Image

Znanstvenik u svom laboratoriju nije samo puki tehničar, nego i dijete suočeno s prirodnim fenomenima, koji mu se katkada čine kao bajke o vilama - rekla je jednom prilikom Marie Curie, prva žena koja je dobila Nobelovu nagradu.

Mnogobrojni uzvanici i znatiželjnici ispunili su veliku dvoranu, a za govornicom, na blještavim svjetlima obasjanoj pozornici, stajao je čovjek u svečanom odijelu i nešto značajno i važno objašnjavao, naglašavajući pažljivo riječi, kao da mu jezik kojim je govorio nije bio materinji. U prvom je redu sjedila sredovječna žena oštrih crta lica i kose zategnute u punđu, a njezin je prividni mir narušavao tek odsjaj suza u očima. Bila je 1911. godina, a Marie Curie, gospođa iz prvog reda, čekala je da joj uruče Nobelovu nagradu za kemiju.

- Sve je to nekako čudno, sva ta vreva i pompa zbog mene - pomislila je. Dok je govornik nastavljao svoje izlaganje utonula je dublje u udobnu stolicu i prepustila se sjećanjima. Bilo joj je prvi put da prisustvuje ceremoniji proglašenja dobitnika, iako je 1903. godine zajedno s mužem Pierreom i francuskim fizičarom Henrijem Becquerelom dobila Nobelovu nagradu za fiziku i time postala prva žena u povijesti koja je osvojila to ugledno priznanje. Naime, tada nisu mogli otići u Stockholm zbog poslovnih obveza i njene bolesti.

 
Razmišljala je o svojem djetinjstvu u Poljskoj, gdje se rodila 1867. kao Maria Sklodowska, najmlađe dijete u učiteljskoj obitelji, i o teškom životu u neimaštini, zbog čega je rano morala početi raditi iako je bila odlična učenica. Bila je guvernanta i zarađenim novcem pomogla starijoj sestri Bronji da se upiše na studij medicine u Sorbonni te i sama uskoro pošla za njom. Imala je tada 24 godine.

Na tom je poznatom sveučilištu bila među najboljim studentima i diplomirala fiziku i matematiku. U to je vrijeme upoznala i svog budućeg muža Pierrea Curiea, stidljivog i povučenog muškarca, briljantnog znanstvenika; no, njegove su ideje odbacivali kao djelo sanjara i idealista. Zajedno su počeli novu eru u znanosti. Istraživanja radioaktivnosti kojima su se bavili dovela su do otkrića dva nova kemijska elementa, radija i polonija, nazvanog po njenoj domovini.

Njihova je sreća bila kratkoga vijeka – premorenog Pierrea, oslabljenog bolešću i stalnim radom u improviziranom laboratoriju bez grijanja, godine 1906. pregazila je konjska zaprega. Njegovom je smrću Marie ostala sama s dvoje male djece, no njezin je duh bio jači i od te tragedije. Nije se slomila ni kada je te iste godine - kad je trebala dobiti drugu Nobelovu nagradu - nisu primili u Akademiju znanosti zato što je - žena...

- čast mi je pozvati gospođu Marie Curie da primi Nobelovu nagradu za kemiju! – uzviknuo je govornik i prenuo je iz razmišljanja. Pomalo se nesigurno nasmiješila i polako ustala sa stolice, a samo su oni koji su joj bili najbliži primijetili bolan grč koji joj je na tren prošao licem. Pljesak se prolomio dvoranom i dok je koračala prema pozornici načas su nestale sve hladne, besane noći u laboratoriju, sve opekline od radijacije, sva omalovažavanja njenog rada jer »žena treba biti uz muškarca, u kući, i odgajati djecu«, kako je rekao jedan član Akademije kad su je odbili.

Marie Curie umrla je u 67. godini od leukemije, koju je dobila zbog izloženosti radijaciji tijekom pokusa. Bilješke koje je vodila u laboratoriju i danas su toliko radioaktivne da je njihovo pregledavanje moguće samo na osobnu odgovornost.

Bila je prva u svemu – prva žena koja je stekla doktorat znanosti, prva žena koja je predavala na Sorbonni, prva žena koja je dobila Nobelovu nagradu, i to dvostruku. Ipak, njezina je najveća zasluga otvaranje vrata znanosti ženama, kojih danas ima više no ikad prije.

- Znanstvenik u svom laboratoriju nije samo puki tehničar, nego i dijete suočeno s prirodnim fenomenima, koji mu se katkada čine kao bajke o vilama. Treba nam sredstvo da taj osjećaj iskažemo okolini; ne smijemo prihvatiti mišljenje da je sav znanstveni napredak u mehanizmima, strojevima i zupčastim kotačićima što zahvaćaju jedan u drugi, rekla je jednom prilikom. I upravo su to gotovo dječje čuđenje i znatiželja obilježili njen put, učinivši ga čudesnim za niz generacija.

 

Dodaj komentar


Security code
Osvježi

Vezane teme

Nema vezanih tema uz ovaj članak.


Ova stranica koristi web kolačiće. Neki od kolačića koje koristimo su neophodni za rad dijelova stranice. Ukoliko ne želite instalirati kolačiće s ovih stranica, možete nastaviti pregledavati stranice bez klikanja na "Prihvaćam kolačiće", kolačići se neće instalirati.