HRFF 2016

Image

Bujna smeđa kosa austrijskoj je carici Elizabethi, od milja zvanoj Sissi, padala do bokova, a zbog težine morala ju je ponekad prebaciti preko razapetog konopa da bi odmorila mišiće vrata i leđa.

Elizabeth Amalie Eugenie, bavarska princeza iz kuće Wittelsbach, svijet je ugledala na Badnjak 1837. godine. Odrasla je u dvorcu Possenhofen, obiteljskom posjedu njena oca vojvode Maksimilijana i majke Ludovike, zajedno s brojnom braćom i sestrama. Djetinjstvo je provela bezbrižno – često je išla s ocem u lov, jahala i šetala šumama. Prekretnica u njenom životu zbila se u ljeto 1853. godine, kad je sa starijom sestrom Helene i majkom otputovala u Bad Ischl u gornjoj Austriji. Naime, Ludovika Wittelsbach htjela je predstaviti Helene mladom austrijskom caru Franji Josipu, koji je ondje često boravio. Znatiželjna Elizabeth «prošvercala» se na bal organiziran u carevu čast, a kad ju je Franjo Josip ugledao, zaljubio se na prvi pogled.

Zaruke su objavljene odmah sljedećeg dana, a vjenčali su se 24. travnja 1854. u Beču, kad je imala 16 godina. Mladu je caricu narod od milja prozvao Sissi. Taj će nadimak u desetljećima koja su uslijedila postati poznat širom svijeta.

Sissi je teško podnosila život u Beču i strogi carski protokol, a Franjo Josip nije imao dovoljno vremena za nju pa je bila usamljena. Da stvari budu gore, nije se slagala sa svojom svekrvom, nadvojvotkinjom Sofijom, koja je smatrala da je jedina njezina dužnost roditi prijestolonasljednika. Godine 1855. carica je rodila kćer Sofiju, sljedeće godine Gisele, a 1858. sina Rudolfa. O odgoju djece brinula se isključivo njezina svekrva, a neodlučnost i uzmicanje Franje Josipa pred sukobima svoje žene i majke izazvalo je kod Sissi revolt. Jedino što je tada htjela bilo je otići iz Beča. To je i učinila.

Sljedećih je godina lutala Europom pa je tako posjetila Mađarsku, Englesku, Krf i Italiju. Nije se vratila u Beč sve do 1862. godine, no tada je bila druga žena. Nesigurnost je zamijenila snaga, nemoć odlučnost – Sissi je tada imala 24 godine i bila je puna samopouzdanja i energije. Doslovce je procvjetala i smatrali su je najljepšom ženom svijeta. Bujna smeđa kosa padala joj je do bokova, a zbog težine morala ju je ponekad prebaciti preko razapetog konopa da bi odmorila mišiće vrata i leđa. Smatrala se modernom ženom, a danas bismo je mogli nazvati i feministicom – obožavala je jahanje i jedrenje, plivala je, vježbala i bavila se mačevanjem. Zabilježena je i izjava jednog od njezinih suvremenika, koji je rekao da carica «izgleda kao anđeo, a jaše kao vrag».

Nakon privremenog smirivanja i povratka mužu, godine 1868. rodila je Marie-Valerie, no uskoro se ponovno vratila prijašnjem životu i lutanju Europom.

Najveći je udarac doživjela 1889. godine, kad je njen tada 31-godišnji sin Rudolf u lovačkom dvorcu u Mayerlingu ubio svoju ljubavnicu Mariju Večeru i sebe. U žalosti zbog te tragedije, do kraja života nosila je crninu.

Dana 10. rujna 1898. godine šetala je uz Ženevsko jezero, kad joj je ususret došao muškarac. Posrnuvši, udario ju je u grudi i pobjegao. U prvi se mah činilo kao da je sve u redu, no nekoliko trenutaka kasnije Sissi se srušila – iz rane iznad srca liptala je krv. Njen je ubojica bio anarhist Luigi Luccheni, a oružje kojim je počinjeno ubojstvo željezno dlijeto. Nekoliko sati nakon atentata nekad najljepša žena svijeta zauvijek je zaklopila oči.

Pokopana je 17. rujna 1898. godine u Beču, u kripti carske obitelji, a na posljednji počinak ispratilo ju je mnoštvo običnih građana, koji su za svojom caricom žalili mnogo više nego neki članovi plemićkih obitelji.

 

Dodaj komentar


Security code
Osvježi

Vezane teme

Nema vezanih tema uz ovaj članak.


Ova stranica koristi web kolačiće. Neki od kolačića koje koristimo su neophodni za rad dijelova stranice. Ukoliko ne želite instalirati kolačiće s ovih stranica, možete nastaviti pregledavati stranice bez klikanja na "Prihvaćam kolačiće", kolačići se neće instalirati.