bez naslova

[Ameli]

*procitala sam ovaj clanaka u novinama,pa razmisljam,kako to da nitko nece,jer pored tog clanka citan Boban i njegova bi usvojili jos jedno dijete,zasto ne ovo?


Još je sam: Malog Jana (5) nitko ne želi posvojiti
Dječaka Jana iz Doma za nezbrinutu djecu nitko nije poželio primiti u svoj dom ni nakon članka u 24sata. Dječak boluje od cerebralne paralize

Vodili su ga u šetnju, nosili mu darove, a potom ga ostavili u Domu za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi u Zagrebu. Dječak Jan (5) je vedar, inteligentan i drag, no nitko ga ne želi jer boluje od cerebralne paralize. Posvojitelji ga zaobilaze i nakon što smo objavili njegovu tužnu priču. Janu je majka umrla pri porođaju, a otac nije poznat. Dom u Nazorovoj jedina je “obitelj” koju poznaje. Lijepo je, kažu u domu, što ga ljudi posjećuju, ali za zdrav razvoj mališana neophodno je da ga obitelj posvoji ili barem udomi. Ravnateljica Doma Jasna Čurković Kelava smatra da bi idealni udomitelji bili oni koji žive u Zagrebu i koji bi Janu mogli posvetiti mnogo vremena.
- Udomitelji koji uzmu djecu s posebnim potrebama dobivaju 2500 kuna na mjesec, a i sponzor bi svaki mjesec za Jana davao do 1000 kuna. Spremni smo tražiti i dodatne sponzore, a oni koji ga udome, uvijek bi nam se mogli obratiti za pomoć. Jan je već predugo kod nas - kazala je ravnateljica i dodala da se svi zainteresirani mogu javiti na broj 01 4821 700.

[calypso]

Da,svi bi zdravu i lijepu djecu,a ona koja imaju posebne potrebe su nepozeljna.Nazalost,to je u nasoj prirodi.Polazim od sebe same.Toliko puta se lecnes na spomen bolesnog djeteta,i molis Boga da se to tebi i tvojoj obitelji ne dogodi.I zazires od njih,ides na drugu stranu ulice,a kad su humanitarne akcije pune tuznih reklama,biras brojeve,tjeseci se da si dao doprinos,i "ponosan" si na samog sebe.I pun si predrasuda,dok ne upoznas nekog od te djece.A onda rapidno mijenjas sliku jer ti se to dijete zavuce pod kozu.I uvidis da je to dijete kao svako drugo,da jednako treba ljbav,paznju,pomoc,roditelje i okolinu.I onda te grize savjest,ali kad sretnes neko drugo dijete i dalje prelazis na drugu stranu ulice,jer ga ne poznajes,jer ne kuzis ono sto kuzis kod djeteta koje ti se uvuklo pod kozu..