Femme lezbijke nisu toliko izvrgnute homofobiji kao butch, ali mi smo pak žrtve seksizma. Nas neće napasti jer smo lezbijke, ali će nas seksualno uznemiravati, vrijeđati i podcjenjivati.

Nas je lakše zanemariti jer ne ugrožavamo status quo kao što to čine butch lezbijke – mi ne dovodimo u pitanje koncept muškosti ili tzv. "muških privilegija", što je zapravo korijen homofobije.

Kad sam se outala, morala sam doslovno dokazivati da sam lezbijka, i to zbog svog ženstvenog izgleda. Zatim sam dobila etiketu femme, dok me ostale lezbijke uopće nisu shvaćale ozbiljno. Rekle su, "Ti si zapravo biseksualka koja se identificira kao lezbijka, a takvih ima i previše". Vrijeđale su me zbog moje "napadne" odjeće.

Deset godina kasnije, Barbara, 36-godišnja veterinarska tehničarka iz Kanade koja danas živi u Oxfordu, svemu tome se smije. "Nakon toga sam ih izazivala. Upala bih među njih dok su bile u žaru političkih rasprava i nosila bih mini-suknju. Zatim bih najpiskutavijim mogućim glasićem upitala, 'Što mislite, koji je lak za nokte manje napadan – crveni ili ružičasti?'".

Ah, prkosni dani dogmatskog feminizma, kad je ženstvenost u lezbijskim krugovima bila moderna otprilike kao i svilene trenirke. One među nama koje su se igrale svojom ženstvenošću noseći šljokice i umjetne trepavice bile su izložene pitanjima o svojoj seksualnosti kad bi pokušale ući u dyke klubove: rečeno nam je da nismo prave lezbijke; da smo, ni manje ni više, "u dosluhu" s hetero-patrijarhatom! Mnoge od nas odbacila je baš zajednica koju smo najviše trebale.

Lois Weaver, 56-godišnja pionirka queer umjetnosti i polovica kazališnog dua Split Britches, sjeća se tih dana: "Kad je feminizam postao pokret, sve smo odbacile ženstvenost, šminku i restriktivnu odjeću – iz pravih razloga". Zatim napravi kratku pauzu. "Feminizam si nije mogao dozvoliti da u to vrijeme bude ironičan. Sad mogu biti ironična feministica – mogu poći težim putem i biti femme." Barbara također potvrđuje da je utjecaj feminizma na femme identitet uglavnom bio pozitivan:"Seksualno pozitivan feminizam bio je odličan za femme lezbijke. Bez njega, femme identitet ne bi bio tu gdje je danas."

Predivno – sad se možemo vratiti u kozmetičke salone bez straha od prigovora iz naše vlastite dyke zajednice. Femme lezbijke mogu zadržati potpunu kontrolu nad time kako će koristiti svoju ženstvenu seksualnost. Prošle smo kroz proces u kojem su žene namamljene u održavanje ženstvene pojavnosti – izbacile smo dijelove koje ne želimo, ironično se igrale s nekim drugim stvarima, i sad, kad smo odabrale biti ženskaste, naša je ženstvenost još više queer. Zadržale smo svoj identitet. Mi odlučujemo tko će uživati u femme seksualnosti – a to definitivno i nikako nisu muškarci.

No, samo malo. Možemo se igrati s našom glam ženstvenošću i nama je to queer, ali nas se još uvijek uglavnom prepoznaje kao heteroseksualne. Još smo uvijek, do neke mjere, nevidljive – jer se mnogim ljudima koji nas gledaju ne čini da ženstvenost može biti queer.

Kath Moonan se teško može opisati kao nevidljiva osoba u svojoj pošpricanoj, uskoj večernjoj haljini iz 1950-ih. Ova 34-godišnja web dizajnerica samu sebe naziva "komadom", što je njezin razigrani naziv za femme. "Ja se volim pokazivati, pa zato nisam nevidljiva, ali vjerojatno me hetero i queer ljudi stalno pogrešno doživljavaju kao heteroseksualnu." govori dok zavodljivo popravlja crvene mrežaste čarape. "Ali ja to nisam. Meni se dopadaju geezers – muškobanjaste lezbijke. Prestala sam brinuti o tome da li me ljudi doživljavaju kao queer. To je njihov problem, ne moj. Ne dozvoljavam da moj izgled formira briga o tome da li izgledam queer.

Kath je uzdahnula:"Ali ono što me stvarno smeta jest kad hodam ulicom i vidim par slatkih butchica koje me uopće ne primjećuju jer pretpostavljaju da sam hetero. Mislim da nevidljivost ovisi o tome gdje živite. Ja sam sretna; sad kad živim u Londonu, što se tiče izgleda, sve prolazi – i ovdje ima mnogo butch koje prepoznaju femme lezbijke. Da živim u izoliranom selu, ne bi me primjećivali kao u Londonu.

Točno. To je svakako najgore u tome kad vas ne prepoznaju kao queer. No na neki način postoje očite prednosti u tome kad misle da ste hetero. Femme se ne moraju nositi s homofobnom agresijom s kakvom se nose muškobanjaste dyke lezbijke – mi smo zaštićene od takvog maltretiranja našom šminkom.

"Ja shvaćam da to privilegija koju ja imam, a koju vrlo butch žene nemaju", kaže Seema, 38-godišnja femme Indijka koja radi u javnom sektoru. Seema se određuje kao femme zadnjih 16 godina. Uvijek je nosila ženskaste stvari, najviše voli uske majice, iste takve suknje i velike čizme. "Nekoliko puta su me pokušali napasti na ulici, ali obično kad sam bila s butch. Vozači, radnici i ljudi na ulici doživljavaju me kao heteroseksualku." Seema također kaže da je druge lezbijke isto ponekad doživljavaju kao heteroseksualku. "Otkako sam se prije sedam godina vratila u London iz San Francisca, definitivno se osjećam nevidljivijom u lezbijskim klubovima - čak i više ako se ne držim pod ruku s butch. Lezbijke me pogledaju na sekundu i to je to." Ipak, to je nikad nije sprječavalo u tome da bude out i ponosna – ali osjeća ambivalentnost zbog svog identiteta. "To što sam Indijka i dyke još me više razdire – želim biti vidljiva kao Indijka i kao dyke koja je femme, kinky, hrabra i energična bez da me se isključuje iz svih mojih zajednica.

Femme nevidljivost u hetero svijetu je čudna, s obzirom na medijski prostor koji je stvoren za ženstvene lezbijke u posljednjih 15 godina. Televizijske emisije o lipstick lezbijkama iz kasnih '80-ih utrle su put današnjim serijama kao što je "The L Word", a u mnogim sapunicama i filmovima pojavljuju se "dugokose lezbijke". Vode se rasprave o tome da li su ti likovi autentični ili su tek razvodnjene, mainstream verzije onoga što stvarno vidimo u lezbijskim pornićima za muškarce. Ono što je ipak nepobitno jest da ženstvene lezbijke ekskluzivno zauzimaju prihvatljivi dio lezbijske vidljivosti u medijima. Vidi nas se daleko više od muškobanjastih dyke lezbijki.

Ali nekako se ta ženstvena queer vidljivost nije prenijela na stvarni svijet. Još uvijek nas doživljavaju kao da smo na raspolaganju muškarcima jer se smatra da smo hetero. Barbara se sjeća kad se sama vraćala iz gay kafića u Hackneyu kad je tek došla u Englesku:"Nisam bila spremna na ono što se dogodilo. Pratili su me, gnjavili – jedan me muškarac čak zgrabio za ruku i pokušao me uvući u haustor. Pobjegla sam, ali one me slijedio, razbijao boce i nazivao me svakakvim imenima."

Lois nastavlja na ovu temu:"Femme lezbijke nisu toliko izvrgnute homofobiji kao butch, ali mi smo pak žrtve seksizma. Nas neće napasti jer smo lezbijke, ali će nas seksualno uznemiravati, vrijeđati i podcjenjivati. Nas je lakše zanemariti jer ne ugrožavamo status quo kao što to čine butch lezbijke – mi ne dovodimo u pitanje koncept muškosti ili tzv. "muških privilegija", što je zapravo korijen homofobije."

Kath kaže da zbog toga ženska muškobanjastost ili dječaštvo kod lezbijki imaju višu vrijednost nego ženstvenost:"To je zbog vidljivosti – i zbog toga ženska muškobanjastost obično označava lezbijstvo. To je veća provokacija za heteroseksualce jer predstavlja suprotnost klasičnim standardima ženske ljepote. Ako ćete namjerno birati identitet s kojim ćete biti transgresivni, sigurno se nećete odlučiti za imidž "komada".

Stvara li to neprijateljstvo drugih lezbijki prema nama – jer je nama lakše? Seema se sjeća '80-ih:"Vladalo je nepovjerenje prema dugim kosama femme lezbijki. Ne znam jesu li mislile da sam biseksualna ili se radilo o preziru jer sam mogla "proći" u hetero svijetu."

Nakon '80-ih, fenomen drag king nastavio je lezbijsku ljubavnu aferu prema ženskoj muškobanjastosti – i neki bi rekli da je to bilo na račun queer ženstvenosti. Kath kaže:"U jednom času se činilo da je cijela ta stvar s drag king zasjenila djevojke. Svi su bili zavedeni brkovima i odijelima!"

Lois se slaže:"Trend muškobanjastog izgleda u lezbijskoj zajednici više ne raste. Ta poplava testosterona me na neki način šokirala. Butch su bile posvuda, a ja sam se, kao femme, osjećala po strani; osjećala sam porast seksizma u našoj zajednici. Bilo je to negiranje ženstvenosti, a slavljenje muškosti. Nemam ništa protiv kad ljudi to rade na individualnoj razini, ali na razini zajednice dalo bi se diskutirati o negiranju ženstvenosti i uvođenju seksističke dinamike."

Ali to se mijenja:"Femme vidljivost počinje se uklapati s drag king i transrodnom muškobanjastosti - izražava se kroz burlesku u queer okolini. Mlade femme izlaze van – sad se ne radi samo o drag king – ima mjesta i za nas," kaže Lois. Stižemo odjevene u seksi korzete, mrežaste čarape i perje – čuvaj se, svijete. I, kao što kaže Kath, bez obzira koliko obožavamo zgodne butch, "Kakav bi to dosadan svijet bio bez nas, drag queens."