranica koristi web kolačiće. Neki od kolačića koje koristimo su neophodni za rad dijelova stranice. Ukoliko ne želite instalirati kolačiće s ovih stranica, možete nastaviti pregledavati stranice bez klikanja na "Prihvaćam kolačiće", kolačići se neće instalirati.