Mjere protiv diskriminacije na temelju seksualne orijentacije danas su široko raširena praksa, posebice u SAD-u gdje velike kompanije itekako paze da im se ne dogodi kakva sudska tužba ili proces. Konkretno, čak 91 posto tvrtki s popisa Fortune 500 uključilo je seksualnu orijentaciju u svoju politiku nediskriminacije.

Rodni identitet kao osnovu za nediskriminaciju uključilo je pak 61 posto velikih poslodavaca. No da deklarativni propisi i realnost nisu baš usklađeni, pokazuje i nova studija organizacije Human Rights Campaign u kojoj je više od polovice ispitanika (53 posto) priznalo da na poslu nije obznanilo svoju seksualnu orijentaciju.

U studiji, naslovljenoj "Trošak života u ormaru" (The Cost of The Closet), 35 posto ispitanika izjavilo je da se osjećaju primorani lagati o svom privatnom životu, trećini pažnju odvraća negativno okruženje na radnome mjestu dok je petina ispitanika priznala da su iscrpljeni zbog skrivanja svog identiteta. Jedna petina ispitanika pokušala je ostaviti posao zbog negativnog okruženja., tvrdi se u studiji u kojoj je sudjelovalo 800 LGBT zaposlenika.

Zanimljivi su i rezultati dodatnih ispitivanja zaposlenika koji nisu LGBT orijentacije i primjećuje se izvjesni "dvostruki standard". Naime, čak 81 posto ih je izjavilo da se LGBT zaposlenici ne bi trebali skrivati, no manje od polovice smatra da bi im bilo neugodno slušati LGBT kolege kako raspravljaju o svom ljubavnom životu.

U priopćenju za medije navodi se da je samo 21 država u SAD-u uvela zakon o nediskriminaciji zaposlenika, a 17 na temelju rodnog identiteta.

"Zaposlenici ulaze u bračne zajednice, no ne govore svojim kolegama iz straha da će izgubiti društvene veze ili ne prolaze kroz tranziciju iako znaju da trebaju jer se boje da će izgubiti radno mjesto. Politike inkluzije iz ureda direktora nisu još posve zaživjele u radnoj svakodnevnici u SAD-u", zaključuju u studiji.