Nakon osam godina pauze, ako ne računamo solo-izlete Sharleen Spiteri, uzbuđenje oko novog albuma Texasa, "The conversation", bilo je posve opravdano.

Ono što kod ovog benda najviše volim jest Sharleenin vokal jer zasigurno spada među najbolje. Najavni singl "The conversation" zvuči kao da je Texas sam sebi napravio tribute – istinski je to "Texas-zvuk" s modernim zaokretom u aranžmanu.

"The conversation" je obećavao odličan album, a upravo smo to i dobili. Texas ima tu lijepu auru bezvremenosti. Još jednom su napravili ono u čemu su najbolji, iznenađujući nas u trenucima kad to najmanje očekujemo.

Teško je povjerovati da je njihov prvi album, "Southside", izašao prije pune 24 godine. Glas Sharleen Spiteri sazrijeva sa stilom, a novi album je najsličniji upravo njihovom prvijencu. Zagrabili su i u country, što na prvi pogled možda zvuči očajno, ali vrijedi poslušati. Obožavatelji starog Texasa sigurno neće imati zamjerki, ali čini mi se da će novima trebati malo vremena za zaljubljivanje u ovaj album. Osjeća se nostalgija za devedesetima i retro-zvuk. Uostalom, svi to rade, pa zašto ne bi mogao i Texas?

Vjerojatno će teško ponoviti razdoblje vrhunca slave, kad su doslovno kraljevali s albumima "The hush" i "White on blonde". Nedavno je i sama Sharleen izjavila kako joj je žao što malo više nisu iskoristili taj vrhunac popularnosti. Kritičari su o njima pisali u superlativima, drugi album su izdali gotovo osam godina nakon "Southsidea", a uspjeh pjesme "I don't want a lover" ponovili su tek nakon desetak godina.

S ovog albuma je teško izdvojiti neki potencijalni hit. Dobri poznavatelji Texasa znaju da su njihovi albumi zapravo svojevrsne slikovnice, ništa ne odskače previše. Oni nisu hitmakeri, vladari festivala i top-lista. Ali njihov album možete poslušati bilo kad i bilo gdje, i to u cijelosti, a malo koji bend se danas može time pohvaliti.