- Autor/ica Gordan Duhaček
-
Objavljeno: 7. kolovoza 2015.
Zamislimo sljedeću situaciju: u čitavoj regiji jedne države odgađaju se operacije jer nedostaje krvi potrebne za transfuzije. Zamislimo da je u Zavodu za transfuzijsku medicinu najvećeg regionalnog Kliničko-bolničkog centra ostalo još samo oko 300 doza. Zamislimo da stručnjaci računaju da u zalihama uvijek moraju imati minimalno 1000 doza, s obzirom da se ta krv distribuira među pacijentima u više bolnica u toj regiji.
Zamislimo da se krv koja je liječnicima trenutačno na raspolaganju čuva samo za hitne operacije te za pacijente stradale u prometnim nesrećama kojih je ove godine na cestama te regije bilo više nego što je uobičajeno. Zamislimo da bi bolnice u toj regiji mogle normalno funkcionirati, potrebno je hitno skupiti barem 500 doza krvi.
Zamislimo da zbog toga Crveni križ i Zavod za transfuziju pozivaju sve građane koji su u mogućnosti darovati krv, konkretno sve zdrave osobe u dobi između 18 i 65 godina, koje u posljednja dva tjedna nisu uzimale nikakve jače lijekove.
Kad ste se kao homoseksualni muškarac odlučili ma darivanje krvi, preostaju vam tri opcije
Zamislimo i da je situacija toliko kritična da se o tome izvještava u središnjem Dnevniku javne televizije i da u njemu gostuje i lokalna liječnica, koja između ostaloga kaže: "Darivanjem krvi pojedinac pokazuje brigu za društvenu zajednicu u kojoj živi. Pozivam sve građane da dođu, da se odazovu i da daruju krv."
E sad, kad smo sve to zamislili, napomenut ću da je to jedna skroz realna i aktualna situacija, zdravstveni problem koji je ovih dana pogodio istok Hrvatske. Nema potrebe zamišljati, sve to se ovih dana doista događa u Slavoniji! Spomenuti KBC je Osijek, spomenuta javna televizija je HRT, spomenuta liječnica je dr. Marina Samardžija itd.
Ali nastavimo ipak još malo sa zamišljanjem. Zamislimo da ste homoseksualni građanin Republike Hrvatske koji živi u Slavoniji, možda baš u Osijeku, i da itekako vjerujete da je nestašica krvi važan problem čijem rješenju želite pridonijeti. Zamislimo da se potpuno slažete sa stavom dr. Samardžije kad kaže da "darivanjem krvi pojedinac pokazuje brigu za društvenu zajednicu u kojoj živi", te pomislite: "Pa ja sam baš takav pojedinac, mene jest briga i želim darivati svoju krv kako bih pomogao sugrađanima!"
Bilo bi lijepo da se ovaj tekst može završiti apelom gej muškarcima koji žive u Osijeku i Slavoniji da se u što većem broju priključe darivanju krvi u ovom trenutku kada je ista prijeko potrebna za minimalno funkcioniranje zdravstvenog sustava
Kako živite u Hrvatskoj (za razliku od npr. Italije, Španjolske, Portugala, Latvije i Poljske, gdje se u vezi s tim homoseksualce ne diskriminira), u trenutku kad ste se kao homoseksualni muškarac odlučili da želite darivati krv, preostaju vam tri opcije. Prva je odmah odustati od te plemenite namjere, jer znate da će vam ako iskreno odgovorite na upitnik koji trebate ispuniti prije darivanja krvi reći kako ste dio rizične skupine i da vašu krv neće. Pa čak i ako se moraju otkazivati operacije. Druga je da odete darivati krv, iskreno ispunite upitnik pa vas odbiju licem u lice. Pa čak i ako su životi pacijenata ugroženi.
Laž je humanost, istina je nepoželjna
Treća opcija, i jedina koja vam omogućava da napravite humanu gestu darivanja krvi, jest da lažete. Trebate lagati u oko svoje homoseksualnosti kako ne biste upali u široko definiranu rizičnu skupinu MSM (Men having sex with men), trebate lagati oko vlastitog seksualnog života i vlastitog seksualnog identiteta. Ako lažete, onda možete darivati krv – koja se onda naravno odgovarajuće strogo testira – i spasit ćete život drugog čovjeka. Ako kažete istinu, nećete moći darivati krv i život drugog čovjeka će biti ugrožen jer nema dovoljno krvi za transfuziju.
Indikativna je poruka koja se diskriminacijskom politikom prema gej muškarcima oko darivanja krvi šalje njima kao građanima RH (ali i ne samo njima, nego i svima) – lažite da biste mogli pokazati "brigu za društvenu zajednicu u kojoj živite" (kako je to lijepo rekla dr. Samardžija), a ako govorite istinu, onda ćemo vas onemogućiti baš u tome da pokažete "brigu za društvenu zajednicu u kojoj živite".
Jer ste kužni, rizična skupina. Nije li tragično kad neko društvo kao uvjet pomoći sugrađanima de facto postavlja laž, dok je istina ono što će vas baš onemogućiti da pomognete, iako to itekako želite? To nije samo pitanje diskriminacije gej muškaraca kad je riječ o darivanju krvi, to je pitanje fundamentalnih društvenih vrijednosti u kojima se preferira laž kao način uklapanja, dok istina podrazumijeva isključivanje.
Sad kad smo sve to zamislili, napomenut ću da je to jedna skroz realna i aktualna situacija, zdravstveni problem koji je ovih dana pogodio istok Hrvatske. Nema potrebe zamišljati, sve to se ovih dana doista događa u Slavoniji
Bilo bi lijepo da se ovaj tekst može završiti apelom gej muškarcima koji žive u Osijeku i Slavoniji da se u što većem broju priključe darivanju krvi u ovom trenutku kada je ista prijeko potrebna za minimalno funkcioniranje zdravstvenog sustava. Ali jedino što se potencijalnim darivateljima krvi koji su gej može poručiti jest da lažu, pa će onda moći pomoći sugrađanima i pokazati "brigu za društvenu zajednicu" u kojoj žive.
Sve zajedno ima smisla kao one zloglasne parole iz Orwellove "1984": "Rat je mir. Sloboda je ropstvo." Hrvatski zdravstveni sustav je za gej muškarce koji žele darivati krv smislio svoje verzije: "Laž je humanost. Istina je nepoželjna".
* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.