Kad je Rose Robertson, engleska specijalna agentica u Francuskoj u 2. svjetskom ratu, dobila nalog da se pobrine za smještaj dvojice agenata pokreta otpora, nije ni slutila da će njezino ime biti zlatnim slovima uklesano u povijest LGB pokreta.

Jedne je noći ušla u njihovu sobu i zatekla ih u zagrljaju. Znala je da homoseksualnost postoji i to joj je probudilo znatiželju. Kad je prvi trenutak neugode prošao, skupila je hrabrost za razgovor s njima. Ispričali su joj kako su ih obitelji odbacile, a njihova ju je priča duboko dirnula.

No, tek je 1960-ih odlučila nešto poduzeti. Godine 1965. ponovila joj se slična situacija, opet s dvojicom mladih gejeva kojima je pružila smještaj. Čuvši za njihove patnje i probleme, u svom domu u Catfordu na jugoistoku Londona odlučila je osnovati Parents Enquiry, prvu telefonsku liniju za potporu i savjetovanje roditelja te njihove LGB djece. Time se bavila čitava tri desetljeća.

Nedugo potom bila je doslovno zatrpana telefonskim pozivima i pismima, s oko njih stotinu tjedno. Pisali su joj i zvali je tinejdžeri u nevolji, ali i roditelji koji se nisu mogli nositi s homoseksualnošću svoje djece. Često je posredovala između djece i roditelja, a u tome je gotovo uvijek bila uspješna. No nije sve išlo glatko – doživljavala je i napade bijesnih roditelja te homofoba koji su joj pokušali zapaliti kuću, ostavljali izmet na kućnom pragu i pokušavali je zastrašiti prijetnjama.

Od sredine sedamdesetih godina sve veći broj tinejdžera obraćao joj se po preporuci policije i socijalnih službi. Vlasti su bile zadivljene njezinim pristupom orijentiranim na obitelji. Često je govorila na sveučilištima, u crkvama i na medicinskim seminarima, a tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina nerijetko je nastupala i na televiziji i radiju.

Rođena je 28. listopada 1916. godine i odrasla u Deptfordu, u jugoistočnom Londonu. Nezadovoljna životom u roditeljskom domu, već je kao tinejdžerica dva puta bježala od kuće kako bi se pridružila putujućim glumcima. Naposljetku se zaposlila kao tajnica, a najduže je radila u putničkoj agenciji u Mayfairu.

Rat je promijenio njezinu rutinu. Nije voljela govoriti o svojoj ulozi specijalne agentice, dijelom zbog skromnosti, dijelom zbog proživljenih trauma, a dijelom i zbog onoga što je opisala kao "pranje mozga tijekom obuke kako se ne bi slomila ako padne u ruke nacistima".

Poslije rata se vratila tajničkim poslovima u tvornici odjeće. Godine 1954. udala se za umirovljenoga glazbenika Georgea Robertsona i posvetila odgoju njihove dvojice sinova, Paula i Chrisa.

Tijekom rada u Parents Enquiry, Rose je otkrila da je prirodno nadarena za pomaganje ljudima te je uskoro svoje područje djelovanja proširila na sve aspekte seksualnosti i široku paletu duševnih i emocionalnih problema. Za svoj angažman nikad nije željela primiti novac, a financirala se od vlastite plaće i kasnije od mirovine. Nastavila je raditi praktički do smrti. Umrla je u dobi od 94 godine, 10. kolovoza 2011.

Premda Parents Enquiry više ne postoji, njezino naslijeđe živi kroz brojne druge organizacije koje pomažu mladim lezbijkama, gejevima i njihovim roditeljima na putu do prihvaćanja.