Foto: religionnews.comSadašnji papa Franjo, a nekadašnji nadbiskup Buenos Airesa, izborom za Papu 13. ožujka 2013. sve je iznenadio. Ponajprije one u Crkvi, ali i one izvan nje. I to po nekonvencionalnom nastupu odmah nakon izbora kada nije odjenuo slavljeničku (velikašku) odoru, nego običnu bijelu svećeničku reverendu (sutanu) i na nogama imao izgažene crne cipele, one za svaki dan.

Prisutne na Trgu sv. Petra, kao i cijelu svjetsku javnost, nije tada pozdravio uobičajenim katoličkim pozdravom "Hvaljen Isus i Marija", nego s "Dobra večer" (Bona sera!). Također, ostajući dosljedan svome svećeničkom i redovničkom poslanju – a to znači služiti običnim ljudima – na Veliki četvrtak nije prao noge vatikanskim uglednicima, nego sitnim rimskim uličnim prijestupnicima.

Osim toga, bio je i jest još po mnogo čemu prvi: prvi isusovac koji je izabran za Papu, prvi koji je ime uzeo po sv. Franji Asiškome, prvi koji je praktičnim primjerom pokazao da je potrebno vršiti korjenite promjene u Crkvi. A to se ponajprije odnosi na reformu unutar Crkve, na potrebi povratka Crkve izvornome nauku Isusa Nazarećanina, povratak Crkve siromašnima i izgradnji Crkve siromašnih ljudi.

Papa Franjo ne propovijeda drukčiji nauk Katoličke crkve

Međutim, pozornost svjetskih medija nije okrenuta njegovim nastojanjima oko unutarnje duhovne obnove Crkve, nego njegovim stavovima o LGBT osobama, pobačaju, kontracepcijskim sredstvima i metodama, zaređivanju žena itd.

Mnogi su mišljenja da je on u tim stavovima drukčiji od njegovih predšasnika. Mislim da se svi varaju u tome. Papa Franjo uopće ne propovijeda drugi ni drukčiji nauk Katoličke crkve. On ga samo navješćuje na malo drukčiji način. Na način prihvatljiv modernome čovjeku. On nije opsjednut pitanjima seksualnoga morala. On ne proklinje ljude zašto su po crkvenome shvaćanju grešnici.

To ne čini stoga, jer je u svome dugogodišnjem svećeničkom i redovničkom životu uvidio da se Crkva svojim monotonim govorom o gore navedenim temama i ustrajavanjem na njima udaljila od suvremenoga čovjeka. Mišljenja je da zabrane, proklinjanja i pokazivanje mišića ne bi trebali više krasiti Crkvu, a to znači da bi trebala prestati s proklinjanjem homoseksualaca, rastavljenih pa ponovno vjenčanih, pobačaja itd.. Papa s posebnim ljudskim osjećajem za socijalno isključene odnosno za "socijalno ranjene" govori o homoseksualcima, jer je njih Crkva "oduvijek osuđivala i odbacivala". Stoga smatra da Crkva kojoj je on na čelu više "neće biti takva".

Vjera ne smije postati ideologija

U tom kontekstu treba gledati i njegov odgovor na pitanja o homoseksualnosti koja mu opetovano postavljaju mnogi "pravovjerni" katolički svećenici, a na koja on odgovara protupitanjem: "'Recite mi sljedeće: kad Bog gleda gej osobu, osjeća li ljubav zbog njezina postojanja ili je odbacuje i osuđuje? Uvijek moramo uzeti u obzir osobu. U životu je Bog uz ljude, a i mi (svećenici) moramo biti uz njih i uvijek uzimati u obzir njihovu situaciju", čime je zapravo želio sasvim jasno poručiti katoličkim svećenicima: svi smo grešnici – na ovaj ili onaj način – ali nikoga u Crkvi ne smije se odbacivati niti ga "društveno ranjavati" radi čina koji Crkva smatra grijehom. Potrebno je u obzir uzeti čovjeka, osobu obdarenu slobodom rođenjem, Jer, kaže Papa: "Bog nas je sve stvorio slobodnima. Nije moguće duhovno se miješati u život neke osobe. Time ulazimo u tajnu osobe."

Dakle, nitko u Crkvi ni u društvu ne bi trebao, odnosno ne bi smio diskvalificirati homoseksualce samo zato što oni jesu to što jesu. Stoga je za ovoga Papu važan čovjek, svejedno je li on prema crkvenom zakoniku grešnik ili nije. Čovjeka zbog njegova grijeha nitko ne smije izopćivati iz društva, diskriminirati ga, isključiti iz procesa školskog obrazovanja, iz "svijeta rada", iz svakodnevnoga života pa time ni iz Crkve. Jer, on kaže: "Tko sam ja da sudim?"

Isto se odnosi na osobe koje izvrše pobačaj. Crkva je okrenuta životu, i on želi promovirati kulturu života, a ne kulturu smrti. Međutim, smatra da je potrebno u takvim situacijama uvijek uzeti u obzir kontekst u kojem se nešto dogodilo ili događa. Ne treba stoga čuditi da je onima koji ga kritiziraju što snažnije ne osudi pobačaj, što ne izrekne prokletstvo nad tim činom, poručio da uporno pokušavaju vratiti povijest u sadašnjost, ali da im to neće uspjeti, jer bi takvim odnošenjem Crkve prema čovjekovoj životnoj situaciji vjera postala ideologijom kao i druge ideologije, što on ne želi. On želi Crkvu koja navješćuje Isusov nauk, a ne birokratsku crkvu.

Hrvatski kler Papine će poruke prihvatiti deklarativno, praksa je nešto drugo

Na kraju potrebno je ipak reći sljedeće: nitko ne voli reforme, a posebno ne oni kojih se te reforme osobno (do)tiču. Pa ni u Crkvi u kojoj je, da se ne bi išlo s reformom unutarcrkvenoga života, najzahvalnije govoriti o homoseksualcima, celibatu, pobačaju, kontracepciji, vjenčavanju razvedenih itd.

Stoga papa Franjo začuđujuće oštrim riječima poručuje katoličkim klericima svugdje u svijetu, pa tako i u Hrvatskoj, da se prestanu baviti svojim dosadašnjim već staromodnim shvaćanjima homoseksualnosti, pobačajima i kontracepcijskim sredstvima i metodama, nego da se okrenu navješćivanju spasenja, a to znači da počnu "liječiti socijalne rane" – a jedna od njih je i izopćenost homoseksualaca iz društva i iz Crkve – zatim ustrajno crkveno proklinjanje i neprihvaćanje homoseksualnih osoba. Iz svega toga je vidljivo da Katolička crkva ni u kojem drugom slučaju nije toliko "izvan vremena" kao u pitanjima seksualnog morala.

Papa je također ponovio da je o tim temama potrebno uvijek iznova govoriti, ali uvijek u kontekstu u kojem se nešto zbiva ili se zbilo, zbog čega ni crkvena učenja – kako dogmatska tako i moralna – nisu uvijek sva "jednakovrijedna". Da bi se stvorilo istinsku kršćansku zajednicu te da kršćanstvo ne bi bilo "zbirka zabrana, nego jedna pozitivna opcija" potrebno je, prema ovome Papi, "pronaći novu ravnotežu, inače će se moralna zgrada Crkve srušiti kao kula od karata."

Papa također smatra da će u pronalaženju nove ravnoteže u Crkvi biti potrebno inaugurirati jednu novu, snažnu teologiju žene, koja će ukazivati na važnost žene ne samo u životu Crkve, nego i društva u cjelini.

Kad je riječ o tradicionalnom hrvatskome društvu, potrebno je reći da se ono, kao i Crkva u njemu, polagano navikavaju na ove posebnosti. Sve ide teško, pa i ovo. Stoga ne treba ni očekivati neke velike zaokrete na ovome planu. A kad je riječ o Papinim porukama, za nadati se da će ih prihvatiti hrvatski katolički klerici, ali ponajviše deklarativno. Praksa je nešto drugo.

Švicarci su u nedjelju uvjerljivom većinom podržali zakon koji zabranjuje diskriminaciju na temelju

Platforma LGBT centra Split, koja okuplja udruge Split Pride, Queer Sport Split i queerANarchive,

U prvom izdanju mjesečnog pregleda nove queer glazbe govorimo o izvrsnom albumu "Orquídeas" Kali

Je li vam poznat scenarij kad se kolege s posla vrate s godišnjeg odmora i prepričavaju

Dora 2024. nakon dugo je godina donijela dvije polufinalne večeri, jer standardni format od jedne

Cookies make it easier for us to provide you with our services. With the usage of our services you permit us to use cookies.