Društvenim mrežama proširila se priča o incidentu koji je sinoć doživio poznati aktivist za ljudska prava i predsjednik Antifašističke lige Hrvatske, Zoran Pusić, kada su ga ispred Katedrale grubo verbalno napali vjernici koji su se tamo okupili kako bi vidjeli posmrtne ostatke Leopolda Mandića.

Uvrede i psovke koje je sinoć doživio od vjernika koji su se okupili ispred Katedrale duboko su potresle predsjednika Antifašističke lige Hrvatske i poznatog aktivista za ljudska prava, Zorana Pusića, koji je sve ispričao svojim suradnicima, pa se priča ubrzo proširila putem Facebooka.

'Zakaj tak mrzite Hrvatsku? Meni dođe zlo kad vas vidim na televiziji'

"Večeras sam išao kući preko Kaptola. Pred Katedralom je bio veliki skup vjernika sa željom da vide mošti Leopolda Mandića. Srednjovječni muškarac i žena, na uglu kod pekare prema tržnici, obratili su mi se kad sam prolazio pored njih.

'Gospodine Pusić odite si pogledati svetog Leopolda, on je bio jedan jako dobar čovjek'.

'Hvala vam, ali ja vam nisam vjernik.

'A recite zakaj vi tak mrzite Hrvatsku?'

'Zašto mislite da ja mrzim Hrvatsku? Jeste li ikad išta pročitali od mene?'

'Meni dođe zlo kad vas vidim na televiziji'.

'Gospođo, bar vam je to u demokraciji jednostavno. Okrenite drugi kanal. A možda moja i vaša predodžba kakva bi trebala biti Hrvatska nisu iste'.

'Marš pašće jedno!'

'Pa nije vas sram! I vi ste vjernik?! Kako možete to govoriti čovjeku koga prvi put vidite i o kojem zapravo ništa ne znate'.

'Kao da je duh netrpeljivosti srednjeg vijeka pušten iz boce'

'Znam ja tebe ..' i sad počinju psovke i prijeteći stav. Okrenuo sam se i otišao; osim uzbuđenosti i adrenalina od bliske mogućnosti fizičkog sukoba ispunio me je snažan osjećaj tuge.

Ti ljudi sebe vide kao uzorne građane, istinske vjernike, predane domoljube. A ispod tanke korice civilizacije za čas je izbila zastrašujuća mržnja koja je bez trunka sumnje spaljivala vještice i heretike, mržnja karakteristična za ljude odgojene na dogmi koji će u jednom trenutku biti spremni na najgore nasilje prema onima na koje im se ukazalo, a u drugom će padati u trans nad dobrotom i tolerancijom apstraktnog, balzamiranog sveca - jer im je tako rečeno.

Velika grupa ljudi koja se tiskala pred Katedralom, pod utiskom upravo doživljenog, najednom je djelovala prijeteće, kao da je duh netrpeljivosti srednjeg vijeka pušten iz boce.

Ne znam kakav je u stvarnosti bio Leopold Mandić ali dobrota i tolerancija koje mu se pripisuju nije ove večeri prešla barem na dvoje ljudi koji iskreno vjeruju da su mu se baš zbog tih osobina došli pokloniti. Za ostale nisam imao volje isprobavati".