Priču o luksuznom putovanju Slovenijom bilo bi dobro započeti neugodnim priznanjem – nikad nisam zapravo "bila" u Sloveniji. Osim ako ne računamo poludnevni izlet u Maribor na kavu. Vozila se kroz Sloveniju jesam, više puta, ali nikad nisam boravila u njoj više od nekoliko sati "u komadu".

Kad mi se pružila prilika za putovanje Slovenijom u organizaciji agencije Imperial Luxury Travels, nazvano Pink Week, znala sam da je moram iskoristiti, pogotovo zato što je to prvo putovanje u regiji namijenjeno LGBT turistima.

Putovanje je započelo u četvrtak ujutro u Dolenjskim toplicama, mjestašcu nedaleko od Novog mesta, u kojem se razvio zdravstveni turizam. Toplice su čiste, lijepe, uredne, okružene zelenim šumovitim brdima koja kao da su ispala iz serije Dr. Stefan Frank ili slične sapunice… i malene. Za dulji boravak u mjestu treba svakako u raspored ubaciti bicikliranje i pješačenje, ili posjet tvornici Ciciban s tvorničkim dućanom.

U zdravstveno osviještenim toplicama za doručak se nude sojino i malomasno mlijeko, puno vrsta jogurta, a u sobi vas umjesto čokoladice dobrodošlice čeka crvena jabuka. Dok su druge zgrade u kompleksu orijentirane na rehabilitaciju, hotel Balnea Superior je stvoren za uživanje.

Prvi LGBT turisti upoznaju Sloveniju

Priznajem, dugo sam mislila da su toplice zapravo grozno mjesto gdje se namaču sredovječni i penzioneri. Toplice su zapravo odlična stvar. Kao prvo, voda je topla. Toliko je topla (32° C) da sam čak i zimogrozna ja provela unutra više od sat vremena i posve se smežurala. Toliko je topla da sam mogla komotno sjediti u vanjskom dijelu bazena, gdje je na zraku bilo 17 °C, barem pola sata, doduše pazeći da mi je brada cijelo vrijeme potopljena u vodu.

Blaženo opuštena i gladna od brčkanja ručala sam zatim u restoranu Oštarija (zvuči kao šala iz filma Mickey Blue Eyes), koju mi je na dolasku preporučio vozač Janez (kunem se da mu je to pravo ime). Goveđa juha bila je obilna, ukusna kao da ju je radila moja baka, a i štrukle u umaku od gljiva bile su sjajne. Jedinstveni dekor restorana upotpunjuju u dvorištu tegle s cvijećem i stara pećnica Gorenje, dok su unutrašnji zidovi ispisani porukama školske djece iz raznih zemalja koja su tu išla na izlete. Na svakom stolu nalazi se, naravno, vrlo dekorativna jestiva jabuka.

Nakon ručka bilo je vrijeme za kavu s organizatorima putovanja, Matejem Knifićem i Mattejem Valenčićem, organizatorima ovog putovanja. Par koji je u vezi 12 godina odlučio je kombinirati svoja znanja i veze iz marketinga i turizma i stvoriti turu kakvu u zemlji tad, a ni sad, nitko osim njih ne nudi – priliku da LGBT turisti upoznaju raznolikosti Slovenije. Za prve tri godine odlučili su staviti naglasak na novinare i pozvati ih da sudjeluju na Pink Weeku, no već ove, druge godine održavanja, stigli su i prvi gosti.

Matej i Mattej u nadolazećim danima budno su pazili na našu malu internacionalnu grupu i pazili da nam ništa ne nedostaje.

Monogamni labudovi dobar su znak za mladenke i mladence

Između kave i večere skinula sam još jednu stvar sa svog popisa "za obaviti" - saunu.

Protrčala sam kroz finsku saunu, parnu kupelj, aroma saunu, sanarium, japansku kupelj i zen sobu. Što se sauna tiče, upute su jednostavne- ne treba pretjerivati u sjedenju unutra, u mokre saune ulazi se gol, a u suhe ogrnut ručnikom. Osim ako vam je prvi put, pa se sramite, kao što sam se ja sramila.

Priznajem, dugo sam mislila da su toplice zapravo grozno mjesto gdje se namaču sredovječni i penzioneri. Toplice su zapravo odlična stvar

Večera dobrodošlice održana je u hotelu Otočec, dvorcu iz 18./19. stoljeća koji je preuređen u butik-hotel, a nalazi se na riječnom otoku. Njegovih 16 soba luksuzno je opremljeno, između ostalog, namještajem od tamnog drva jednostavnih linija, kakve bi sigurno i kraljevi odobrili, da ih danas u Otočcu ima.

Zbog bajkovita izgleda i divne prirode hotel je popularno mjesto za vjenčanja, a kako oko dvorca živi mnogo jata (monogamnih) labudova, njihovo prisustvo smatra se dobrim znakom za mladence. Ovo je također bio prvi od mnogih trenutaka putovanja u kojem se ono moglo povezati s motom državne turističke zajednice, I feel Slovenia.

Na večeri su se po prvi put okupili svi gosti, mahom novinari, iz Engleske, Amerike, Italije, Izraela i Belgije. Služilo se pivo pivovare Pelicon, koju je RateBeer.com 2014. proglasio najboljom pivovarom u Sloveniji, a posebno novi proizvod - pivo od ružinih latica. Dok su se jeli miniburgeri, salate, minikolači i jagode u čokoladi, DJ je puštao Wham, Donnu Summer, Village people i slične stvari. Kako stereotipno, komentirali smo, tapkajući nogama usprkos sebi.

Gastronomska raskoš

Povratkom u hotel Balnea, druženje se nastavilo po sobama uz pivo i vino, a većina okupljenih legla je iza dva ujutro, zbog čega im je idući dan trajao naizgled vječno.

U petak smo prvo u selu Mokronog posjetili siranu, tj kmetiju Gorišek i isprobali sireve s tartufima, paprom, čilijem i ostalim dodacima, kao i kajmak, uz obaveznu stanku za fotkanje hrane prije jela. Zadivljena činjenicom da se mjesečno potroši čak 40 kilograma tartufa, prva sam pojurila u dućan sirane.

Nakon toga došlo je na red nešto doista neobično: jedini muzej sjenika na svijetu. On se nalazi u općini Šentrupert, a napravljen je tako da su sjenici, neki stari i više od 200 godina, pronađeni, rastavljeni, dopremljeni pa nanovo sastavljeni na novom mjestu. Kroz eksponate proveo nas je sam gradonačelnik mjesta, objašnjavajući kako su sjenici s godinama postajali sve kompleksniji i kako su točno izgrađeni.

U muzeju se održavaju razni događaji, koncerti, prezentacije i, naravno, vjenčanja.

Nakon razgleda u jednom od sjenika bio je organiziran ručak.

Traditional dating may be quite tricky and often requires a lot of effort, besides it does not always get you the results you have been longing for. If this was your experience, you might want to start exploring the wonderful world of online dating at site http://joinbesthookupsites.com/, with millions of single and like-minded people to choose from.

 Za predjelo su poslužene dvije vrste pita i jetrena pašteta. Slijedili su heljdina kaša s gljivama, neidentificirano jelo od zapečenog sira, rižoto sa šparogama, janjetina, teletina s njokima i za desert palačinke s bazgom.

U ljubljansku noć

Kolega iz Italije za ručkom je objašnjavao kako je situacija za gej zajednicu u Italiji vrlo loša, jer su zbog konzervativnog društva gotovo svi nalaze u ormaru. Čak 60% gej mjesta za okupljanja i izlaske nalazi se u Milanu, zato što tamo dolaze i stranci iz okolnih zemalja. Kako gej zajednica nije prepoznata kao dobro tržište, nitko se ne trudi njoj ništa reklamirati, pa se tako ni Armani u Italiji ne pojavljuje u oglasnom dijelu gej tiskovina, dok to redovito radi u Americi.

Također smatra da je problem s gej pravima što ih Italija pokušava stići sve odjednom, umjesto da ide korak po korak. Glavnoga gej političara talijanski kolege zasad ne ocjenjuju korisnim, dapače, smatraju da se prodao za moć.

Put do Ljubljane većinom smo prespavali, a nakon toga društvo je, nažalost, razdvojeno u tri hotela u centru, Cubo, Vander i Park, jer je sezona već u jeku pa nije za sve bilo mjesta u jednom.

U sumrak nas je naš spretni vodič Peter poveo u kratku šetnju Ljubljanom. Izrazito šarmantna, pomalo kao neki njemački grad, ali izrazito opuštena i topla, odmah me osvojila. S obzirom da ima puno studenata, prosječna dob je 30 godina. Mnogi mostovi koji povezuju obale, a na jednom su i prilično neobična (čitaj: groteskna) umjetnička djela.

Amerikanci su primijetili da je grad izuzetno čist, ali da na zgradama ima grafita i to ih je dosta pogodilo, s obzirom da se oni u Americi odmah uklanjaju, a grafitere se ekpresno kažnjava. Nakon šetnje noge smo odmarali sjedeći na brodu koji plovi gore-dolje rijekom Ljubljanicom, uz šampanjac, jagode i trešnje, dok su se svjetla palila u sumraku i treperila na vodi. Petak je glavna večer za izlaske, objasnili su nam, dok smo se zatim kroz gužvu kretali prema restoranu As Aperitivo, u ulici koja podsjeća na Tkalčićevu.

Bledske ljepote

Dok smo mi jeli, za šankom se pojavilo pola Ljubljane, sve mladi, zgodni i sređeni muškarci i žene, među kojima su iskusne oči uočavale i dosta gej muškaraca. Ponuđen je bio riblji, mesni ili vegetarijanski meni. Odlučivali smo naslijepo, jer nismo znali što meniji sadrže, a tek kasno kroz grupu se proširila informacija da se meni sastoji od četiri slijeda i da bi možda trebalo usporiti s hranom.

Kolega Amerikanac pričao je o tome kako će se idući mjesec odlučiti hoće li gej brakovi biti ozakonjeni u svim saveznim državama. Kako je on u vezi sa svojim partnerom već 23 godine, nose i prstenje, imaju kuću s dvorištem i psa, svi za stolom odmah su pitali "Hoćete li se vjenčati?". Odmahnuo je rukom: "Ma ne. Ali digli smo zajednički kredit".

Iako je sve bilo izvrsno, uključujući i desert, glavno jelo posluženo je u 23:50, što je rezultiralo time da su se unutar sat vremena gotovo svi sudionici gej turističkog putovanja pokupili i otišli spavati, pa su u gej klub stigli samo Izraelci i Talijani. Sutradan su nam pričali da su klubovi Tiffany i (lezbijski) Monokel bili prepuni, ali da je u lezbijskom svirala bolja glazba. U muškom se puštalo dosta pjesama s Eurosonga.

Većinu subote proveli smo na izletu na jezero Bled i njegov jedini prirodni slovenski otok. Taman pred kišu stigli smo u Bledski dvorac, s čijih zidina puca nevjerojatan pogled na jezero i okolna brda. Nakon kratkog fotografiranja morali smo se sakriti od pljuska u restoran u gdje smo čekali sunce uz bijelo vino i domaće likere.

Ne znajući kako se kaže "kadulja" na slovenskom, morala sam na kraju naručiti piće na engleskom, da skratim muke konobaru. Kolege su se zatim počeli raspitivati o tome koliko su slični slovenski i hrvatski. Rekla sam im da se uglavnom razumijemo, ako, kao u glupim filmovima, govorimo polako i razgovijetno

Dvorac ima muzej i tiskaru u kojoj se nalazi replika Guttenbergovog stroja, na kojem se može otisnuti suvenir. Krenuvši napokon prema otoku, prošli smo i kraj Vile Bled, nekadašnje Titove rezidencije, danas hotela. Kao naslikan, otok s crkvicom izdiže se iz smaragdnog jezera. Iako bi oni u boljoj formi mogli i plivati, do njega se dolazi brodićima s ravnim dnom, u kojem je bitno dobro rasporediti težinu putnika kako se ne bi prevrnuo. Na otočiću se može kupiti ulaznica za razgledanje crkve i zvonika s restauriranim satnim mehanizmom s kojeg puca pogled na cijeli otok, potezati konopac zvona u nadi da će vam se ispuniti želja, pojesti poticu, lokalni kolač, kupiti suvenire, kupati, meditirati u zelenilu i plavetnilu ili do besvijesti fotografirati.

U manje od sat vremena koliko smo proveli na otoku, vidjeli smo dva vjenčanja, a jedan je mladoženja čak i nosio mladenku po 90 stuba koje vode od pristaništa čamaca do crkve.

Je li Ljubljana samo napredna točka na zapravo konzervativnoj mapi Slovenije?

Krenuli smo zatim u razgledanje kampa Šumske vile, čija je niša na turističkom tržištu glamping, glamurozno kampiranje.

Umjesto klasičnih šatora, tu su drvene kućice u obliku trokuta u kojima se nalaze dva kreveta i utičnice za struju. Ispred kućice, tj. šatora, dvije su ležaljke, a većina ih ima i hot tub, napravljen, naravno, izvana od drveta, koji se pokreće loženjem. Kratak odmor proveli smo uz originalne bledske kremšnite na obali jezera i fotografiranje u crvenom žičanom srcu postavljenom na mulu.

Nakon još jednog spavanca (takozvane vožnje natrag u Ljubljanu), imala sam vremena samo za brzi trk u centar centra i pivoteku Za popen't, gdje se može naći širok izbor stranih i slovenskih piva, prije nego što se trebalo spremiti za posljednji događaj putovanja.

Gala večera i party Dragon's ball (zmajevi su čest motiv u Ljubljani jer je zaštitnik grada Sv.Juraj) održani su u nekadašnjem samostanu Križanke, na Trgu francuske revolucije, nedaleko od spomenika Napoelonu Bonaparteu, jednog od rijetkih izvan Francuske.

Među gostima bili su gradonačelnik Ljubljane Zoran Janković, pjevač Lado Leskovar, te veleposlanica Slovenije u Njemačkoj, Marta Kos, koja je održala oštar govor o važnosti LGBT prava. Najavljen je i slovenski kamion koji će po prvi put sudjelovati u ovogodišnjem berlinskom Prideu.

Hrana je opet bila odlična , a večera klasično duga, s mnoštvom predjela i glavnih jela.

Unatoč sudjelovanju mnogih uvaženih gostiju i LGBT prijateljski nastrojenih partnera Pink weeka, kad smo uhvatili malo zraka između zalogaja, neki kolege su dobili napad skepse, zapitavši se nije li Ljubljana možda samo napredna točka na zapravo konzervativnoj mapi Slovenije, ili je možda doista došlo vrijeme da oni koji žive od turizma ne gledaju na orijentaciju gostiju. Pitanje je li grad zapravo duhom malen ili velik, nastavili su Amerikanci koji su primijetili da privlače poglede, pa su tijekom boravka započeli igru "uoči crnca".

Do tog trenutka vidjeli su ih sve skupa pet. Englez ih je utješio rekavši kako on nije vidio nijednu osobu crvenokosu poput njega.

Svjesni kako nam je to posljednja zajednička večer, kolege iz Engleske, Amerike i ja nismo htjeli otići sa zabave, iako, procijenili smo, glazba nije baš bila za ples (iako nam se više svidjelo kad je pult preuzela DJ-ica Biljana). Nakon mnogih pića, oko tri sata ujutro zaključili smo da je noć još duga, potrpali se u taksije i zaputili u klub Tiffany.

Na ulazu je zaštitar diskretno na uho promrmljao društvancu da postoji problem - danas je večer samo za muškarce. Nastao je neugodnjak dok se Englezi i ja nismo regrupirali i odlučili da se nećemo tražiti drugo mjesto, već se ipak vraćamo u hotel.

I tako novinarka crol.hr-a može reći kako u Ljubljani nije smjela ući u gej klub.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.