• Natrag
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • Naprijed

Zakon o životnom partnerstvu osoba istoga spola trebao bi ići na glasanje u Saboru tijekom mjeseca srpnja nakon što je Vlada na sjednici prošlog tjedna usvojila konačni prijedlog zakona. I dok Zakon uživa potporu vladajuće koalicije, Crol.hr odlučio je ispitati što o konačnom prijedlogu misli najjača oporbena stranka. Akademik Željko Reiner (HDZ), potpredsjednik Sabora, odazvao se na poziv redakcije i podijelio svoje viđenje.

U najkraćim crtama, Željko Reiner protivi se ovakvom prijedlogu zakona o životnom partnerstvu jer, među ostalim, diskriminira dio LGBT populacije. Nadalje, smatra da se uvođenjem neformalnog životnog partnerstva obezvređuje formalno životno partnerstvo te da u konačnici Zakon čini suprotno od onoga što mu je bila inicijalna namjera, a to je da uvodi pravnu nesigurnost i nudi upitnu provedivost. Također, životno partnerstvo previše podsjeća na instituciju braka, drži Reiner, te ne zahtijeva osnovne parametre za zasnivanje obiteljskog života, iako se istospolnim partnerima omogućuje pravna zaštita istovjetna onoj koju uživaju obitelji.

Razgovor je, dakle, otvoren sljedećom, decidiranom konstatacijom."Mislim da je to loš zakon koji će umjesto rješavanja nekih problema koji objektivno postoje izazvati niz novih." A nastavio se s nizanjem propusta koji su učinjeni u sastavljanju zakona. "Imam niz primjedbi, no navest ću samo neke. Najprije mi smeta što je on duboko diskriminacijski. Iako deklaratorno i prividno načinjen da spriječi diskriminaciju, on zapravo diskriminira osobe prema spolu onemogućujući im da sklope životno partnerstvo ako su različitoga spola i time ostvare znatne povlastice koje iz toga proizlaze. To je neprihvatljivo jer je ravnopravnost spolova jedna od najviših vrednota ustavnoga poretka Republike Hrvatske. Ako se već ovim zakonom, što je očito, htjelo izaći u susret LGBTQ zajednici, a što je zapravo uobičajena kratica za LGBTTTQQIAA, zašto se on odnosi samo na jedan dio te zajednice – 'LG'? Dakle, zakon diskriminira transseksualne, biseksualne i osobe svih drugih mogućih seksualnih orijentacija. Iako bi ideja zakona trebala biti afirmacija životnog partnerstva istospolnih osoba, uvođenjem pojma neformalnog životnog partnerstva potpuno se relativizira i zapravo obezvrjeđuje formalno životno partnerstvo."

Ovim se zakonom doista izigrava izričita volja naroda izražena na nedavnom referendumu te odredba Ustava jer se omogućava da registrirano partnerstvo osoba istoga spola bude tek drugi naziv za brak

Samo "deklarativan zakon kojim vladajući prikupljaju bodove"

U podužoj elaboraciji našlo se mjesta i za pokoji prijedlog kao i za tvrdnju da će u stvarnosti Zakon stvoriti dodatnu pravnu nesigurnost jer je pisan deklarativno, a ne s namjernom praktične provedbe: "Ako je svrha zakona bila urediti zajednicu osoba istoga spola, onda se nju trebalo urediti poticanjem da se te osobe registriraju kao životna zajednica, a ne poticanjem da ostanu neregistrirane čime se u stvarnosti narušava koncepcija da se uistinu urede prava životnoga partnerstva osoba istog spola. Ovaj će zakon stvoriti veliku pravnu nesigurnost i otvoriti mnogo pravnih nejasnoća budući da materija zadire u dvadesetak drugih zakona od kojih su neki organski. Stoga će zakon u stvarnosti biti neprovediv. Dakle, umjesto da se stvarno bolje zaštite prava osoba istospolne orijentacije koje žive u trajnoj zajednici, što bi bilo pozitivno, stvara se privid da su vladajući nešto za njih učinili i 'izborili' usprkos 'strašno konzervativnoj' javnosti i 'nazadnoj' oporbi, a u realnom životu im se zbog neusuglašenosti ovog zakona s brojnim drugim zakonima zapravo nažalost neće mnogo promijeniti. Da je tome tako, najbolje pokazuje činjenica da u prijedlogu zakona uopće nema kaznenih ni prekršajnih odredbi.

To upućuje ili da vladi kao predlagatelju uopće nije stalo do stvarne primjene zakona ili da smatra da su odredbe zakona neozbiljne i neprovedive pa da njihovo kršenje niti ne zavrjeđuje bilo kakvu kaznu. I jedno i drugo je loše. To je ujedno i jedan od najboljih dokaza da ovaj zakon niti nije pisan kao zakon koji će povećati ili zaštititi prava osoba istospolne orijentacije već kao svojevrsna deklaracija prava i sloboda tih osoba da žive u zajednicama, ali koja im nikakvim stvarnim mehanizmima to ne osigurava već služi samo za stjecanje bodova vladajućima kod osoba istospolne orijentacije i liberalno orijentiranog dijela pučanstva."

Iz Reinerovog razlaganja slijedi očekivana potvrda: "Slijedom svega što sam rekao, naravno da ću glasovati protiv ovakvog zakona. Budući da će vlada na njemu zacijelo insistirati, držim da bi on obvezatno morao ići u treće čitanje kako bi se bitnim promjenama barem pokušale popraviti brojne greške i propusti koji u njemu postoje."

Umjesto da se stvarno bolje zaštite prava osoba istospolne orijentacije koje žive u trajnoj zajednici, što bi bilo pozitivno, stvara se privid da su vladajući nešto za njih učinili i "izborili" usprkos "strašno konzervativnoj" javnosti i "nazadnoj" oporbi

Često se, u dosadašnjim raspravama, spominjalo da bi se donošenjem Zakona o životnom partnerstvu, Hrvatska svoju zakonodavnu praksu do neke mjere i izvjesno uskladila s postojećim zakonima i regulativama u ostalim državama članicama EU-a koje štite LGBT populaciju. No naš sugovornik Željko Reiner nije tog stava već drži da je to "samo još jedna od floskula vladajućih koja se ne temelji na činjenicama: "Samo jedan primjer. Budući se ovim zakonom učinci neregistriranoga odnosno neformalnog istospolnog partnerstva u potpunosti izjednačuju s onim registriranim ali i s brakom, to je pravni presedan u svijetu. Institut neformalnog životnog partnerstva istospolnih osoba, koliko ja znam, nema niti jedna druga država." Zanimljivo, stav da se novim zakonom ujednačuje zakonodavna praksa RH s ostalim zemljama članicama EU-a zastupa i nezavisna zastupnica Jadranka Kosor, nekadašnja predsjednica HDZ-a, čije viđenje novog zakona donosimo sutra.

"Ovim se zakonom doista izigrava izričita volja naroda"

Budući da je Hrvatska prošla godine, slijedom referenduma, u Ustav unijela odredbu o braku kao zajednici žene i muškarca, zanimao nas je stav zastupnika Reinera o odnosu dviju institucija, klasičnog braka i životnog partnerstva. Njihov odnos je, prema njegovom viđenju, očito preblizak.

"Ovim se zakonom doista izigrava izričita volja naroda izražena na nedavnom referendumu te odredba Ustava jer se omogućava da registrirano partnerstvo osoba istoga spola bude tek drugi naziv za brak, ali da ima apsolutno sve bitne sastavnice i pravne posljedice braka. Da se radi o omogućavanju sklapanja braka samo pod drugim imenom upućuje i više članaka zakona u kojima se izrijekom navodi da se za određeni institut 'na odgovarajući način primjenjuju odredbe posebnog zakona koji uređuje obiteljske odnose', odnosno referira se na brojne članke Obiteljskog zakona koji se odnose na brak i bračne odnose pa se odnosi između istospolnih partnera uređuju na identičan način, samo ne pod nazivom braka. Dakle, izjednačavanje s brakom u ovom je zakonu potpuno otvoreno i neskriveno. Ono što razlikuje takvu zajednicu od braka, a odraz je krajnje dvoličnosti vlade kao predlagača zakona jest, da su slijedom Obiteljskog zakona 'bračni drugovi dužni jedan drugomu biti vjerni, uzajamno se pomagati i uzdržavati, međusobno se poštovati te održavati skladne bračne i obiteljske odnose' dok životni partneri nemaju obvezu niti biti vjerni jedan drugomu, niti održavati skladne partnerske i obiteljske odnose, dok su se obvezni međusobno pomagati i pružati njegu i pomoć samo 'u slučaju bolesti'. Nije li to zapravo nipodaštavanje stvarnog i iskrenog životnog partnerstva dvaju osoba istoga spola?"
U novom zakonu očito je, smatra Reiner, jako problematična i stavka o zaštiti obiteljskog života koja se dodjeljuje istospolnim partnerima iako se od njih uopće ne traži da zasnuju obiteljski život.

Zakon o životnom partnerstvu samo je još jedna od floskula vladajućih koja se ne temelji na činjenicama

"Osim toga, slijedom Obiteljskog zakona 'bračni drugovi sporazumno određuju mjesto stanovanja i obiteljsku kuću ili stan u kojem će stanovati s djecom nad kojom ostvaruju roditeljsku skrb i koji predstavlja obiteljski dom za njih i djecu.' Životni partneri, međutim, nemaju obvezu odrediti zajedničko mjesto stanovanja, niti imati zajedničko prebivalište, boravište ili dom. Kako se bez te obveze može konstituirati obitelj, tražiti štovanje i pravna zaštita obiteljskoga života, njegova dostojanstva i ugleda ako primjerice životni partneri ne moraju imati ni isto kućanstvo i uopće ne moraju živjeti u zajednici već dapače mogu trajno živjeti svaki za sebe recimo udaljeni stotinama kilometara? Dakle, ovim se zakonom istospolnim životnim partnerima teorijski dodjeljuje zaštita obiteljskoga života iako se od njih uopće ne traži da stvarno zasnuju obiteljski život, što je uistinu bizarno", zaključio je.

Dodaj komentar


Security code
Osvježi

Na popularnoj splitskoj plaži Duilovo ponovno je, kao i 2008. , nepoznat netko, postavio znak

Pola milijuna katolika potpisalo je peticiju kojom traže da papa Franjo na idućoj sinodi u Vatikanu

Mreža kulturnih rodnih praksi jugoistočne Europe raspisuje natječaj za autorske radove na temu

Dvije žene koje su odigrale ključnu ulogu u povijesnoj presudi američkog Vrhovnog suda koja je

Vjerojatno malo vas to zna, ali ove me godine Lara King, koja je nastupala u projektu Laugh Out

VOX banner 265x265px logo