HRFF 2016

Image

Od 1898. do 1903. družina Gertrude Imogene Stubbs, zvane Barutna Gertie, opljačkala je nebrojene brodove, a plijen je nerijetko bio vrlo bogat – u okolici je bilo mnogo malih rudnika zlata i srebra, čiji su vlasnici vrijednu rudu prevozili rijekom.

Na namreškanoj površini rijeke odražavala se lelujava silueta žene koja se naginjala preko ograde broda, uranjajući vrhovima duge crne kose u vodu. Krugovi koji su pritom nastajali razbijali su se u brazdi koju je parobrod ostavljao za sobom. Mlada je žena naglo zabacila kosu i mokri su vrhovi ostavili trag na bjelini zida kabine iza nje, kao da ga je netko udario bičem. Ta je naglost pokreta bila u skladu s divljim sjajem u njezinim očima, od kojeg su strahovali svi stanovnici Kootenayja, jednog od sjevernih dijelova Kanade.

Bio je početak 20. stoljeća, vrijeme parobroda i vlakova. Upravo je izgradnja željeznice bila razlogom što je 1895. godine inženjer George Stubbs sa suprugom Violet i kćerkom Gertrude Imogene iz Engleske došao u Kanadu, u grad Sandon. Mladoj je Gertrude, koja je tada imala 16 godina, plovidba parobrodom preko Atlantika bila nezaboravno iskustvo, koje je uvelike obilježilo njezin život. Oduvijek je voljela more i brodove i već kao malena često je boravila na pristaništu, gdje je slušala priče kapetana o dalekim krajevima.

Nekoliko mjeseci nakon njihova dolaska dogodila se tragedija – Violet Stubbs poginula je u lavini koja se obrušila u okolici grada. Slučaj je htio da je ostala sama kod kuće jer je Gertrude bila u trgovini, a njezin otac na poslu. George Stubbs okrivljavao je sebe za smrt supruge i počeo je piti i kockati. Više nije mogao raditi pa mu je u poslu pomagala Gertrude, koja je tako «pokrivala» njegovo pijanstvo. Nakon očeve smrti 1896. godine ostala je bez novca, a kompanija za koju je radio nije htjela zaposliti ženu.

Budući da tada žena nije mogla raditi nijedan pošten posao, Gertrude je odlučila postati – muškarac. Otišla je u drugi grad, odrezala dugu crnu kosu i obukla mušku odjeću. Uskoro je dobila posao ložača na parobrodu, a kako je bila sposobna i uz oca naučila mnoge stvari o tehnici, napredovala je i počela raditi u kotlovnici. No, prijevara je uskoro otkrivena. Trebala se održati utrka njenog i suparničkog broda, a povod je bila oklada koji je brži. Nekoliko desetaka metara nakon što je nadmetanje počelo eksplodirao je kotao i odbacio je u zid kotlovnice, pri čemu je ozlijedila glavu. Liječnik je otkrio dvije stvari – da je samo natukla čelo i da je žena. Vlasnik parobroda odmah joj je dao otkaz.

Bila je to prekretnica. Buntovni djevojčin duh nije mogao otrpjeti nepravdu i odlučila se osvetiti. Tako je rođena Barutna Gertie, «Kraljica gusara Kootenayja».

Njezin je prvi zadatak bio nabaviti brod. Trebalo joj je plovilo koje će biti dovoljno brzo i okretno da pobjegne tromim policijskim brodicama i kojim će se moći skriti u riječnim ograncima i kanalima. Prilika se uskoro ukazala. Područna je policija naručila novi patrolni brod, opremljen najnovijom tehnologijom, koja mu je omogućavala da plovi i u plitkoj vodi, dubine 50 centimetara, i najmodernijim oružjem. Zvao se «Witch», «Vještica». Do danas nije poznato kako ga je ukrala. Dovezli su ga vlakom, koji je stigao kasno u noći, pa su odlučili pričekati jutro da ga porinu u rijeku. No, ujutro od broda ni «b» - tog se pothvata Barutne Gertie ne bi postidio ni David Copperfield.

Od 1898. do 1903. njena je družina opljačkala nebrojene brodove, a plijen je nerijetko bio vrlo bogat – u okolici je bilo mnogo malih rudnika zlata i srebra, čiji su vlasnici vrijednu rudu prevozili rijekom. Policija je nije mogla uloviti jer bi nakon prepada nestala u malim rukavcima, u koje njihovi teški brodovi nisu mogli uploviti.

Neprijatelj je došao iz njenih vlastitih redova. Bill Henson, član posade «Vještice», nije bio zadovoljan podjelom plijena pa je odlučio u zamjenu za bogatu nagradu odati policiji mjesto sljedeće akcije. Tako je Gertie dočekala policijska zasjeda. Nije mogla pobjeći jer je Henson onesposobio motore na brodu. Hrabro se borila, no na koncu se morala predati. Osuđena je na doživotni zatvor, no nije dugo bila zatočena – godine 1912. zima je bila vrlo oštra, a u zatvoru nije bilo grijanja, pa je dobila upalu pluća i umrla.

Tajna o tome gdje je skrila opljačkano blago nikad nije otkrivena – crnokosa, divlja gusarska kraljica ponijela ju je u grob.

 

Dodaj komentar


Security code
Osvježi

Vezane teme

Nema vezanih tema uz ovaj članak.


Ova stranica koristi web kolačiće. Neki od kolačića koje koristimo su neophodni za rad dijelova stranice. Ukoliko ne želite instalirati kolačiće s ovih stranica, možete nastaviti pregledavati stranice bez klikanja na "Prihvaćam kolačiće", kolačići se neće instalirati.