HRFF 2016

Image

Zujalo joj je u glavi, i kad je već pomislila da neće izdržati, osjetila je trenutno olakšanje. Tijelo joj je odjednom bilo bez težine.

Pogledala je kroz prozor, a prizor koji je vidjela bio je prekrasan: plava kugla odjevena u bijele trake oblaka svjetlucala je na tamnoj pozadini svemira.

Srce joj je tako jako udaralo da se bojala da će to primijetiti zapovjednici misije, a to bi za nju moglo značiti kraj. Nije htjela da joj uzbuđenje pokvari najveći uspjeh u životu – let u svemir. Valentina Tereškova imala je 26 godina i stajala je na dnu rampe koja je vodila do svemirske letjelice, na čijem je vrhu bila malena kapsula, Vostok 6. Zvjezdani grad nikad nije djelovao življe, užurbanije, barem je njoj tako izgledalo. Rampa se podizala sve više i ljudi koji su obavljali posljednje provjere rakete naizgled su postajali sve manji i manji.

- Tina! Tina! Sretno! - vikali su joj iz podnožja rampe. Odmahivala im je, iako s mukom, jer joj je teško kozmonautsko odijelo otežavalo kretanje. »Mogli su ipak misliti na to kako ću se kretati i na Zemlji, a ne samo u svemiru... Sigurno izgledam kao King Kong«, pomislila je. Znala je dobro da tako mora biti, ali dopustila je sebi tu malu zlobnu misao, jer su joj, iskreno, sva ta testiranja, uvježbavanja, pokusi, liječnički pregledi i ostale ne baš ugodne stvari išle na živce. Ipak, pomirila se s time da dobije ono što želi – bit će prva žena koja će vidjeti Zemlju iz svemira.

Dok su joj pomagali da se smjesti u kapsulu koljenom je gotovo slomila jednu od mnogobrojnih poluga u moru raznoraznih prekidača koji su svijetlili u tom pomalo klaustrofobičnom prostoru. To je uzrokovalo strku među tehničarima; no, na kraju su ipak dali dozvolu da se poklopac Vostoka 6 može zatvoriti.

Morala je sjediti u potpunoj tišini nekoliko minuta dok su tekle pripreme za paljenje rakete. U kontrolnom tornju više joj nisu mogli pomoći – štogod da se desi, sama je. »Sama, kao što sam i bila cijeli život, jer nitko nije razumio moju strast za avionima i skakanjem padobranom. Kad sam prvi put skočila, osjetila sam kako mi adrenalin struji tijelom i nijedan osjećaj nije tome dosad bio ravan. Dosad... No, tko zna, možda ću promijeniti mišljenje«, nasmiješila se u tami kapsule. U tim razmišljanjima nije ni primijetila da je već počelo odbrojavanje pa je sada samo čula: »4, 3, 2, 1, pali!« Ogromna sila odjednom ju je počela vući naniže, u stolicu, i osjećala je kao da joj je nešto veliko i teško sjelo na grudi. Gotovo je ostala bez daha. Nije više ništa čula od grmljavine rakete, koja je prekrila sve drugo i gotovo postojala sama za sebe. Zujalo joj je u glavi, i kad je već pomislila da neće izdržati, osjetila je trenutno olakšanje. Tijelo joj je odjednom bilo bez težine. Pogledala je kroz prozor, a prizor koji je vidjela bio je prekrasan: plava kugla odjevena u bijele trake oblaka svjetlucala je na tamnoj pozadini svemira.

Nikada više nije vidjela ni doživjela ništa što bi je potreslo više od te slike. Osjetila se tako malenom, beznačajnom, a pri pomisli da su daleko ispod nje milijarde ljudi nesvjesnih krhkosti planeta na kojemu žive, bilo joj je žao što im ne može odnijeti malo te ljepote koju je gledala kroz prozor.

Valentina Tereškova u svemir je letjela samo tada. Nakon povratka na Zemlju bila je svojevrsna ambasadorica Sovjetskog saveza, a za svoje je zasluge od Ujedinjenih naroda dobila zlatnu medalju za mir. Još živi negdje u Rusiji, a podataka o njoj ima vrlo malo.
Prva žena koja je upoznala prostranstvo svemira danas je gotovo zaboravljena, no u njenim se očima još zrcali slika koju je vidjela 16. svibnja 1963. kroz prozor kapsule Vostoka 6.

 

Dodaj komentar


Security code
Osvježi

Vezane teme

Nema vezanih tema uz ovaj članak.


Ova stranica koristi web kolačiće. Neki od kolačića koje koristimo su neophodni za rad dijelova stranice. Ukoliko ne želite instalirati kolačiće s ovih stranica, možete nastaviti pregledavati stranice bez klikanja na "Prihvaćam kolačiće", kolačići se neće instalirati.