Nakon što je na referendumu u Škotskoj odlučeno s 55 posto glasova da ipak neće doći do odcjepljenja Škotske od Ujedinjenog Kraljevstva, postavlja se logično pitanje kakav će u budućnosti biti  odnos Edinburgha i Londona.

Još se tijekom kampanje otvoreno lobiralo kod LGBT građana. Tako su pobornici neovisnosti izdali tzv. Rainbow Paper, dokument kojim se obećavalo da će se prava LGBT građana, u slučaju odcjepljenja, upisati u ustav Škotske.

No kako piše Tim Hopkins iz organizacije Scottish Equality Network, još je 1999. dobar dio zakona i propisa koji se tiču LGBT osoba došao pod ingerenciju škotskog parlamenta. Konkretno, zakon o bračnoj jednakosti, civilnom partnerstvu, posvojenju, zločinima iz mržnje i seksualnim prijestupima,… Primjerice, zakon o bračnoj jednakosti se duže donosio u Škotskoj, no zato je, smatra autor, kvalitetniji od onoga u Engleskoj i Walesu.

Škotska bi trebala samostalno donijeti zakon o bračnoj jednakosti

No nisu svi zakoni pod kontrolom Edinburgha. Primjerice, zakon o jednakosti iz 2010. donesen je u Westminsteru i upravo tu ima najviše prostora za napredovanje. Naime, taj zakon samo djelomično štiti transrodne osobe od diskriminacije, točnije samo one koje su se podvrgnule promjeni operacije spola, iako praksa pokazuje da se zaštita od rodne diskriminacije treba proširiti na sve skupine, transrodne, interseksualne, …

Pred referendum,  sve su glavne političke stranke, torijevci, laburisti i liberalni demokrati, obećavali veći prijenos zakonodavne moći na škotski parlament što je bio njihov glavni argument za glas o ostanku Škotske unutar  UK-a.

Stoga u Scottish Equality Networku smatraju da bi Škotska trebala samostalno donijeti zakon o jednakosti. Primjerice, proširila bi se zaštita od diskriminacije, a civilno partnerstvo bi se kao institucija otvorila i heteroseksualnim parovima. Takve zakonske promjene, već sada je jasno, zahtijevat će čitav niz usklađivanja paralelnih zakonodavstava u nadolazećem periodu.