HRFF 2016

U nizu okrunjenih glava žena ima vrlo malo, gotovo ih možemo nabrojati na prste. Civilizacije staroga doba posebno su ovisile o jakom vladaru, čovjeku koji će više vladati mačem nego diplomatskim putevima, odnosno glavom.

Povijest ljudskoga roda obiluje likovima kraljeva, careva, kanova, šeika i ostalih vladara; okrutnih, mudrih, bogatih, lakomislenih, moćnih… muškaraca. Žene su u to doba bile praktički vezane uz kuću, njihova je dužnost bila održavanje kućanstva i briga o djeci. Nisu ni imale drugog izbora u patrijarhalnom društvu koje je dugo sprječavalo, izravno i neizravno, svaku pomisao na njihovo uključivanje u uzak krug onih koji su stajali na čelu država.

 

Ipak, i tada je bilo izuzetaka. U starom je Egiptu vladala već tada slavna Kleopatra, nadaleko poznata po svojoj ljepoti, šarmu i gotovo magičnoj privlačnosti. Davno prije živjela je Nefertiti, faraonova žena, čija bezvremenska ljepota i danas oduševljava, ali ona nije imala veću ulogu u tadašnjoj «kadrovskoj križaljci». Izvori iz kojih bismo mogli saznati nešto više o ženama na vlasti vrlo su oskudni. No, u povijesti postoji ženska figura koju spominju svete knjige svih triju velikih svjetskih religija: kršćanstva, islama i judaizma. To je bila kraljica od Sabe, koju su Grci zvali «crna Venera».

Prema Kur'anu, na jugu Arapskog poluotoka postojala je velika civilizacija, narod Saba, koja je nestala jer se Alah razljutio i srušio branu kod Mariba (današnji Jemen), blizu područja na kojem su živjeli, pa su se svi podavili. Što je bilo uzrok njegovu bijesu, nije poznato.

Sigurno je sljedeće: 120 kilometara od Jemena, glavnog grada istoimene države, kod mjesta Marib, arheolozi su pronašli ostatke vodovoda i brane. U blizini se nalazi i svetište Bilqis, što je i arapsko ime za kraljicu od Sabe. Površina dijela u kojem su se obavljale ceremonije bila je 5.000 četvornih metara – to je bio najveći hram u arapskom svijetu prije pojave islama.

Biblija spominje kraljicu od Sabe u dijelu koji govori o životu kralja Salamona, a datira se u 10. stoljeće prije Krista. Prema toj svetoj knjizi, njih su se dvoje sreli, dok Arapi kažu da su se i vjenčali.

Naime, kraljica je bila poznata po svojem znanju i bogatstvu te je bila pomalo i tašta. Kad je do nje došao glas o Salamonovoj mudrosti, odlučila ju je provjeriti. Ipak, on je bio vrlo moćan, pa mu je za svaki slučaj prije odlaska u Jeruzalem, grad u kojem je stolovao, poslala karavane s darovima. Prema legendi, na put je tako krenulo pet tisuća deva natovarenih zlatom i dragim kamenjem. Nakon što je Salamon primio darove, oprezna je kraljica i sama otišla k njemu. Prije polaska uhode su joj rekle da je bogatiji od nje pa ih je dala ubiti.

Kad je stigla odlučila je iskušati njegovu mudrost pa mu je postavljala niz pitanja i zagonetki, no on je na sve imao odgovor. Biblija zatim kaže da se kraljica preobratila pod dojmom velikog znanja židovskog kralja.

Povjesničar Jean Louis Ska veli da ono što je opisano u Bibliji a dogodilo se prije 850. godine prije Krista nije moguće dokazati; no, s druge strane, istinitost podataka u toj knjizi to je veća što više odudaraju od onih uobičajenih za to vrijeme. Konkretno, sama činjenica da se spominje kako je na čelu nekog kraljevstva bila žena, a u tadašnjem društvu one su bile gotovo apsolutno podređene muškarcu, govori u prilog postojanju kraljice od Sabe.

Za Giovannija Canovu, islamista s venecijanskog sveučilišta, važno je da se mit o njoj pojavljuje u različitim religijama. On kaže da postoji dokaz da su na Arapskom poluotoku postojale vladarice koje su odbijale plaćati porez Asircima, te da bi kraljica od Sabe mogla biti jedna od njih. Djelo u kojoj se najviše govori o njoj je «Knjiga mladenki». Autor, Ta'labi, skupio je usmenu i pismenu predaju o susretu kraljice i Salamona. U knjizi se navodi da je kralju vijesti o postojanju mudre kraljice na jugu donijela ptica pupavac (naime, on je prema predaji mogao razgovarati sa životinjama). Salamon ju je pozvao k sebi, a u odgovaranju na zagonetke koje mu je postavljala navodno mu je pomagao džin, neka vrsta dobrog duha.

Notu humora u priču o njihovom susretu daje anegdota o kraljičinim nogama. Naime, prema Kur'anu bila je odjevena u dugu haljinu, a kralj je htio vidjeti njene noge pa se poslužio smicalicom. Dao je postaviti pod od ogledala u jednu dvoranu i pozvao je da dođe ondje. Kraljica se prestrašila kad je stupila na nj jer je mislila da gazi po vodi pa je podigla haljinu da je ne smoči. «Knjiga mladenki» navodi da su joj noge bile lijepe, ali dlakave. U hebrejskoj verziji se kazuje da je Salamon rekao:»Tvoja ljepota je ljepota žene, ali tvoje su noge dlakave poput muškarčevih.» Srećom, prema «Knjizi mladenki», kraljevi su savjetnici izumili napravu za depiliranje.

Unatoč tome što nije dokazano njeno postojanje, kraljica od Sabe na neki je način ipak živjela – u mitovima i predajama ljudi.

This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it.

Dodaj komentar


Security code
Osvježi

Vezane teme

Nema vezanih tema uz ovaj članak.


Ova stranica koristi web kolačiće. Neki od kolačića koje koristimo su neophodni za rad dijelova stranice. Ukoliko ne želite instalirati kolačiće s ovih stranica, možete nastaviti pregledavati stranice bez klikanja na "Prihvaćam kolačiće", kolačići se neće instalirati.