HRFF 2016

Image

Mislim da je moje najranije sjećanje na Vanju vezano uz njezinu nogometnu loptu koju je s grupom velikih dečkiju jednog ljetnog dana napucavala o zid moje zgrade

I mislim da je ta prva impresija stvarno vezana samo uz pravu pravcatu kožnu nogometnu loptu koju sam i sama u toj fazi željela imati. Par godina kasnije, kad mi je bilo čitavih petnćst i kad sam se počela družiti sa starijom škvadrom opet sam se susrela s njom na način da je netko iz društva rekao: "Ona ti je lezba, znaš."

Uopće se nisam pitala "što je to lezba" (valjda sam negdje prije čula tu riječ i naučila njezino značenje) i nisam se snebivala nad tim novim saznanjem, već sam napeto nastavila slušati priču o Vanji i njezinoj curi koju sam isto ponekad viđala u kvartu. Teško mi je opisati mješavinu škakljive znatiželje i silnog nemira koji je pulsirao čitavim mojim adolescentskim zbunjenim bićem. Ona je u toj fazi već naveliko izlazila tko zna kamo dok ja nisam smjela dalje od susjedne zgrade i viđala sam je relativno rijetko.

Ne znam objasniti što je to točno bilo, ali Vanja je imala look, imala je stil, imala je hod, imala je stav ili se bar meni tako činilo. Boja njezine kose i frizura uvijek su bile drugačije, činilo mi se da želi nalikovati pop-zvijezdi koju sam tad obožavala i to mi je bilo totalno cool i još jedan plus u Vanjinu korist. Naravno da sam znatiželju i uzbuđenje uslijed nevjerojatnog otkrića o curi iz kvarta koja je još k tome bila tako super pobrkala s nekom vrstom zaljubljenosti, a to je zapravo bilo buđenje.
Vanja je, i ne znajući, bila moj mentalni tutor (na stranu to što sam par puta pokušavala oponašati njezine fashion statemente i to prilično neuspješno ali ne volim se toga ni sjećati), cura koja se očito ne obazire na priče i ponekad šeće zagrljena sa svojom curom (da, i to sam uspjela snimiti), nemajući pojma koliko to na neki bizaran način pomaže jednoj maloj iz susjedstva koja je tek otpočela borbu s vlastitim demonima različitosti.

Odras(ta)la sam i našla svoju curu. Vanju sam i dalje sretala po kvartu, tu i tamo po gradu. Nekoliko puta su nam se pogledi baš onako sreli i mislila sam kako bi bilo zgodno da se možda i nasmiješim, ali i dalje sam bila okamenjena od neke vrste treme, nemam pojma, mislim da mi je bilo malo neugodno kao nekoć, dok sam bila samo klinka s velikim očima. Palo mi je na pamet da je i ona možda čula kakvu kvartovsku priču jer ruku na srce, sve se kad-tad sazna, a ja neke stvari i nisam tajila – bilo je ljudi koji su itekako znali da mi cura s kojom dijelim stan nije samo cimerica. Doista ne znam je li tome tako, jer Vanju nikad nisam službeno upoznala a sad sam se sjetila da joj nikad nisam ni čula glas.

Za mene je ona samo slika, cura iz kvarta kojoj sam se potajno divila, tek mnogo kasnije saznavši zašto. Viđam je i danas, jednako rijetko, ali tu je negdje. Koliko vidim, ostala je dosljedna, odnosno drugačija, osim što joj je stil za odijevanje ipak malo manje revolucionaran ili su danas neka druga vremena.

Razmišljala sam ponekad bih li je željela upoznati da imam priliku. Na neki način bi bilo baš smiješno kad bih joj sve ovo ispričala, a s druge strane – ona je jedna romantična uspomena iz moje rane mladosti kojoj dijelom mogu zahvaliti neku vrstu hrabrosti da živim ono što jesam. Zato bih se ovom prilikom zahvalila svim curama iz kvarta koje su probile led za nas i bile ono što jesu čak i onda kad je to bilo manje jednostavno nego danas.

 

Dodaj komentar


Security code
Osvježi

Vezane teme

Nema vezanih tema uz ovaj članak.


Ova stranica koristi web kolačiće. Neki od kolačića koje koristimo su neophodni za rad dijelova stranice. Ukoliko ne želite instalirati kolačiće s ovih stranica, možete nastaviti pregledavati stranice bez klikanja na "Prihvaćam kolačiće", kolačići se neće instalirati.