HRFF 2016

Newsweek Srbija donosi intervju s prvom transrodnom umirovljenicom Vojske Srbije, koja je zbog uvrede odlučila podnijeti kaznenu prijavu protiv vojske, ministra obrane Bratislava Gašića i Ministarstva obrane, o čemu smo i mi pisali. Dosad su u njezino ime za javnost govorile aktivistkinje udruge građana Egal, koja se bori za ravnopravnost trans* osoba.

 

Otkriva što je sve proživjela nakon što je njezina priča dospjela u javnost, o odnosima s bivšom suprugom i njihovo četvero djece, brutalnim poniženjima koje je doživjela u vojsci, te o borbi sa samom sobom. Ispričala je kako je i dalje privlače isključivo žene, te kako se od najranije mladosti voljela šminkati i oblačiti kao žena.

Helena se izgledom ne razlikuje od bilo koje žene koju možete sresti na ulici, jedino se izdvaja dubokim glasom, koji će se kaže također promijeniti zbog hormonske terapije koju uzima. U osobnoj iskaznici još joj stoje podaci s muškim identitetom (M. V.), ali fotografija odgovara trenutačnom izgledu. Nakon više od 20 godina u vojnoj službi, ipak ju je odlučila zauvijek napustiti i otići u mirovinu s činom intendantskog majora. Helena otkriva kako je prijedlog za mirovinu dobila nakon što je na VMA (Vojno medicinska akademija) odlučila potražiti savjet, jer je htjela svoj spol prilagoditi svom rodnom identitetu.

Čitava je priča dospjela u javnost nakon što je u objašnjenju prijedloga za mirovinu pisalo kako je Heleni "ustanovljena dijagnoza koja može uzrokovati štetne posljedice po ugled Vojske Srbije", zbog čega je potražila pomoć udruge Egal i pokrenula tužbe zbog diskriminacije.

Novinari prijetili otkrivanjem identiteta

Helena otkriva kako su joj to bili najteži dani, jer se nikad nije susrela s tolikim publicitetom.

"Prvi put sam se suočavala s tim i bila potpuno izgubljena. Najbliže prijateljice su me smirivale, jedna od njih mi je našla i privremeni smještaj kako bih se sklonila od novinara, koji su doslovno prijetili da će otkriti moj identitet. Pojedini su namjerno objavljivali laži da se žalim jer su me umirovili, a ne zbog diskriminacijske rečenice u naredbi o mirovini", priča Helena. Kaže kako je pristala na mirovinu , jer "više nije željela licitirati".

"To mi je davalo mogućnost da 24 sata budem ono što jesam, da budem žena. To je nemjerljivo", priznala je. No, umjesto dogovora i mirnog odlaska u mirovinu, uslijedila je već poznata naredba, na što ona nikako nije mogla pristati.

"Koga briga za konzilij liječnika s VMA koji su procijenili da sam sposobna za profesionalnu vojnu službu? Ako smo se već dogovorili da idem u mirovinu zdrava, normalna, zašto onda rade takve stvari, zašto me primoravaju da ostatak života nosim pečat da sam bolesna? A nisam!"

Nakon nekoliko metara shvatila sam kako sam pogriješila, jer je jedan od policajaca počeo preko stanice utvrđivati moj identitet. U jednom mi je trenutku rekao: "Ma, sad ćemo probuditi Pavkovića (načelnik Generalštaba Vojske SR Jugoslavije u to vrijeme) da vidi kako mu oficiri šeću ulicom"

Priča kako ju je čitava situacija činila očajnom, zbog bivše supruge i četvero djece, od kojih je troje maloljetno. "Moja su djeca mlada, dvoje je u pubertetu i bojim se da će doći u situaciju da se potuku, da sebi možda učine nešto, jer ne mogu izdržati pritisak okoline, najviše brinem zbog njih", priča Helena. Iako je danas s bivšom suprugom Helena u odličnim odnosima, sasvim druga priča je bila prije godinu dana kad joj je otkrila istinu o sebi.

"Prva reakcija bila je jako burna. Rekla mi je kako je mislila da će me tu večer ubiti na spavanju jer se osjećala izdanom, kao da je 20 godina živjela u laži. Razmislila je i shvatila da bi djeca, ako to učini, ostala bez oba roditelja", ispričala je Helena.

Ubrzo su se dogovorile o sporazumnom razvodu, no svakodnevno se viđaju, zajednički brinu o djeci i postale su najbolje prijateljice. Nešto je teže bilo s otkrivanjem istine djeci. Prvo je odlučila reći dvojici sinova, koji su stari 21 i 16 godina.

Foto: Marina Lopičić/newsweek.rs

"I da imaš rogove, moj si tata'"

"Čim sam im rekla, stariji je počeo skakati, vikati i na kraju mi je rekao: 'Uz sve tumore, tebe je baš to moralo zapasti'. Nema ničeg težeg nego kad vas dijete ubode u srce. Mlađi je šutio i u nekom trenutku izgovorio: 'Auuu, jeb***, shemale. Načuo je negdje valjda što je to", priča Helena.

Kćerka, koja ima 13 godina u početku je burno reagirala, ali Helena kaže kako se to sada smiruje.

"Najstariji sin me više puta pitao dokad će trajati to moje 'igranje', a srednji je tražio da se nađemo. Iako sam ga odgovarala zbog toga što više nisam u muškom odijelu i sad sam drugačija, rekao mi je: 'Alo, što je s tobom, i da imaš rogove, moj si tata'. Bila sam dirnuta do suza", ispričala je Helena.

Čitavog sam života poštivala pravila, a zbog ovih laži sam odlučila podnijeti još jednu kaznenu prijavu protiv ministra Gašića. Više nisam u vojnom sustavu i mogu se buniti

Otkrila je i detalje o brutalnom i ponižavajućem događaju iz 2001. kad je prvi put došla u sukob s Vojskom Srbije i bila udaljena s dužnosti zbog "povrede javnog morala", nakon čega joj je oduzet i čin: "Sve je počelo na Valentinovo 2001. godine. U večernjim satima osjetila sam potrebu da se obučem kao žena i takva prošetam ulicom", priča Helena i otkriva kako je to i znala činiti i prije kako bi si "dala malo oduška".

Prošla je ponoć i slučajno je naišla na policijsko vozilo. Nakon što su joj pogledali osobnu iskaznicu, ništa im nije bilo jasno, pa im je Helena rekla kako je bila na maskenbalu. Pitali su je i gdje radi, pa je pokazala vojnu iskaznicu. Ponudili su joj prijevoz, na što je pristala, ali i požalila.

"Nakon nekoliko metara shvatila sam kako sam pogriješila, jer je jedan od policajaca počeo preko stanice utvrđivati moj identitet. U jednom mi je trenutku rekao: 'Ma, sad ćemo probuditi Pavkovića (načelnik Generalštaba Vojske SR Jugoslavije u to vrijeme) da vidi kako mu oficiri šeću ulicom."

Nisu je htjeli pustiti iz vozila, a u policijskoj postaji Čukarica joj nisu dali ni da se javi supruzi, već su pozvali vojnu policiju. Počeli su joj dobacivati i provocirati, podizati suknju i slično. Vojna policija je došla s Topčidera, gdje je Helena radila i osim što su je odveli u vojarnu, na ruke su joj stavili i lisice, poput nekog kriminalca.

Neopisivo ponižavanje

"U vojarni me dočekao neki poručnik i krenuo govoriti kako zna takve kao što sam ja i kako ih je nalazio na haubama automobila", ispričala je Helena, koja nije ni znala kako najgore tek slijedi.

Poručnik nije prihvatio njezinu izjavu, a pozvali su joj i suprugu, koja je mislila kako se Helena šali nakon što je ispričala što se dogodilo i nije joj bilo jasno što se događa.

"Ujutro je došao oficir za sigurnost iz moje jedinice i preuzeo me. Odveo me u zapovjedništvo Prve armije, baš tamo gdje radim. Da me svi vide! Jednostavno, da me ponize! Došao je i psiholog da razgovaramo i odlučili su me hitno poslati na VMA. Nisam više bila svjesna što s događa. Odveli su me na psihijatriju, gdje ljude drže pod ključem. Tri dana sam bila na promatranju protiv svoje volje. Bilo je strašno, pozivali su na razgovor moju suprugu i pokojnog oca. Nakon trećeg dana su me otpustili s papirom na kojem jasno piše da sam zdrava i sposobna za profesionalnu vojnu službu", ispričala je Helena.

Živim kako mislim da trebam živjeti , sad već punim plućima. Ne možete shvatiti kakvo je to olakšanje za nekoga tko je čitav život bio kao u kavezu

Iako je vraćena na posao, taj joj je nemili događaj zauvijek obilježio karijeru. Odlukom tadašnjeg predsjednika SRJ Vojislava Koštunice bila je otpuštena i oduzeli su joj čin, a žalba joj je odbijena. Angažirala je odvjetnika i uspjela se 2002. vratiti na posao, no Vojska Srbije pokrenula je novi postupak. Helena priča kako je situacija bila izuzetno teška, jer je supruga bila nezaposlena s tada troje djece, njoj je plaća bila smanjena i radila je sve kako bi preživjeli. Zato je odustala od suđenja i prihvatila kaznu od godinu dana zabrane napredovanja u službi.

"Prihvatila sam kaznu samo da bi me postavili na neku dužnost i da bih nastavila primati plaću. Ne znam kako sam ostala normalna", priznala je.

"Živim kako mislim da trebam živjeti"

S druge strane, Helena je svjesna kako će mnogi činjenicu da ima četvero djece tumačiti kao potrebu za dokazivanjem muškosti, što ona apsolutno negira i kaže kako je svako dijete bilo željeno i planirano i kako su djeca na prvome mjestu. Iako je nekad bila omiljena u svojoj obitelji, nakon što im je otkrila istinu danas kontaktira samo s majkom i bratom, jer rodbina ne odobrava njezin izbor.
"Živim kako mislim da trebam živjeti , sad već punim plućima. Ne možete shvatiti kakvo je to olakšanje za nekoga tko je čitav život bio kao u kavezu", jasno poručuje.

Iako je sad u mirovini, namjerava još raditi. Završila je tečaj za uređenje noktiju i šminkanje i nada se nekom ugovornom poslu, jer novac joj je potreban zbog obitelji, a napominje i kako je "skupo danas biti žena u Srbiji".

 

Usprkos svim teškoćama s kojima se susreće, Helena vjeruje kako je njezin život tek sad dobio puni smisao. Priznaje kako je proces tranzicije koji prolazi zahtjevan, a zbog želje da svoje tijelo čim prije prilagodi onome kako se osjeća, preskočila je birokratsku proceduru i sama se upustila u hormonsku terapiju.

"Sama sam si odredila terapiju. Kod liječnika sam obavila hormonske pretrage, preko prijateljica iz Europe, Amerike i Slovenije se raspitala o lijekovima i dozama, usporedila informacije i krenula", otkriva.

Prvi put sam se suočavala s tim i bila potpuno izgubljena. Najbliže prijateljice su me smirivale, jedna od njih mi je našla i privremeni smještaj kako bih se sklonila od novinara, koji su doslovno prijetili da će otkriti moj identitet

Danas Helena, koja je samu sebe tako nazvala još prije 17 godina, živi povučeno u malom stanu daleko od centra grada. Kaže kako više nikad u životu ne bi obukla hlače, a namjerava ostati sama, jer "dosta je 21 godina braka i 21 godina vojske". Pred Helenom je još suđenje zbog diskriminacije, a ta borba sigurno neće biti lagana, jer je nedavno komentirajući tužbu ministar obrane Srbije Bratislav Gašić izjavio: "To što smo umirovili osobu koja ima prijave za prostituciju spada u diskriminaciju?".

Iako se nakon svega boji i za svoju sigurnost, Helena ne odustaje od tužbe i najavljuje novu, jer kaže "nitko od nas ne smije biti iznad zakona. On (Gašić) je prekršio Ustav , a sad i laže spominjući moje navodno bavljenje prostitucijom. Čitavog sam života poštivala pravila, a zbog ovih laži sam odlučila podnijeti još jednu kaznenu prijavu protiv ministra Gašića. Više nisam u vojnom sustavu i mogu se buniti", završno je poručila Helena.

Njezinu priču u cijelosti možete pročitati ovdje.

Dodaj komentar


Security code
Osvježi

Ova stranica koristi web kolačiće. Neki od kolačića koje koristimo su neophodni za rad dijelova stranice. Ukoliko ne želite instalirati kolačiće s ovih stranica, možete nastaviti pregledavati stranice bez klikanja na "Prihvaćam kolačiće", kolačići se neće instalirati.