Nakon pet godina zatočeništva u Lopači djetinjstvo mi je upropašteno, nisam završila školu, imam noćne more, poremećaje s probavom, ali pokušat ću ići dalje, priča nam 21-godišnja Riječanka Ana Dragičević koju su roditelji kao 16-godišnjakinju poslali na liječenje u zloglasnu psihijatrijsku bolnicu, navodno zbog ovisnosti.

Njezin slučaj došao je i do Općinskog državnog odvjetništva nakon što je novi ravnatelj bolnice Lopača Radmir Rakun odmah nakon stupanja na dužnost u studenome pokrenuo internu istragu, a Ani već prvi dan napisao otpusno pismo. 

- Utvrđene su nepravilnosti kod prijema i liječenja te su poduzete sve odgovarajuće mjere i slučaj je proslijeđen nadležnim tijelima. Radi se o proceduralnoj pogrešci jedne liječnice i ja sam u ovom slučaju poduzeo sve što je u okviru moje nadležnosti - kratko je komentirao doktor Rakun.

Oboljela u bolnici
Iako nije želio reći o kojoj je liječnici riječ, doznajemo da se radi o doktorici Mirjani Vulin koja je na funkciji ravnatelja te ustanove bila punih 15 godina, a smijenjena je nakon inspekcije Ministarstva zdravstva na inzistiranje samog ministra Darka Milinovića. Anina priča ima sva obilježja horora i teško je zamisliti da se tako nešto događalo u jednoj bolničkoj ustanovi u kojoj bi se pacijentima trebala pružati pomoć. U Lopaču je smještena na inzistiranje roditelja zbog navodne ovisnosti o heroinu, iako tvrdi da tu drogu nikada nije uzimala. činjenica je da za cijelog svog boravka nije imala apstinencijskih kriza, a i sama duljina liječenja je vrlo čudna jer se ovisnici uglavnom liječe od godinu dana do maksimalno dvije godine. Ana smatra da je pravi razlog njezine hospitalizacije istospolna seksualna orijentacija.

- Moje seksualno opredjeljenje provlačilo se kroz svaku terapiju i ustvari su me liječili od homoseksualnosti. Doktorica Vulin znala mi je postavljati pitanja tipa ‘koga bi izabrala za partnera, dečka ili curu’ i kada bih nakon silnih psiholoških pritisaka rekla “dečka”, onda bi zabilježila “pomak” u mojem liječenju. Tjerali su me da priznam da sam ovisnica, što sam zbog užasnih pritisaka i učinila, iako to nije imalo veze s istinom. Proživjela sam užasne torture zbog kojih i dan-danas osjećam strah, imam stalne noćne more i ne mogu normalno spavati. Na živčanoj bazi pojavila mi se i bolest probavnog sustava. U Lopači su me držali u izolaciji, vezali pojasom, luđačkom košuljom, davali mi injekcije, kljukali me tabletama. U izolaciji sam bila s teškim psihičkim bolesnicima, shizofreničarima koji su agresivni, bilo me je užasno strah. Davali su mi takve tablete da su mi se zjenice okretale prema gore. Kada sam na jednoj shizofreničarki vidjela kako to izgleda, užasno sam se bojala da sam prolupala - priča traumatizirana Riječanka.

Petogodišnji boravak u Lopači nakratko je prekinut kada je imala 18 godina. Tada je dva i pol mjeseca provela na slobodi, no roditelji su je opet doveli u bolnicu.

- Doktorica Vulin uporno je od mene tražila da potpišem suglasnost za hospitalizaciju, ali na to nisam nikako željela pristati - kaže Ana Dragičević. Budući da je dvije godine u Lopači protiv vlastite volje boravila kao punoljetna osoba, njezin boravak u toj bolnici može se smatrati nelegalnim. Osim spominjane doktorice, Ana teško optužuje i roditelje.

Prilika za novi život
U bolnici joj, iako je to tražila, nisu dozvolili da nastavi sa školovanjem. Danas živi sama u unajmljenom stanu, a kaže da je uzdržava rodbina koja nije ni znala za njezinu strašnu priču. Otac je se, govori, odrekao kada mu je rekla da je homoseksualka. Zbog trauma koje je proživjela svaki tjedan odlazi na terapije kod doktora Dragana Lovrovića, za kojeg ističe da joj je mnogo pomogao. Kaže da će na Radničkom sveučilištu upisati školu za frizerski zanat kako bi ipak nešto završila i mogla raditi te samostalno zarađivati za život. Želi priliku za novi početak.